U PETAK 28. LIPNJA: Misa za poginule branitelje 107. brigade HV i sve poginule branitelje Domovinskog rata

Detalji: Objavljeno: Subota, 22 Lipanj 2024 16:31; Napisao/la vlč. Zvonko Mrak; Hitovi: 462

VALPOVO Zvonko Mrak, župnik župe Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije objavio je župne oglase i misao za 12. nedjelju kroz godinu, 23. lipnja 2024. godine.

ŽUPA BEZGREŠNOG ZAČEĆA BDM VALPOVO

ŽUPNI OGLASI

23.lipnja 2024.

12.nedjelja kroz godinu – B –

Nedjeljne mise su u 8:00, 9:30 i 18:30. Mise radnim danom su u 18:30, subotom u 8:00.
OTVORENA CRKVA je od 9:00 do 12:00 s dežurstvom i sat vremena prije mise.
Župni ured je otvoren od ponedjeljka do petka od 9:00 do 11:00 i od 17:00 do18:00.
Marijina legija ima sastanak svakog utorka u 17:00.
Lipanjske pobožnosti, do 30. lipnja pola sata prije mise.

Euharistijsko klanjanje je u četvrtak poslije mise.

Godišnjica 107. brigadeHV je u petak, 28. lipnja, misa u 18:30 za +branitelje 107. brigade HV i sve +branitelje domovinskog rata.
Petar i Pavao, ap. je u subotu, 29. lipnja. Misa je u 8:00. Svećeničko ređenje je u Đakovu u 10:30,
Nas Petrovo je crkveni god u Koški s misom u 11:00 i u Petrijevcima, s misom u 10:30.
Podržavamo poziv SOS dječjeg sela Hrvatska: Budi dio koji nedostaje. Zaposli se u SOS dječjem selu Hrvatska! Info u župnom uredu.
Odlukom svih biskupa HBK misni stipendij u Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji i u cijeloj HBK od 1. srpnja 2024. je 10 €.

ŽUPA BEZGREŠNOG ZAČEĆA BDM VALPOVO

SLUŽBA RIJEČI

12. nedjelja kroz godinu – B – 23. lipnja 2024.

Prvo čitanje:

Job 38,1.8-11

Tu nek se lomi ponos tvog valovlja.

Čitanje knjige o Jobu

Gospodin odgovori Jobu iz oluje i reče:

»Tko li zatvori more vratnicama

kad burkajuć se navrije iz utrobe;

kad oblakom ko haljom ga odjenuh

i maglom gustom ovih ko pelenam';

kad njegovu sam odredio među,

vrata stavio s prijevornicama?

'Dotle ćeš, rekoh, dalje ni koraka,

tu nek se lomi ponos tvog valovlja!'«

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 107,23-26.28-31

Pripjev:

Hvalite Gospodina jer dovijeka je ljubav njegova!

Oni koji lađama zaploviše morem
da po vodama silnim trguju:
oni vidješe djela Gospodnja,
čudesa njegova na pučini.

On reče i olujni se vjetar uzvitla
što u visinu diže valove mora.
Do neba se dizahu, u bezdan se spuštahu,
u nevolji duša im ginula.

Tada zavapiše Gospodinu u svojoj tjeskobi
i on ih istrže iz nevolja.
Smiri oluju u tih povjetarac,
valovi morski umukoše.

Obradovaše se tišini,
u željenu luku on ih povede.
Neka hvale Gospoda za dobrotu njegovu,
za čudesa njegova sinovima ljudskim!

Drugo čitanje:

2Kor 5,14-17

Novo, gle, nasta!

Čitanje Druge poslanice

svetoga Pavla apostola Korinćanima

Braćo: Ljubav nas Kristova obuzima kad promatramo ovo: jedan za sve umrije, svi dakle umriješe; i za sve umrije da oni koji žive ne žive više sebi, nego onomu koji za njih umrije i uskrsnu. Stoga mi od sada nikoga ne poznajemo po tijelu; ako smo i poznavali po tijelu Krista, sada ga tako više ne poznajemo. Dakle, je li tko u Kristu, nov je stvor. Staro uminu, novo, gle, nasta!

Riječ Gospodnja.

Evanđelje:

Mk 4,35-41

Tko li je ovaj da mu se i vjetar i more pokoravaju?

Čitanje svetoga Evanđelja po Marku

Uvečer istoga dana kaže im: "Prijeđimo prijeko!" Oni otpuste mnoštvo i povezu Isusa kako već bijaše u lađi. A pratile su ga i druge lađe. Najednom nasta žestoka oluja, na lađu navale valovi te su je već gotovo napunili. A on na krmi spavaše na uzglavku. Probude ga i kažu mu: "Učitelju! Zar ne mariš što ginemo?" On se probudi, zaprijeti vjetru i reče moru: "Utihni! Umukni!" I smiri se vjetar i nasta velika utiha. Tada im reče: "Što ste bojažljivi? Kako nemate vjere?" Oni se silno prestrašiše pa se zapitkivahu: "Tko li je ovaj da mu se i vjetar i more pokoravaju?"

Riječ Gospodnja.

12. nedjelja kroz godinu – B – 23. lipnja 2024.

Čuli smo dobro poznatu pripovijest: Isus ustaje i zapovijeda bijesnom moru, a zatim pita zbunjene učenike: "Kako nemate vjere, što ste bojažljivi?"

Bijes oluje i nas danas plaši, valovi se dižu i udaraju o čamac Crkve. Čini se da Gospodin i danas "spava na krmi čamca na uzglavku", tako da puni predbacivanja pitamo: Je li Bog još tu? Ne mari li on što ginemo? Ili je li već napustio brod što ga nazivamo Crkvom? Možemo li očekivati čas u koji će Gospodin ustati i zapovjediti oluji da opet nastupi velika utiha i sigurnost.

Božja je stvar koliko će oluja trajati. Nikad neće postojati vrijeme velikog zatišja, dokle god je Crkva na hodočašću, na putu. Dokle god Crkva uzima ozbiljno Kristov nalog: "Zato idite u sav svijet" (Mt 28, 19), neće nikada ostati u mirnoj luci, nego će morati "putovati prijeko na druge obale", uvijek će morati podizati sidro za velike i olujne vožnje, jer joj Gospodin uvijek dovikuje: "Otplovi na pučinu i baci mreže svoje na lov" (Lk 5,4). Neće nikad biti Crkve u kojoj bi se moglo pjevati: "Tiho počiva jezero, jezero počiva tiho." Bilo bi upravo suprotno onome što Gospodin hoće od Crkve.

Crkva nije još na cilju, ona je na putovanju prema obalama, na koje ju upućuje Gospodin. Kad bi ostala u sigurnoj luci, ne bi, doduše, riskirala nikakvu opasnost, ali bi bila mrtvi muzej, a ne živa Kristova Crkva, bila bi zanimljiv izložak iz povijesti, ali ne znak živoga Krista, što i danas svoje učenike šalje kao svjedoke u cijeli svijet da garantiraju živu Božju prisutnost u svako vrijeme i da uvijek iznova kažu: "Otplovite na pučinu, pa bacite mreže!" (Lk 5,4).

Ne možemo učenicima uzeti previše za zlo što su izgubili živce i što je oluja otpuhnula ne samo jedra i jarbol nego i njihovu vjeru. Gospodin još nije bio uskrsnuo. Ona snaga vjere što "pobjeđuje svijet" (1 Iv 5,4) nije se još očitovala. A znamo za onu Kristovu pobjedu, koja je čak i smrt pobijedila. Možemo se obazirati na onu crkvenu povijest kad su vjetrovi zavijali mnogo glasnije i udarali mnogo viši valovi u čamac Crkve u kojoj je, čini se, Gospodin mnogo dublje spavao nego danas. U njoj se Gospodin usprkos svemu pokazao kao onaj koji je u čamcu i u takvim olujama, te ustaje i drži veslo i kormilo u ruci.

A kad je Isus već korio ondašnje učenike: "Što ste bojažljivi? Kako nemate vjere?" koliko više bi ovaj ukor morao pogoditi nas koji već dvije tisuće godina doživljavamo Kristovu riječ: "I, evo, ja sam s vama sve do svršetka svijeta" (Mt 28,20), nas koji uvijek iznova slušamo njegovu riječ: "Ali, ohrabrite se: ja sam pobijedio svijet" (Iv 16,38).

Ponesimo sa sobom, dakle, iz ovog evanđeoskog izvještaja o bijesu valova i tjeskobi očajnih učenika uvjerenje: Krist Gospodin je u čamcu, u kojem kao Kristovi vjernici putujemo morem vremena k Božjoj obali. On je
- u lađi našeg vremena, opterećenog tjeskobom i brigom za budućnost
- u lađi Crkve, koju oluje bacaju tamo i ovamo,
- u lađi tvoga života, pa i onda kad se čini da je sidro rastrgano i jarbol slomljen.

Ne bojte se, dakle, Gospodin je u lađi Crkve, on je uz svakog od nas.