„Jel tako Zorane“ uz Covid potvrde

Detalji

Objavljeno: Srijeda, 13 Listopad 2021 12:08

Napisao/la Vladimir Vazdar

Hitovi: 1528

VALPOVO Ustanova za kulturne djelatnosti „Ante Evetović Miroljub“ Valpovo donosi dramsku predstavu u koprodukciji Kazališta Moruzgva i Kazališta Marina Držića Dubrovnik, „Jel' tako, Zorane?“.

Renomirani će gosti predstavu odigrati u Centru kulture „Matija Petar Katančić“ Valpovo u subotu, 23.listopada 2021. u 19:30 sati, uz predočenje COVID potvrde (potvrda o cijepljenju, negativnom testu, preboljenju COVID-19)

Pretprodaja ulaznica: Ured Turističke zajednice Grada Valpova, Gradska knjižnica i čitaonica Valpovo
Cijena: 30,00 kn

Autorica priče: Tanja Mravak

Adaptacija priče, dramaturgija i režija: Tamara Damjanović

Scenografkinja: Alma Trtovac

Kostimografkinja: Marita Ćopo

Oblikovatelj svjetla: Luka Matić

Skladateljica: Katarina Ranković

Fotografkinja: Vladimira Spindler

ULOGE:

Ecija Ojdanić/Barbara Nola

Vedran Mlikota/Goran Grgić

Csilla Barath Bastaić/Iva Kraljević

Petra Svrtan/Iva Šimić Šakoronja

Paško Vukasović/Ivan Čuić

O PREDSTAVI:

Jel' tako, Zorane? obiteljska je priča, možda na trenutke i topla obiteljska priča. Jer obitelj je mjesto trajnih trzavica, intenzivnih emocija, zataškavanja, zamjeranja, zajedništva, uzajamnosti, obitelj je mjesto velikih, neizgovorenih očekivanja. Nigdje tako ne vrije i ne huči, nigdje nije tako tiho, a opet tako glasno kao u obitelji. To je mjesto gdje se možete skriti i gdje ništa ne možete sakriti. Obitelj iz ove priče nosi se s netom učinjenim sramotnim činom i takav ispad jednog njihovog člana dobrano protrese svakoga od njih. Tako okrznuti bivaju ranjivi i njihove se dugogodišnje obrane ruše, prešućivanja se nespretno artikuliraju u konačno izgovorene riječi. Sramotan čin iz ove priče možda bi ostao i skriven, možda čak ni odseljene kćeri ne bi za njega znale da netko mobitelom nije snimio njihovog brata kako se na plaži nagurava s dva golobrada mladića druge nacionalnosti, a on pri tom ostane gologuz. Taj čin ovoj obitelji ne ostavlja puno manevarskog prostora nego traži od njih da se okupe, zbiju u kuću i pokušaju sanirati svježu ranu. Ali avaj! Rana će se produbiti, proširiti i umnožiti. Trajni međugeneracijski sukobi, prijenosi trauma, podrazumijevanja, očekivanja, skrivanja, a opet posve organska potreba jednih za drugima tema je koja me, upravo zbog svog kontrasta i njegovog literarnog potencijala, stalno zaokuplja. Uz taj kontrast značajan je i onaj kojeg donosi nesklad suvremenog života i tradicionalne obitelji, potrebe za osobnom izgradnjom i čežnje za pripadnošću. Sve to dvije kćeri, zet, otac i majka donose u jednu kuhinju s blagovaonicom i dnevnim boravkom, zatvoreni kao u ekspres loncu.