Planinari Belišća ponovno u Gorskom Kotaru

Detalji: Objavljeno: Srijeda, 15 Kolovoz 2018 08:44; Napisao/la Marija i Ivan Štifter; Hitovi: 1228

U razmjerno kratkom vremenskim periodu, od 9.-12.8.2018. i druga grupa belišćanskih planinara ponovno posjećuje Gorski Kotar.

Evo zapisa i dojmova

Četvrtak, 1 dan

U 7 sati ujutro grupa od devet planinara HPD Belišće kreće na drugi dio pohoda po Gorskom Kotaru. Zbog prijevoza i noćenja planinari su se podjelili u dvije grupe i dva odlaska. Ovom prilikom naše velike zahvale gradu Belišću koji nam je i opet izašao u susret posudivši kombi. Po polasku u dobrom raspoloženju krećemo preko Đurđenovca, gdje usput pokupimo našeg člana Tomu koji s nama kreće put Gorskog Kotara. Prvo odredište nam je Vrbovsko i kanjon Kamačnik, a s nama je i naš najmlađi planinar Ivan sa svojom bakom Anicom. Oko 13 sati stižemo do prvog odredišta i kupujemo ulaznice, krijepimo se i krećemo. Kanjon je prijelep i dojmljiv s puno drvenih starih glazbenih instrumenata. Uz kraće zastoje radi razgledanja i sviranja stižemo i do izvora rijeke Kamačnik koji je u ovo doba godine nažalost mali. Uz smijeh i zezanje vraćamo se do kombija oko 16 sati. Brišemo znoj i obnavljamo izgubljenu tekučinu te dogovaramo da idemo odmah do vikendice gdje smo smješteni na Hribu u mjestu Skednari. Tamo stižemo umorni, ali zadovoljni s onim što smo do sada vidjeli i doživjeli.

Svi su naravno za kavicu i odmor uz nju na terasi s pogledom na vrh Risnjaka, na koji se penje ujutro.

Petak, 2 dan

Ustajanje u 6 sati, priprema pa na Risnjak. To je veliki događaj jer našem mladom planinaru prvi veliki penjački pohod. Ovaj puta kreće se iz mjesta Vilje, koji je napopularniji i najuređeniji put za vrh Risnjaka. Lagano šečući dolazimo do doma podno samog vrha i najveći dio ekipe se penje na vrh pa i mlađahni Ivan. Uz povremeno zastajkivanje radi odmora, pogleda i fotkanja, svi se uspješno penju na sam vrh koji je 1528 m/n visine pa i najmalađi član. Sada slijedi njegovo kršenje i on za kuma odabire svoga imenjaka vodića Ivana. Uz povike i veselje obavi se i planinarsko krštenje, a potom uživa u veličanstvenom pogledu koji se pruža na sve strane oko Risnjaka. Vrativši se u kasnijim popodnevnim satima naš planainar Darko kuha nam fiš-paprikaš koji je bio izvanredan. Poslije klope odmor uz malu šetnju po mjestu pa kartanje neizostavne bele i druženje na terasi te planovi za sljedeće jutro. Ujutro se kreće na izvor rijeke Kupe.

Subota, 3 dan

Danas ne ustajemo tako rano, nego oko pola 8 krećemo do mjesta Hrvatsko na samoj granici sa Slovenijom, prema izvoru Kupe, ali ovaj puta dužim i novouređenim putem vila. Darko i Marina nas ostavljaju i odlaze u vikendicu kuhati grah u kotliću za ručak a svi ostali, dobro raspoloženi kreću put Kupe. To je bila vrlo vesala i predivna staza u dužini od oko 5,5 km do izvora koji je veličanstven i izvire sa najmanje 827 m ispod zemlje do koje je istražen, a i dublje, ali ronioci se nisu mogli dalje spustiti. Po kraćem odmoru, uživanju u spokoju izvora i okrijepi krećemo nazad . Ovaj puta do mjesta Kupari, gdje ih na povratku, a nakon skuhanog graha čekaju Darko i Marina s kombijem. Puni novih utisaka stižemo u vikendicu na ručak i kratki odmor. Pošto je ručak bio obilan i dobar, mora se i portošiti, jer za večeru se već sprema roštilj u Robinzon kampu. Ekipa tako odlučuje i ispenjati brdo Pintaricu 800 m/n visine, u čijem je podnožju vikendica. Bježeći od kiše tako stižemo i na roštilj, a poslije toga opet šetnja po mjestu kako bi se potrošile unesene kalorije. Opet bela, druženje i počinak s planovima za povratak.

Nedjelja, 4 dan

Ustajemo, pospremamo , pakiramo i krećemo oko 9 sati, ali ne ravno kući, nego na Vražji prolaz, podno Skrada. Ekipa odlučuje da idemo novim putem od Delnica prema Brodu na Kupi, pa do parkinga uz potok Curak. Put je duži, ali prekrasan, i vodi kroz bukovu šumu i uz potok. Na pola sata hoda i uživanja dolazimo do Zelenog vira i Vražjeg prolaza. Kraći odmor i kupnja karata pa u prolaz i na penjanje. Kanjon i prolaz preljepi su, ali je šteta što u jemu, u ovo doba suše, nema vode. Prolazimo stepenice kanjona i mostove koji vode preko njega. Divimo se čudima prirode od kojih zastaje dah. Sretni , umorni i zadovoljni silazimo dolje u restoran na kavicu, slijede odmor i put kroz šumu do kombija i parkinga.

Ručamo i pripremamo se za povratak. Dobro raspoloženi i sretni te zadovoljni, a i ponosni, jer je mladi Ivan sve odhodao kao iskusan planinar. Samoborske kremšnite opet nas namame u Samobor , i nakon slatkog užitka vraćamo se uz kratke stanke kući oko 23 sata. Svi su suglasni da se u ove prelijepe predjele treba ponovno vratiti.