Bistrinci i Nadbiskupija mole za svog velikog sina

Detalji

Objavljeno: Ponedjeljak, 15 Prosinac 2014 10:14

Napisao/la Lidija Aničić

Hitovi: 2180

BISTRINCI U susret skorašnjem proglašenju blaženim patera Pelbàrta Lukàcsa OFM (1916. - 1948.), rođenog Bistrinčanina, izaslanstvo Đakovačko-osječke nadbiskupije predvođeno nadbiskupom msgr.Đurom Hranićem te nadbiskupom u miru msgr.Marinom Srakićem i Beerom Gergelyjem, biskupskim vikarom za vjernike Mađare u Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji, u subotu je zajedno s izaslanstvom mađarske franjevačke provincije: Benedekom Dobszayem provincijalom, te Peregrinom Kalmanom, vice-postulatorom, posjetilo filijalnu crkvu Svetog Stjepana, mađarskog kralja u Bistrincima, gdje su ih ugostili svećenici župe Svetog Josipa Radnika Belišće na čelu sa župnikom fra Brankom Janjićem i vjernici iz Bistrinaca.

Razlog njihova posjeta bilo je bolje upoznavanje s rodnim mjestom mučenika patera Pelbarta, njegove crkve kao duhovne jezgre te susret s vjernicima u okviru prigodne službe riječi.

Obraćajući se okupljenim vjernicima, nadbiskup Đuro Hranić izrazio je radost zbog činjenice da je budući blaženik rođen upravo na ovim prostorima te pozvao vjernike na zajedništvo i molitvu kako bi se ovaj iznimni mladić i mučenik, koji je u Mađarskoj nakon pada komunizma rehabilitiran, te čije ime nosi i jedna ulica u Hatvanu u Mađarskoj, zajedno s još šestoricom mučenika franjevačkog reda iz Mađarske, što prije uzdigao na čast oltara.

Govoreći o dosad učinjenom u postupku beatifikacije, provincijal Benedek Dobzsay je između ostalog naglasio, kako je za ovaj postupak prikupljeno preko 3.000 stranica dokumentacije i oko 1.000 svjedočanstava s obzirom da je riječ o sedmorici mučenika. S obzirom da je biskupijski postupak za proglašenje blaženima sedmorice franjevaca zaključen 2013.godine, u nacionalnom mađarskom svetištu Mátraverebély-Szentkút, njihovi su likovi već prikazani na novom mozaiku sa simbolima njihova mučeništva. Pater Pelbart prikazan je s likom pijetla s obzirom su njegovi drugovi iz zatvorske ćelije otkrili su između sebe špijuna kojega su htjeli ubiti i da je njega od sigurne smrti spasio upravo otac Pelbart.

Sin Bistrinaca

U obitelji Stjepana Lukàcsa i Jelisave (Eržebet) rođene Novak, u Bistrincima se 18.veljače 1916.godine rodio sin koji je već slijedećeg dana kršten u župnoj crkvi Bezgriješnog Začeća Blažene Djevice Marije u Valpovu. Nadjenuli su mu krsno ime Ladislav –Laszlo koji već u prvoj godini ostaje bez oca, a po završetku rata s majkom odlazi u Budimpeštu te svoj životni put usmjerava prema franjevačkom redu. Tamo je i zaređen za svećenika 21.lipnja 1942.godine.

Nakon ređenja postao je profesorom i vicemagistrom u franjevačkom zavodu Seraphicum, a svjedočanstva spominju da je govorio 6 jezika te da je bio veoma brižan oko redovničke formacije. Osobito ga je privlačio apostolat pisanih medija i od 1943.godine sudjelovao je u provincijalnom ekumenskom časopisu. U kolovozu 1945.godine poslan je na službu u grad Hatvan, gdje se zajedno s ostalom subraćom brinuo o siromašnima razvijajući karitativni apostolat… Uhićen je u noći sa 6.na 7.svibnja 1946.godine na temelju montirane optužbe da je sudjelovao u pripremanju antisovjetskih aktivnosti, nakon čega je osuđen na 10 godina prisilnog rada te deportiran u dio ruske federacije u radni logor gdje je u zatočeništvu i preminuo 18.travnja 1948.godine.