MALI OGLASI

PRETRAŽI OGLASE

Tražite posao

VIDEO

 

 

 

 

Pijesak u oči

Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna
 

Kao što smo i najavili, nakon povratka iz Dohe, naš sugrađanin Jurica Cvenić zapisao je svoje dojmove iz Katara gdje je radio kao dio ekipe mladih novinara iz cijeloga svijeta.

 

-Stigavši u Dohu prije malo manje od deset dana, nisam bio siguran jesam li stigao u glavni grad neke države ili jedno veliko gradilište. Ne postoji dio grada u kojem ne možete vidjeti radnike sa zaštitnim kacigama, ima ih toliko da bi čovjek mogao pomisliti da su stanovnici koji nose tradicionalnu nošnju u manjini.

Veličanstveni neboderi niču kao gljive poslije kiše te bi čovjek lako mogao pomisliti kako se cijeli poslovni svijet seli u Katar. Ipak, nakon razgovora s lokalnim Hrvatom koji ovdje radi već neko vrijeme, šokirao sam se kad mi je rekao da je pola od tih nebodera prazno te su napravljeni samo radi vizualnog dojma. Klasično bacanje novaca u vjetar, što Katarce ne brine previše jer imaju „para ko blata“.

Dvojica lokalnih Tunižana potužila su mi se da svaki Katarac sa 16 godina na svom računu ima sigurnih dva milijuna katarskih rayala, odnosno pola milijuna eura – „Niš posebno“. Na što mladi Tunižani troše toliki novac? Na sokolove kao kućne ljubimce i aute kakve možete vidjeti smo kad ih vozi Vin Diesel. Sokol je najprestižnija životinja čija se vrijednost kreće od 500 do 500.000 eura. Ipak, lako njima kupiti sokola za „pol iljade evra“ kad uštede na gorivu čija je vrijednost stabilna i kreće se oko 20 eurocenti po litri.

Dvorane su vrh svjetske i sportske arhitekture koje gledatelju nude sve što im treba. Možda i najljepše zdanje - Duhail Sports Hall ili Dvorana duha, u kojoj svoje utakmice igra hrvatska reprezentacija, djelo je našeg čovjeka Otta Barića, sina istoimenog bivšeg hrvatskog izbornika.

Što će biti s dvoranama kad prvenstvo završi? To nitko sa stopostotnom sigurnošću ne može tvrditi jer rukomet u Kataru skoro da i ne postoji. Jedini pravi klub njihova je nacionalna reprezentacija koja je kupila ono najbolje što je bilo dostupno na tržištu. Svjetskoj rukometnoj federaciji ipak ne bi priličilo kada domaćin ne bi došao barem do drugog kruga, ako ne i više.

Prije tjedan dana sam se kupao u moru na +32 i uopće nisam razmišljao o tome koliko ću čarapa morati presvući u jednom danu... Ipak, bez obzira na mokre čarape i svu ovu bjelinu oko nas, ja i dalje razmišljam o robovima 21. stoljeća koji su na „privremenom radu u Kataru“.

Prava bauštelca iz Nepala ili sobarice iz Tajlanda trunčicu su bolja nego crncu s juga SAD-a u 17. stoljeću. Lažna ljubaznost servirana od strane poslužavke u hotelskom restoranu užasno je jeziva, ali i razumljiva, budući da se nalaze pod stalnom prismotrom nadređenih – kao da žive u Orwellovoj 1984.

Većina robova-radnika je iz azijskih zemalja te su u Katar došli u potrazi za boljim životom, iako ni meni ni mojim kolegama nije bilo jasno što ima dobro u 360 radnih sati mjesečno za 5500 kn. Toliko je naime plaća jednog taksista iz Bangladeša koji je iza sebe ostavio peteročlanu obitelj kako bi bio sudionik općeg meteža i kaosa zvanog promet u Dohi.

Taksisti koji su nas vozili po Dohi tamo su boravili tek pokoji tjedan te poznaju grad kao i vaš takozvani kolumnist iz Belišća. Ipak, to im pogoduje pri muljanju u cijenama vožnje, koja je s obzirom na cijene goriva abnormalna i za prijeđenih 5 km iznosi 60-80 kn. Ako se želite poštedjeti muljaže, treba inzistirati na paljenju taksimetra, što pak zahtjeva odlične pregovaračke vještine.

Ako ste turist željan lokalnih atrakcija taksi vam neće previše ni trebati jer Doha nije najpoželjnije turističko odredište. Novac od turizma im ne treba pa u njega i ne ulažu previše.

Ipak, svakako treba posjetiti gradsku tržnicu - Souq waqif na kojoj ćete moći uživati u odličnoj kavi, slatkišima ili nargili, a također možete pronaći hrpu beskorisnih suvenira koje ćete srdačno moći pokloniti najmilijima kad se vratite kući.

Ako Souq treba predstavljati onaj iskonski dio Dohe (ako on uopće postoji), takozvani Pearl predstavlja dio grada koji je niknuo ni iz čega. Kada šetate kroz „biser“ grada koji je prepun luksuznih dućana i skupih stanova, čini vam se da ste na setu snimanja bliskoistočne verzije Policajca s Beverley Hillsa.
Ipak, pravi biser nalazi se izvan Dohe, a to je pustinja – možda i jedina originalna atrakcija. Vožnja Quadom (vozilo za sve terene) preko pustinjskih dina ili tik uz more te jahanje deve jedina je stvar u Kataru na koju se ne može staviti cijena.

Cijena se zato može staviti na noćni život koji je poprilično skup te završava u dva sata poslije ponoći, što možda i nije loše ako se u obzir uzme činjenica uzme da su klubovi puni već oko devet sati. Ulaz u većinu klubova seže od 50 do 150 kn, dok je pivica u otprilike 80 kn, dakle duplo skuplja nego u trgovini. Klubovi su rezervirani samo za strance, dok onih 20 posto populacije koju sačinjavaju pravi Katarci, ima neke svoje vlastite načine zabave, kao i uglavnom sve ostalo.

Sve u svemu, grad prepun oprečnih dojmova koji se služi sportom kao prečicom prema položaju na elitnoj mapi svijeta. Zasad im dobro ide, uz toliki novac i jeftinu robnu, ovaj pardon, radnu snagu, ništa ih ne priječi u tome. Prednost ili nedostatak svijeta u kojem živimo, procijenite sami.

P.S. Ako ste mislili da Kataru fali vodenih resursa, još više im fali alkoholnih resursa kojih nema ni za lijek, dok najjeftinije pivo košta kao 25 litara goriva, pa si vi računajte.

 

 

Dodaj komentar


Sigurnosni kod
Osvježi

PROGNOZA VREMENA

giweather joomla module

DRUŠTVENE MREŽE

FacebookMySpaceTwitterDiggDeliciousStumbleuponGoogle BookmarksRedditNewsvineTechnoratiLinkedinRSS FeedPinterest
Pin It

Forthuber
Agencija za nekretnine
Brzi i pouzdani!
PCV i ALU stolarija, završni radovi u građevinarstvu