U početku bijaše Riječ

Detalji: Objavljeno: Nedjelja, 24 Prosinac 2023 16:36; Napisao/la vlč. Zvonko Mrak; Hitovi: 633

VALPOVO Zvonko Mrak, župnik župe Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije objavio je službu riječi za danju misu 25. prosinca i polnoćku.

ŽUPA BEZGREŠNOG ZAČEĆA BDM VALPOVO

SLUŽBA RIJEČI

BOŽIĆ, 25. prosinca 2023. DANJA MISA

Prvo čitanje:

Iz 52, 7-10

Neka svi krajevi zemlje vide spasenje Boga našega.

Čitanje Knjige proroka Izaije

Kako su ljupke po gorama noge glasonoše radosti koji oglašava mir, oglašuje sreću, navješćuje spasenje govoreći Sionu: »Bog tvoj kraljuje!« Čuj, glas ti podižu stražari, zajedno se raduju jer na svoje oči gledaju gdje se na Sion vraća Gospodin. Kličite, zajedno se radujte, razvaline jeruzalemske, jer Gospodin je utješio narod svoj, otkupio Jeruzalem. Ogolio je Gospodin svetu svoju mišicu pred očima svih naroda, da svi krajevi zemlje vide spasenje Boga našega.

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 98, 1-6

Pripjev:

Svi krajevi svijeta vidješe spasenje Boga našega!

Pjevajte Gospodinu pjesmu novu,
jer učini djela čudesna.
Pobjedu mu pribavi desnica njegova
i sveta mišica njegova.

Gospodin obznani spasenje svoje,
pred poganima pravednost objavi.
Spomenu se dobrote i vjernosti
prema domu Izraelovu.

Svi krajevi svijeta vidješe spasenje Boga našega.
Sva zemljo, poklikni Gospodinu,
raduj se, kliči i pjevaj!

Zapjevajte Gospodinu uz citru,
uz citru i zvuke glazbala,
uz trublje i zvuke rogova:
kličite Gospodinu kralju!

Drugo čitanje:

Heb 1, 1-6

Bog nam progovori u Sinu.

Početak Poslanice Hebrejima

Više puta i na više načina Bog nekoć govoraše ocima po prorocima; konačno, u ove dane, progovori nama u Sinu. Njega postavi baštinikom svega; Njega po kome sazda svjetove. On, koji je odsjaj slave i otisak bića njegova te sve nosi snagom riječi svoje, pošto očisti grijehe, sjede zdesna Veličanstvu u visinama; postade toliko moćniji od anđelā koliko je uzvišenije nego oni baštinio ime.

Ta kome od anđela ikad reče: Ti si sin moj, danas te rodih; ili pak: Ja ću njemu biti otac, a on će meni biti sin. A opet, kad uvodi Prvorođenca u svijet, govori: Nek pred njim nice padnu svi anđeli Božji.

Riječ Gospodnja.

Evanđelje:

Iv 1, 1-18

Riječ tijelom postade i nastani se među nama.

Početak svetog Evanđelja po Ivanu

U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog. Ona bijaše u početku u Boga. Sve postade po njoj i bez nje ne postade ništa. Svemu što postade u njoj bijaše život, i život bijaše ljudima svjetlo; i svjetlo u tami svijetli i tama ga ne obuze.

Svjetlo istinsko koje prosvjetljuje svakog čovjeka dođe na svijet; bijaše na svijetu i svijet po njemu posta i svijet ga ne upozna. K svojima dođe i njegovi ga ne primiše. A onima koji ga primiše podade moć da postanu djeca Božja: onima koji vjeruju u njegovo ime, koji su rođeni ne od krvi, ni od volje tjelesne, ni od volje muževlje, nego – od Boga. I Riječ tijelom postade i nastani se među nama i vidjesmo slavu njegovu – slavu koju ima kao Jedinorođenac od Oca – pun milosti i istine.

Riječ Gospodnja.

BOŽIĆ, 25. prosinca 2023. DANJA MISA

HOMILIJA

Do prije pedesetak godina, kroz duga stoljeća, čitao se proslov Ivanova evanđelja na svakoj misi poslije pričesti. Ne ulazeći u povijesne razloge ovog običaja, očito je da Ivanov proslov ima posebnu težinu. Slobodno možemo reći da je u njemu na poseban način sažeta čitava povijest spasenja. Evo, danas, na Božić, Crkva nam predstavlja početke našega spasenja upravo ovim evanđeoskim odlomkom. Posebno ćemo promotriti samo tri riječi, tj. tri rečenice.

U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga. Ivan započinje svoj proslov riječima: "U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga". Evo velike tajne. Vječna Božja riječ, vječni sin Božji od samih početaka, tj. od vječnosti, jedno je s Bogom. Tu nam se već otkriva tajna Božjega trojstva. Po toj riječi, tumači Ivan, sve je stvoreno i sve je postalo. Ona je osnovno načelo postanka svega što je postalo, osnovni razlog opstanka svega što je stvoreno i što postoji. Ona, Vječna Božja Riječ, svjetlost je i život svega što živi i postoji. I onda dolazi ono što zvuči nevjerojatno.

I Riječ tijelom postade i nastani se među nama. Ivan veli: "I Riječ tijelom postade i nastani se među nama". Tu se sukobljavaju dva grčka, naoko nespojiva pojma. "Logos" – Riječ i "Sarx" – Tijelo. Ako znamo da je "logos" u grčkom jeziku pojam duhovnoga, božanskoga, onda riječ "sarks" – tijelo, izgleda posve neprimjerena. Ta riječ znači tijelo, ali u onom najprizemljenijem smislu, tijelo kao "meso", kao ljudsko tkivo. Te dvije riječi označavaju svu dramatičnost, svu posebnost, svu nevjerojatnost i nezamislivost onoga što se zbilo: vječni Božji Sin postaje pravi čovjek. Ne nekakav prividan čovjek, ne nekakav nadčovjek, ne nekakva mješavina ljudskog i božanskog, ne u tome smislu da bi njegovo božanstvo posvema potisnulo ono ljudsko u njemu. Riječ Božja postaje pravi čovjek, "meso", čovjek nama u svemu jednak osim u grijehu. Čovjek koji se i smije i plače, koji tuguje i koji se veseli, čovjek koji ima prijatelje i neprijatelje, čovjek koji može biti i umoran i gladan i žedan, koji voli doći na odmor kod prijatelja, koji ima učenika kojeg je (posebno) ljubio. Čovjek, kao ti i ja. A u isto vrijeme Bog. To je utjelovljenje, to znači rođenje Sina Božjega. Bog se u svome sinu priginje k nama, prilazi nam, pruža nam svoju ruku, daje nam svoje srce, predaje nam svojega Sina.

Doista, od punine njegove svi mi primismo. I, konačno, Ivan veli: "Od punine njegove svi mi primismo i to milost na milost" To je razlog utjelovljenja Sina Božjega. Došao je da nas učini dionicima svoje božanske naravi, da nas učini članovima svoje božanske obitelji. Tako Pavao veli: Ta poznate darežljivost Gospodina našega Isusa Krista! Premda bogat, radi vas posta siromašan, da se vi njegovim siromaštvom obogatite (2 Kor 8,9). To je ono čudesna razmjena o kojoj govori i današnja misna molitva: Sin je Božji od nas uzeo našu ljudsku narav, da bi nas učinio dionicima svoje božanske naravi. Zato stari slikari slikaju Isusa u plavoj haljini zaogrnuta crvenim plaštem, jer je plava boja, boja božanskoga, a crvena boja, boja ljudske naravi.

Tako je naše slavlje danas dvostruko. Slavimo utjelovljenje i rođenje sina Božjega među nama, ali u isto vrijeme slavimo i naše predodređenje, naše izabranje i naše posvećenje. Zahvaljujemo danas Bogu za njegova sina, a našega brata, Isusa Krista. Zahvaljujemo Bogu što se njegov sin među nama rodio kao maleno dijete, kao naš poslužitelj, kao onaj koji život svoj za nas predaje. Zahvaljujemo Bogu što nas čini dionicima božanskog života njegova Sina. I molimo ga. Molimo ga da nam dade snage, mudrosti, ustrajnosti i ljubavi da tako proživimo ovaj život, da budemo njemu slični u dobroti, jednostavnosti i ljubavi, da budemo njegova živa slika, da bismo se onda jednoga dana u blaženoj vječnosti mogli u punini radovati s njime i sa svima svetima.

ŽUPA BEZGREŠNOG ZAČEĆA BDM VALPOVO

SLUŽBA RIJEČI

BOŽIĆ, 25. prosinca 2023.

Božić – Misa polnoćka

Prvo čitanje –

Čitanje Knjige proroka Izaije (Iz 9, 1-6):

Narod koji je u tmini hodio svjetlost vidje veliku: onima što mrkli kraj smrti obitavahu svjetlost jarka osvanu. Ti si radost umnožio, uvećao veselje, i oni se pred tobom raduju kao što se žetvi raduju žeteoci, kao što kliču koji dijele plijen. Jer, teški jaram njegov, batinu pleća njegovih, šibu njegova goniča slomio si ko u dan midjanski. Jer, dijete nam se rodilo, sin nam je darovan; na plećima njegovim vlast je, i nazvan je imenom: »Savjetnik čudesni, Bog silni, Otac vječni, Knez mira« — da poraste vlast i mir bez kraja na prijestolju Davidovu i u kraljevstvu njegovu te se učvrsti i utvrdi u pravu i pravednosti od sada pa dovijeka. Privržena ljubav Gospodina nad Vojskama to će učiniti!

Psalam – Pripjev:

Pjevajte Gospodinu pjesmu novu! (Ps 96 / 95/)

Pjevaj Gospodinu, sva zemljo! Pjevajte Gospodinu, hvalite Ime njegovo!
Navješćujte iz dana u dan spasenje njegovo, kazujte poganima njegovu slavu, svim narodima čudesa njegova.
Raduj se, nebo, i klici, zemljo! Neka huči more i što je u njemu! Nek se raduje polje i sve što je na njemu, neka klikće šumsko drveće!
Neka klikće pred Gospodinom, jer dolazi, jer dolazi suditi zemlji. Sudit će svijetu po pravdi i narodima po istini svojoj.

Drugo čitanje –

Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Titu (Tit 2, 11-14):

Očitovala se Ljubav Božja, spasiteljica svih ljudi; odgojila nas da se odreknemo bezbožnosti i svjetovnih požuda te razumno, pravedno i pobožno živimo u sadašnjem svijetu, iščekujući blaženu nadu i Očitovanje slave velikoga Boga i Spasitelja Isusa Krista. On sebe dade za nas, da nas otkupi od svakoga bezakonja i očisti sebi Narod izabrani koji revnuje oko dobrih djela.

Pjesma prije evanđelja:

Javljam vam blagovijest, veliku radost: danas nam se rodio Spasitelj – Krist Gospodin! Aleluja!

Evanđelje –

Čitanje svetog Evanđelja po Luki (Lk 2, 1-14):

U one dane izađe naredba Cezara Augusta da se provede popis svega svijeta. Bijaše to prvi popis izvršen za Kvirinijeva upravljanja Sirijom. Svi su išli na popis, svaki u svoj grad. Tako i Josip, budući da je bio iz doma i loze Davidove, uziđe iz Galileje, iz grada Nazareta, u Judeju — u grad Davidov, koji se zove Betlehem — da se podvrgne popisu zajedno sa svojom zaručnicom Marijom, koja bijaše trudna. I dok su bili ondje, navršilo joj se vrijeme da rodi. I porodi sina svoga prvorođenca, povi ga i položi u jasle, jer za njih ne bijaše mjesta u svratištu. A u tom kraju bijahu pastiri: pod vedrim nebom čuvahu noćnu stražu kod svojih stada. Anđeo im Gospodnji pristupi i slava ih Gospodnja obasja! Silno se prestrašiše. No anđeo im reče: »Ne bojte se! Evo javljam vam blagovijest, veliku radost za sav narod! Danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj, Krist, Gospodin. I evo vam znaka: naći ćete novorođenče povijeno gdje leži u jaslama.« I odjednom se anđelu pridruži silna nebeska vojska hvaleći Boga i govoreći: »Slava na visinama Bogu, a na zemlji mir ljudima, miljenicima njegovim!« Riječ Gospodnja!

Božić-Misa polnoćka

Podsjetimo se na noćašnja čitanja svetog pisma:

Izaija govori o »narodu koji je u tmini hodio«. To se povijesno odnosi na sjeverna izraelska plemena (Naftalijevo i Zabulonovo) i njihova područja koja su bila pretvorena u asirsku pokrajinu. Time je za njih nastala tama.

Prorok izražava divljenje i pohvale novorođenom djetetu iz kraljevske Davidove dinastije koje će porobljenima donijeti svjetlo i oslobođenje.

On će se dokazati kao »Bog silni, Otac vječni, Knez mira«. Novi vladar će se u svemu oslanjati na Boga saveznika.

To se je samo djelomično moglo primijeniti na živućeg kralja Ezekiju. Kralj Ezekija je narodom upravljao po Božjem zakonu, ali narod je bio svjestan kako posve idealnog vladara nije bilo niti će ga biti.

Izaija, međutim, govori o idealnom vladaru, koji neće silom osiguravati mir već »u pravu i pravednosti od sada do vijeka«.

Sigurnost njegove vladavine jest »privržena ljubav Gospodina nad vojskama«.

Taj idealni vladar po kojem će zasjati jarka svjetlost svim narodima za nas kršćane jest Isus Krist.

U ulomku poslanice apostol Pavao tumači obraćeniku Titu, kojeg je postavio za predvodnika kršćanske zajednice na Kreti, kako se »očitovala milost (ljubav) Božja spasiteljica svih ljudi«.

Tu je govor o utjelovljenju vječne Božje Riječi - o Isusu po kojem se Bog objavio kao onaj koji je zainteresiran za sve ljude, jer ih sve jednakom ljubavlju ljubi, budući da su svi njegova stvorenja. Time što se je pojavio u našoj ljudskoj naravi, dokazao je kako je njegovo spasonosno svjetlo, njegovo Evanđelje, ponuđeno ljudima svih vremena.

U njegovu svjetlu otkrivamo kako-se.. »u Božjem svijetu« živi »razumno«, ne bezglavo, ne fanatično, već vjernički normalno; otkrivamo kako-se.. živi »pravedno«, ne koristoljubivo, već solidarno s potrebnima; otkrivamo kako-se živi »pobožno«, drugim riječima raspoloživo za Boga i za prihvaćanje vjerskih vrijednosti.

Pred nama je Lukin izvještaj o Isusovu rođenju u Betlehemu. To se je dogodilo za vrijeme rimskog cara Augusta, koji je odredio da se izvrši popis stanovništva. Budući da je Josip bio iz loze Davidove, morao je sa trudnom Marijom otići na popis u Betlehem.

Luka pripovijeda kako nije bilo lako naći mjesta u svratištima, vjerojatno i zato što su vlasnici prenoćišta željeli zaraditi, a ne preuzimati nikakve dodatne obveze.

Josipu i Mariji, kojoj se navršilo vrijeme da rodi, nije preostalo drugo nego potražiti sklonište, štalu koju su koristili pastiri.

Značajno je što su Božji glasnici upravo njima prvima javili najradosniju vijest - rođenje Spasitelja. Pastiri su u to vrijeme bili smatrani »nečistima« zbog toga što nisu mogli opsluživati sve religijske propise o obrednoj čistoći.

Evanđelist Luka je zapisao kako za Mariju i Josipa nije bilo zaštićenog mjesta u Betlehemu. To nam govori kako se Isus već rođenjem poistovjetio s onima koji nemaju sigurnost; s onima koji su čitav svoj životni vijek na putu prema sigurnom skloništu; s onima koji su stvarni beskućnici.

Činjenica što se je Isus rodio u štali gdje stanuju životinje jest veoma znakovita. U svima nama, u našoj nutrini, zapravo u strukturama naše naravi ima nešto što nam je zajedničko sa životinjama.

To su nagoni ili pokretačke snage organizma: nagon za hranom, pićem, nagon za samoodržanjem, nagon za izbjegavanjem boli i drugi nagoni.

Nagone u širem značenju možemo smatrati kao pokretačke energije.

Nagoni imaju i određenu brzinu reakcije, te u određenim situacijama uvjetuju ponašanje.

To naše »životinjsko« područje nije uvijek posve pod kontrolom razuma, pa se ne jednom stidimo što nismo postupali drugačije.

To želimo skriti od drugih, potisnuti u sebi i zaboraviti, ali u potpunosti ne uspijevamo.

Upravo u to područje potrebno je rođenje Sunca kojem nema zalaza; u to područje naše »štale« potrebno je »čišćenje«. Bog želi rasvijetliti sve naše tame i pomoći nam očistiti našu osobnu »štalu« i »štalu« svijeta. Zato mu dopustimo da se u nama rodi, kako bi sve što je tamno postalo svjetlo; sve što je prljavo čisto; sve što je hladno zagrijano nesebičnom, sveobuhvatnom ljubavlju.

Bog se želi roditi u nama za nas, da nas oslobodi od tamnice unutarnjih neurednosti, prisila i rastrganosti kako bi nas obasjala »slava Gospodnja«.

Prema: Glas Koncila, Broj 52 (1592), BOŽIĆ, 2004.