"Ne boj se! Samo vjeruj!"

Detalji

Objavljeno: Subota, 26 Lipanj 2021 22:25

Napisao/la vlč.Zvonko Mrak

Hitovi: 500

VALPOVO Zvonko Mrak, župnik Župe Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije u Valpovu objavio je Misao dana za 13. nedjelju kroz godinu, 27. lipnja 2021.

ŽUPA BEZGREŠNOG ZAČEĆA BDM VALPOVO

SLUŽBA RIJEČI ZA 13. NEDJELJU KROZ GODINU  - B –

27. lipnja 2021.

Prvo čitanje:

Mudr 1, 13-15; 2, 23-24

Đavolovom je zavišću došla smrt u svijet.

Čitanje Knjige Mudrosti

Bog nije stvorio smrt

niti se raduje propasti živih.

Već je sve stvorio da opstane,

i spasonosni su stvorovi svijeta,

i u njima nema smrtonosna otrova.

I podzemlje ne vlada zemljom,

jer pravednost je besmrtna.

Jer je Bog stvorio čovjeka za neraspadljivost

i učinio ga na sliku svoje besmrtnosti.

A đavlovom je zavišću ušla smrt u svijet

i nju će iskusiti oni koji njemu pripadaju.

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 30, 2-6; 11.12a.13b

Pripjev:

Veličam te, Gospodine, jer si me izbavio.

Veličam te, Gospodine, jer si me izbavio
i nisi dao da se raduju nada mnom dušmani.
Gospodine, izveo si mi dušu iz Podzemlja,
na rubu groba ti si me oživio.

Pjevajte Gospodinu, pobožnici njegovi,
zahvaljujte svetom imenu njegovu!
Jer samo za tren traje srdžba njegova,
a cio život dobrota njegova.
Večer donese suze,
a jutro klicanje.

Slušaj, Gospodine, i smiluj se meni;
Gospodine, budi mi na pomoć!
Okrenuo si plač moj u igranje,
Gospodine, Bože moj, dovijeka ću te hvaliti!

Drugo čitanje:

2Kor 8, 7.9.13-15

Vaš suvišak neka nadoknadi oskudicu braće.

Čitanje Druge poslanice svetoga Pavla apostola Korinćanima

Braćo: Kao što se u svemu odlikujete – u vjeri, i riječi, i spoznanju, i svakoj gorljivosti, i u ljubavi svojoj prema nama – odlikujte se i u ovoj darežljivosti. Ta poznate darežljivost Gospodina našega Isusa Krista! Premda bogat, radi vas posta siromašan, da se vi njegovim siromaštvom obogatite. Ne dakako: drugima olakšica, vama oskudica, nego – jednakost! U sadašnjem trenutku vaš suvišak za njihovu oskudicu da jednom njihov suvišak bude za vašu oskudicu – te bude jednakost, kao što je pisano: Nije ništa preteklo onome koji bijaše nakupio mnogo, a niti je nedostajalo onome koji bijaše nakupio manje.

Riječ Gospodnja.

Evanđelje:

Mk 5, 21-43

Djevojko! Zapovijedam ti, ustani!

Čitanje svetog Evanđelja po Marku

U ono vrijeme: Kad se Isus lađom ponovno prebacio prijeko, zgrnu se k njemu silan svijet. ²² Stajao je uz more. I dođe, gle, jedan od nadstojnika sinagoge, imenom Jair. Ugledavši ga, padne mu pred noge ²³ pa ga usrdno moljaše: »Kćerkica mi je na umoru! Dođi, stavi ruke na nju da ozdravi i ostane u životu!« ²⁴ I pođe s njima. A za njim je išao silan svijet i pritiskao ga.
²⁵ A neka je žena dvanaest godina bolovala od krvarenja, ²⁶ mnogo pretrpjela od pustih liječnika, razdala sve svoje i ništa nije koristilo; štoviše, bivalo joj je sve gore. ²⁷ Čuvši za Isusa, priđe mu među mnoštvom odostraga i dotaknu se njegove haljine. ²⁸ Mislila je: »Dotaknem li se samo njegovih haljina, bit ću spašena.« ²⁹ I odmah prestane njezino krvarenje te osjeti u tijelu da je ozdravila od zla.
³⁰ Isus odmah u sebi osjeti da je iz njega izišla sila pa se okrenu usred mnoštva i reče: »Tko se to dotaknu mojih haljina?« ³¹ A učenici mu rekoše: »Ta vidiš kako te mnoštvo odasvud pritišće i još pitaš: ‘Tko me se to dotaknu?’« ³² A on zaokruži pogledom da vidi onu koja to učini.
³³ Žena, sva u strahu i trepetu, svjesna onoga što joj se dogodilo, pristupi i baci se preda nj pa mu kaza sve po istini. ³⁴ On joj reče: »Kćeri, vjera te tvoja spasila! Pođi u miru i budi zdrava od svojega zla!«
³⁵ Dok je Isus još govorio, eto nadstojnikovih s porukom. »Kći ti je umrla. Čemu dalje mučiti učitelja?« ³⁶ Isus je čuo taj razgovor pa će nadstojniku: »Ne boj se! Samo vjeruj!« ³⁷ I ne dopusti da ga itko drugi prati osim Petra i Jakova i Ivana, brata Jakovljeva. ³⁸ I dođu u kuću nadstojnikovu. Ugleda buku i one koji plakahu i naricahu u sav glas. ³⁹ Uđe i kaže im: »Što bučite i plačete? Dijete nije umrlo, nego spava.« ⁴⁰ A oni mu se podsmjehivahu.
No on ih sve izbaci, uzme sa sobom djetetova oca i majku i svoje pratioce pa uđe onamo gdje bijaše dijete. ⁴¹ Primi dijete za ruku govoreći: »Talita, kum!« što znači: »Djevojko! Zapovijedam ti, ustani!« ⁴² I djevojka odmah usta i poče hodati. Bijaše joj dvanaest godina. I u tren ostadoše zapanjeni, u čudu veliku. ⁴³ On im dobro poprijeti neka toga nitko ne dozna; i reče da djevojci dadnu jesti. Riječ Gospodnja.

 13. nedjelja kroz godinu - B -

27. lipnja 2021.

Za evanđelje imamo dva čuda u kojima se Isus očituje kao gospodar smrti i tjelesne bolesti. Vraća u život dvanaestogodišnju kćer nadstojnika sinagoge Jaira i dopušta da ga se s vjerom dotakne žena koja je dvanaest godina bolovala od tečenja krvi te tako ozdravi.
Dok Isus spremno prilazi Jairovoj kući, prate ga apostoli i mnoštvo naroda. U tom hodu pristupa mu s vjerom žena koja boluje od poremećaja mjesečnih promjena, a prema odredbama Levitskog zakona žena s takvom bolešću je obredno nečista. Ne smije subotom ići u sinagogu da ne bi i druge onečistila, ne smije ići u goste, ne smije primati posjetioce. Postelja u koju ona legne i predmet na koji sjedne postaju obredno nečisti te bi drugi koji kasnije na isti predmet sjednu također pali pod udar propisa o ritualnoj nečistoći. Zato je jasno da se žena kroz mnoštvo progurala do Isusa te ga potajno dotaknula, jer bi bila dužna reći svima da je nečista, da se trebaju od nje odmaknuti. Kad ona ozdravi, Isus hvali njezinu vjeru i najavljuje da je trajno oslobođena od svoga tjelesnog zla. Zatim nastavlja put u Jairovu kuću gdje oživljava njegovu kćer koja je u međuvremenu izdahnula.

Ovim događajima u okviru današnje mise pristupamo sa stanovišta Isusove pažnje prema dvjema bolesnim ženama. Kad oživi Jairovu kćer, Isus jedino kod Marka traži da joj dadnu jesti. U općoj smetenosti on time pokazuje da je djevojka ne samo ponovno živa nego i da je potpuno zdrava pa joj je potrebna dobra i zdrava hrana kao i ostalim njezinim vršnjakinjama koje se razvijaju.
Bolesnoj ženi Isus govori da ju je ozdravila njezina vjera te joj najavljuje da je oslobođena od svoga zla, što znači da je ozdravljenje trajno.

A žena je bolovala dvanaest godina i kroz sve te godine bila ponižavana od sumještana, rodbine i ukućana kao ona koja je obredno nečista i zato nepoželjna na vjerničkim molitvenim skupovima i u kućama ljudi.

Radi ovih dviju žena Isus je prekršio propise o obrednoj čistoći. Dotaći se mrtvaca značilo je onečistiti se. Dopustiti da ga dotakne osoba obredno nečista značilo je onečistiti se za subotnji nastup u sinagogi. Kad se radilo o otklanjanju tjelesnih tegoba dviju žena, nije oklijevao.
Za starozavjetnu podlogu ovim događajima iz evanđelja imamo odlomak iz Knjige mudrosti o Božjoj prvotnoj nakani s ljudima: stvorio ih je da budu zdravi i ne raduje se propasti živih. Takvog Boga Isus objavljuje i uprisutnjuje samilošću prema dvjema ženama.

U prikazu ozdravljenja bolesne žene Marko jedini govori kako je "mnogo pretrpjela od pustih liječnika, razdala sve svoje i ništa joj nije koristilo; štoviše, bivalo joj je sve gore". Ovo nije napad na liječnike i nadriliječnike koji iskorištavaju lakovjerne bolesnike nego prikaz bezizlaznog stanja bolesnice koja je osiromašila tražeći način da se izliječi od bolesti što je čini trajno nečistom. "Čuvši za Isusa" ona odlučuje potajno ga se dotaknuti s uvjerenjem da će ozdraviti. Čula je da po njemu Bog čudesno ozdravlja i povjerovala da i njoj može po Isusu pomoći. Na potajni dodir Isusove odjeće odlučila se iz vjere, poniznosti i straha da je ne bi drugi oko Isusa odbili i prije nego imadne priliku dotaknuti ga se. Od tog dodira "osjeti u tijelu da je ozdravila". Promjena na bolje nastupila je odmah i bila je osjetno zamjetljiva. U razgovoru sa ženom Isus naziva vjerom ono što bi mnogi današnji ljudi nazvali praznovjerjem. Ovim razgovorom Isus otvara priliku za osobni susret između Ozdravitelja i ozdravljene. Žena je "sva u strahu i trepetu" zato što mnoštvu nije oglasila svoju bolest i što se doticanjem Isusa ogriješila o njega samoga: učinila ga "nečistim" za slijedeći subotnji nastup u kafarnaumskoj sinagogi. U njezinu strahu je nazočna i pobožnost osobe koja doživljava Božje djelovanje na sebi. Isus je oslovljava s "kćeri" i vraća joj sva prava u zajednici naroda Božjega - u ime Božje. Ona je svojim postupkom, nadahnutim vjerom, prava kći Abrahamova.

Isus na kraju govori ženi da ide u miru. Mir je u Bibliji najprije cjelovitost, stanje unutarnje i vanjske sreće pri kojoj čovjeku ništa ne manjka. Takvu cjelovitost pred ljudima i Bogom Isus joj dariva osobnim susretom i razgovorom. Ujedno joj najavljuje da joj se bolest više neće vraćati.
Jair je bio "jedan od nadstojnika sinagoge", kojih je znalo biti u jednom mjestu tri do sedam. Nadstojnik sinagoge brinuo se za redovno i uredno odvijanje subotnjeg bogoslužja u sinagogi. Kako se radi o Kafarnaumu kao gradu Galileje na Genezaretskom jezeru u kojem je Isus proveo najveći dio svoga mesijanskog djelovanja, očito da je Jair omogućio Isusu često nastupanje u sinagogi te i sam povjerovao u autentičnost Isusova poslanja. Ta vjera potaknula ga je da Isusa dovede u svoju kuću bolesnoj kćeri koja je bila na umoru. Ako je ona uz to bila i jedinica, kako bilježi Luka, Jairu je do njezina ozdravljenja stalo i zato da se njegov rod u Izraelu ne ugasi. Jair vjeruje u ljekovitost Isusova polaganja ruku kao što i bolesna žena vjeruje u ljekovitost dodira Isusove odjeće.
Sugrađani javljaju Jairu da mu je kći umrla i traže da više ne zadržava Učitelja, jer od smrti nema lijeka. Isus sluša taj razgovor i sokoli Jaira: "Ne boj se! Samo vjeruj!" Vidio je u njemu početnu vjeru i traži da se prestane bojati te da nastavi vjerovati. U Isusovoj primjedbi "Dijete nije umrlo, nego spava" Marko ne želi reći da je Jairova kći samo zamrla nego sa Svetim pismom gleda smrt kao san, ne potpuno gašenje ljudske osobe. Isus gleda djevojku onako kako je Bog vidi. Tako je siguran da će je oživjeti da smatra njezino oživljavanje već sigurnom činjenicom. Svjedoci uskrišenja su roditelji djevojke te Petar, Jakov i Ivan, koji su ujedno svjedoci preobraženja i samrtne borbe Isusove.
Buka onih koji "plakahu i naricahu" je orijentalno obredno naricanje kao znak poštovanja prema pokojniku i sućuti s ožalošćenom rodbinom. Susjedi su toliko sigurni da je djevojka umrla da već počinju obred žaljenja i ispraćaja. Zato se podsmjehuju Isusu koji tvrdi da djevojka spava.
Isus uzima djevojku za ruku i tako uspostavlja s pokojnicom osobni kontakt. Zatim joj govori aramejske riječi "Talita kum!" Ovaj aramejski izraz u evanđelju namijenjenom vjernicima poganskog porijekla znak su vezanosti evanđeoske građe za palestinske Židove koji su zajedno s Isusom govorili aramejski. Oni su ujedno znak spremnosti kršćana obraćenih s poganstva da neke Isusove riječi pamte u njegovu izvornom jeziku, makar im je nepoznat. U slučaju ozdravljenja Jairove kćeri morali su roditelji pripovijedati kasnijim kršćanima kako je to Isus učinio, a dakako i apostoli koji su oblikovali prve usmene izvještaje o ovom čudu.
Na Isusovu zapovijed i dodir mrtva djevojka ustaje i počne hodati u znak da zbilja živi. Isus odmah naređuje da joj dadnu nešto jesti. Ovo bilježi jedini Marko, oduševljen Isusovom pažnjom prema tjelesnim potrebama ozdravljenih i uskrišenih.

Razmatrajući ova dva događaja u kojima Isus otklanja tjelesnu nevolju dviju žena, uočimo kako mu nije bilo "ispod časti" posvetiti svoju pažnju i božansku moć ženama koje u ono doba u Izraelu nisu imale važan društveni i vjerski položaj. Radi njih je pristao da upadne u obrednu nečistoću. Kao sljedbenici ovakvog Isusa učimo mi kršćani poštivati žene u obitelji, Crkvi i državi, ali i svaku osobu kojoj je potrebna naša ljudska i vjernička pomoć.