Miholjac i Valpovo tijekom Osmanlija
- Detalji
- Objavljeno: Ponedjeljak, 02 Listopad 2017 08:08
- Napisao/la Mihael Sučić
- Hitovi: 1792
Mladi povjesničar Mihael Sučić nedavno je ustrojio vlastiti blog pod nazivom Šegrtski zapisi. Valpovštini.info ponudio je objavu svojih zapisa koje ćemo objavljivati povremeno, bez uredničkih intervencija, onako kako su zapisani u originalu, što ne znači da bezuvjetno podržavamo iznesene stavove.
U prekrasnom je bajkovitom Dvorcu Mailath u Donjem Miholjcu u organizaciji Povijesne udruge Mailath pred ispunjenom Velikom dvoranom održano predavanje o razdoblju osmanske vlasti na području današnjeg Donjeg Miholjca, Valpova i okolice 24. rujna 2017. godine. U nešto sam više od sat vremena održao predavanje pod nazivom „Godina 1687. – jedna od „prijelomnih“ za Donji Miholjac“. U nastavku donosim sažetak.
Na temelju dostupne literature i povijesnih izvora možemo iznijeti tezu da je povijest Donjeg Miholjca, Valpova i okolice do 18. stoljeća prožeta političkim diskontinuitetom, ali i gospodarskim i prometnim kontinuitetom i demografskim i konfesionalnim (dis)kontinuitetom. Dok za spomenute kontinuitete nisu bile bitne takozvane prijelomne godine iz kojih proizlazi nastanak (stvaranje) paradigme oslobođenja područja Slavonije od osmanske vlasti za politički diskontinuitet su itekako bile bitne. Točnije nove su vlasti na čelu kojih su bile nove dinastije i njihova vojska i službenici poticale sjećanje na prijelomne godine poput 1687. za Donji Miholjac, Valpovo i veći dio sjeverne i istočne Slavonije. Time se nova habsburška vlast htjela distancirati od prethodne osmanske (ne turske) vlasti.
Zašto se koristi pojam osmanska, a ne turska vlast. Najjednostavnije možemo objasniti kroz prostornu rasprostranjenost i demografsku sliku države na čelu koje je bila dinastija čiji je rodonačelnik bio Osman. Rasprostirala se od područja današnjeg Iraka, Sirije i Egipta na istoku, Alžira i Tunisa na jugu, Hrvatske i Mađarske na zapadu i Ukrajine na sjeveru. O demografskoj i konfesionalnoj slici dovoljno govori i primjer jednog manjeg dijela nekadašnje osmanske države – prostor koji danas poimamo kao Slavonija. U njoj je krajem 17. stoljeća živjelo od oko 220 000 stanovnika oko 120 000 kršćana i 100 000 muslimana. Od potonjih je većina bilo islamizirano stanovništvo. Navedeni su kršćani i muslimani, kao i njihovi preci stoljeće i pol (od prve polovice 16. stoljeća) bili stanovnici Osmanskog Carstva.
Za razliku od političkih procesa povijesni procesi koji su bili puno bliži stanovništvu (ratarima, stočarima, trgovcima, obrtnicima) poput gospodarskih i kulturnih nisu prepoznali takozvane prijelomne godine kada se mijenjala pojedina vlast sa središtem u Beču, Budimu ili Istanbulu kao nešto važno. Tako je recimo prometni pravac koji je spajao Osijek s Valpovom pa dalje Miholjcem, Pečuhom na sjeveru i Viroviticom na zapadu ostao isti i tijekom srednjeg vijeka, kao i tijekom osmanske vlasti, a onda i habsburške vlasti od konca 17. stoljeća. Njega su koristili i trgovci i obrtnici pa i lokalno stanovništvo. Njega je činila rijeka Drava pa i njezini pritoci Karašica i Vučica, kao i sjeverni kopneni put koji je išao paralelno uz Dravu. Potonje su rijeke, neovisno o političkoj vlasti i stvarale štetu ljudima sezonskim izlijevanjima na koja su se stanovnici pojedinih naselja na različite načine prilagođavali. Između ostalog su se selili u sigurnije prostore današnje Valpovštine i Miholjštine. Tijekom tih se burnih vremena koja nisu bila samo burna zbog vojnih sukoba nego i zbog odnosa čovjeka i ostatka okoliša isticalo mlinarstvo. Ono je jedan od reprezentativnih primjera odgovora čovjeka na moć i snagu rijeka. Tako su recimo dizali mlinove vodenice na Dravi, a na dravskim pritocima kopnene mlinove (mlinove koji su bili vezani za jednu obalu).
Detaljnije o gospodarskim, političkim i drugim procesima na području današnje Valpovštine i Miholjštine uskoro možete čitati u knjizi Mihael Sučić: Počeci habsburške Valpovštine, nakladnik Ogranak Matice hrvatske u Valpovu.
