Početak Kultura Razgovori Gosti našega grada: Georg Baron von Pereira-Arnstein

Najava događaja

Rujan 2010
P U S č P S N
30 31 1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 1 2 3

Povezani članci

Gosti našega grada: Georg Baron von Pereira-Arnstein PDF Ispis E-mail
Autor Vladimir Vazdar   
Utorak, 20 Listopad 2009 17:01


Imam viziju Valpova za dvadeset godina


 

Prije nekoliko mjeseci poput eksplozije bombe odjeknula je u Valpovštini vijest da je donesena prvostupanjska presuda kojom se simbol Valpova, srednjevjekovni dvorac Normann Prandau vraća svojim vlasnicima, odnosno nasljednicima njegova posljednjeg stanovnika. Dakako, Grad je iskoristio svoje zakonsko pravo i na presudu se žalio, postupak nije dovršen i moguć je i drugačiji ishod. Ovakva je presuda, iako ne konačna, ipak izazvala bujicu komentara i razmišljanja, no, poslije svega ostaje zaključak. Dvorac nitko ne može odvući iz Valpova, on će tu ostati, a mnogi su nezadovoljni ritmom njegove obnove i vječnim traženjem prave namjene jednostavno zaključili – tako je i pravo – neka se sada brine o njemu i uređuje ga…

Proteklog vikenda, iznenada mi se pružila prigoda porazgovarati s  Georgom Baronom von Pereira Arnstein unukom grofova Normann, vlasnika valpovačkog dvorca koji su bili prisiljeni napustiti Valpovo i svoj posjed.

Točno u minutu dogovorenog sastanka svoj je zeleni Jaguar parkirao i upoznali smo se na parkiralištu. Elegantan, mlad čovjek, plavokos, glatko izbrijan, specifičnih crta lica i crnokosa, graciozna sitna žena - potencijalni su vlasnici valpovačkog dvorca i još neutvrđenih površina šuma i druge imovine…Upoznaje nas Danica Vuković Dijanović, prevoditeljica, jer ja ne govorim njemački, a grofovi nasljednici hrvatski.

Njegova majka grofica Marija Normann izravna nasljednica imanja, udala se za Fridricha Pereira-Arnstein, a Georg je njihov sin. U Valpovo je došao prvi puta u pratnji svoje supruge Marije.

Da, ja pripadam ovamo…


Kad smo se smjestili, obraćam pozornost na odijevanje. On, u svjetlo smeđim samtenim hlačama, s bojom hlača usklađenom kariranom sakou, plavoj košulji i crvenom kravatom. Ona u jednostavnim tamnim hlačama, smeđoj vesti s velikim uzorkom, bijela bluza, oko vrata vezana marama. Jednostavno, sportski, elegantno.

Bujica pitanja. Objašnjavam prevoditeljici da o osobama s kojima trebam razgovarati ne znam ništa i da me zanima sve. Nema, problema kaže barun i spremno počinje priču.

"Još u djetinjstvu, u dvorcu u Rothenthurnu u Austriji baka Julijana je na sve svoje potomke prenijela i usadila ljubav prema Valpovu i ovome kraju. Mnoge su prostorije bile urešene fotografijama i umjetničkim slikama, namještajem koji je asocirao na Valpovo. Nakon očeve smrti tri njegove sestre, moje tete koje su ga nadživjele, Marija Tereza von Đaki, Marija grofica Koronini i Ana Marija von Berks još su nam dugo pričale o Valpovu i njegovim ljepotama, a budući da su održavale kontakte s lokalnim svećenicima, znali smo što se ovdje događa. Kada sam 1990. godine prvi puta došao u Valpovo s ocem, imao sam osjećaj da sam ovdje već bio i mislio sam – da to je to. To je grad u kome se osjećam kao kod kuće. To je grad iz priča koje sam slušao u djetinjstvu. Moj prvi susret bio je s ljudima u koji su radili u Gradskoj upravi, sjećam se gospođe Mande Pepić koja mi je pružila prve informacije koje sam tražio. Kasnije smo otišli i kod gospođe Burian koja nam je također pružila mnogo informacija i pričala o vremenima kad su moji djed i baka još bili ovdje. Posjetili smo i muzej i u njemu sam vidio mnoštvo stvari koje su ličile na naš namještaj kod kuće, a na slikama u jednom albumu sam prepoznavao svoju mamu kako skija na padini kanala koji je opasivao dvorac. Bio sam ganut. Tada sam se još više zainteresirao za povijest svoje obitelji i mnogo sam ispitivao svoje tete o nekadašnjem životu ovdje. Postajalo mi je jasno zašto moja baka nikada nije svojevoljno napustila Hrvatsku i zašto je govorila da joj sve mogu oduzeti, ali ne i osjećaj da pripada ovamo i da joj je ovdje zavičaj.

Želim živjeti ovdje


U meni je to pobudilo osjećaje da i ja pripadam ovamo i budem li ostvario pravo na ovaj dvorac i drugu imovinu sasvim je izvjesno da imovinu neću prodavati već ću realizirati projekt koji postoji, a vezan je za razvoj ovoga lijepog grada. Ako bih iz bilo kojeg razloga i morao prodati imanje, prodao bih ga samo onome koji bi imao bolje mogućnosti razvijati posjed i ovaj grad. Želja mi je da cijeli posjed koji će eventualno naslijediti stavim u funkciju razvoja ovog grada i njegovih stanovnika. O tome sanjam i imam jasan plan, a želio bih ga ostvariti kako bih odao počast svojim precima koji su voljeli i mnogo doprinosili razvoju ovog grada i Hrvatske. Znano mi je da većina nasljednika koji ostvare pravo na nasljedstvo brzo to prodaju i na taj se način rješavaju novostečene imovine. Ja to ne želim. Nisam takav čovjek koji će svoje korijene prodati i unovčiti. Izgubio bih svoj identitet, ne želim dobiti ovaj dvorac i živjeti u njemu kako su živjeli prije sto godina. Vremena su se promijenila. Želim nastaviti tradiciju obitelji Norman i  sav posjed ću prvenstveno staviti u funkciju razvoja ovoga grada i prosperiteta njegovog stanovništva.  Tek na trenutke pomislim kako je nekada život bio lijep u ovakvim dvorcima u kojem si bio okružen pozornošću pedesetak podanika, ali – naravno, vremena su se promijenila i nove su zakonitosti aktualne. Naravno, potpuno sam svjestan da još nisam vlasnik dvorca  i druge imovine, jer je postupak tek u početnoj etapi i neizvjestan je njegov završetak i što se tiče vremena i konačnog ishoda. No, kad već pričamo o tome jasno moramo razdvojiti dvorac i njegovu budućnost i razvoj od preostalog posjeda kojeg treba u skladu s najboljom europskom praksom staviti u funkciju. Pri tome mi je prvenstveni cilj da ostvarim stvarnu imovinu, šume i zemljište, a ne novac, jer novac nema svoju povijest poput posjeda. Dakle, stalo mi je do posjeda mojih predaka. Ovo je kraj koji je orijentiran na poljoprivredu, i sada je u stanovitoj mjeri zaostao. Cilj mi je da te temeljne predispozicije iskoristim za ubrzani razvoj i pridonesem razvoju ovoga kraja koji je nekada hranio cijelu monarhiju. Naravno, svjestan sam da za to treba nekoliko godina u kojima bismo zajednički poradili na razvoju cijele regije koja bi trebala imati značajnu funkciju u Europskoj zajednici.

Nasljedstvo - temelj novog projekta

Tim sam se razmišljanjima počeo baviti prije desetak godina i svjestan izazova, partnera za takav zahtjevan projekt sam pronašao u svom uspješnom školskom prijatelju. Nisam studirao poljoprivredu niti imam iskustva u poljoprivredi, ja sam poduzetnik, ekonomist. Nisam od onih koji bi iz dvorca u Rothenthurnu diktirao što sve želim dobiti u Valpovu, već sam osmislio način kako da to, što ću eventualno dobiti, stavim u funkciju daljeg razvoja Valpova i ove regije. Sjetio sam se svog školskog prijatelja koji je od svih nas postao najuspješniji u poslu kojeg obavlja. Svoj je prvi kruh počeo zarađivati kao poljoprivredni mehanizator, a sada je postao jedan od najvećih poduzetnika u toj domeni i jedan od najvećih zastupnika tvrtke IVECO. U međuvremenu je počeo i gradnju dva objekta za preradu biomase. S njim u timu, uvjeren sam, postigli bismo očekivane rezultate. Ja sam za ovaj kraj vezan emotivno, a on ima punu stručnost u poslovima. I prije deset godina znao sam da sam ne mogu mnogo, a tada i sada sam u uvjerenju da dvorac i posjed moraju biti u funkciji razvoja cijele regije. O tome smo izvijestili odgovorne ljude u gradu i oni dobro znaju što mi želimo učiniti s eventualno vraćenom imovinom. Uvjeren sam da bi moji preci bili ponosni na to. U svemu imam podršku svoje supruge i sasvim je izvjesno da bi Valpovo dobilo dvoje novih poduzetnih stanovnika, jer, iako je moja supruga ovdje prvi puta, jako joj se sviđa.

Ja sam jako emocionalno vezan za ovaj kraj. Sjećam se kako sam uvijek dolazio u Valpovo preko Đakova, a jednom sam promijenio smjer i dolazio preko Našica. Kada sam se spustio s brda u dolinu put Koške, odjednom sam spazio putokaz za Normance. Strašne su me emocije ponijele. Prezime mojih poredaka je toponim u nekoj pokrajini. I ja pripadam ovdje. Ovdje je moja domovina. Nazvao sam tada svoju suprugu i to joj rekao". Pričajući ovo i barunu i njegovoj supruzi potekle su suze.


Recimo ne "amerikanizaciji" društva

"Ne pripadamo onom krugu ljudi koji su sebični misleći samo na vlastitu sreću i zadovoljstvo. Želimo to dijeliti i omogućiti budućim generacijama prosperitet i napredovanje. U posljednjih gotovo dvadeset godina kako dolazim u Valpovo vidim da se grad razvija, iako ne odobravam u potpunosti ono što je učinjeno. Svatko ima svoj ukus, a ne bih želio da me uspoređuju s Weissenbergerom. Ja bih sačuvao staru jezgru, jer je ona najzanimljiviji dio svakog grada. Kada dođete u neki grad, naravno da posjećujete onaj stari dio grada koji  je povijesno svjedočanstvo. Ja sve starine doživljavam kao izazov za restauraciju, obnovu, za razliku od nekih koji su za drugačija rješenja. Kad bih bilo što mogao promijeniti bilo bi to da vratim stari izgled grada i da ga restauriram u njegovom najljepšem izvornom izdanju.

No, to je nemoguće, zato učinimo ono što je moguće. Spreman sam se povezati s ljudima koji gledaju unaprijed, koji stvaraju neku viziju i spreman sam svoje planove umrežiti u sustav koji će donijeti napredak ovom gradu i ovoj regiji. Bit ću ponosan i na malen djelić sudioništva u tom odgovornom poslu. Dvorac je simbol našeg grada, kada bismo ga u cijelosti renovirali i kada bismo ga stavili u javnu funkciju bio bi to velik doprinos razvoju. Želja nam je stvoriti takvo okruženje u kome bi i mladi ljudi željeli ostajati u Valpovu. Trebamo zaustaviti "amerikanizaciju" društva u kome se gube izvorne, stvarne vrijednosti i kriteriji, a dominira robovanje novcu.  Za razliku od stava gdje dominira uvjerenje da su ključne materijalne vrednote, zalažem se za neke druge vrijednosti. Bio sam danas na misi i zadivilo me što još ima mladih ljudi koji s radošću oblače narodnu nošnju. Dakle, još uvijek gaje pozitivne osjećaje prema tradiciji i duhovnom bogatstvu. Taj duh treba sačuvati i na njemu graditi budućnost. Čvrsto sam uvjeren da je uvjerenje o dominantnom značaju materijalnih dobara i novca umjetno stvoreno kao negativna posljedica potrošačkog društva. Iz vlastitog iskustva znam da novac i sreća nemaju ništa zajedničkoga. Živimo u društvu gdje novac trebamo, ali on nije nužno dovoljan za zadovoljstvo i sreću. Sreća je imati nekoga s kim se ta sreća i zadovoljstvo mogu dijeliti jer se tada udvostručuju. Ova kriza koju svi proživljavamo nas ne bi trebala omesti u takom pristupu, jer svaka kriza pruža i novu šansu", zaključio je Georg Baron von Pereira-Arnstein.


Razgovarao: Vladimir Vazdar

Prijevod: Danica Vuković-Dijanović

Komentari (36)
  • Mrga
    A kao, samo ja ovdje bljezgaram?! De ba, čitaj šta pišu ljudi ispod. Uzgraktali se, a zadnjih 50 godina nije ih briga za tu ruševinu, sad im je ko stalo i boje se što će biti s dvorcem. Malograđanština!
  • hrga
    Ti nemaš pojma o čemu blebečeš; nije istina da se u proteklom stoljeću nije ništa radilo na obnovi. :angry-red: :angry: :pirate:
  • Anoniman
    Bljezgaraš, Mrga:
  • Mrga
    De, ba, ljudi, što se prepirete? Jel to njegove babe kuća bila? Jel imamo zakon da to oni mogu tržit natrag? Tu se po Valpovu neke ustaničke i prvoboračke parole čuju: "Tuđe nećemo, svoje ne damo!" - pa oni i traže svoje. Volio bi ja vidjet da taj dvorac više prestane bit u društvenom vlasništvu, malo za promjenu. 50 godina je u društvenom vlasništvu, dodijalo više.
  • hrga
    Dvorac nije NJEGOVE babe, već ženine, ako već trabunjaš, budi točan. :0 :D
  • PiPi  - vizija
    Imam viziju! Za budućeg vlasnika mi nije čudno što mlati praznu slamu al vama se doista čudim! A najviše se čudim onima optimističnim komentarima i nadanjima, baš nam treba još jedan strani vizionar koji će zaposliti desetak mještana za plaču od 1.800,00 kn.(bruto). Takvih ima na pretek i u Hrvatskoj,bar je naša domovina poznata po vizionarima, mislim na sve one lokalne i globalne, e zato se čudim tim optimistima.
    Povijest uvijek sa sobom nosi i svoj teret, a taj teret ćemo uvijek mi morati nositi na svojim leđima, bez obzira tko je vlasnik…jer to je naš grad, naša domovina.(ponekad je to na žalost, al je tako kako je!!). E, to je moja vizija!!
  • EDITA
    POSTOJI U BOSNI DVORAC KOJI JE BIO U VLASNIŠTVU ANE MARIJE VON BERKS JEDNE OD TETA TJ SESTRE VLASNIKA DVORCA U VALPOVU I VOLJELI BI DA SE OBNOVI I NIJE VAŽNO U ČIJEM ĆE BITI VLASNIŠTVU. PRELIJEP JE
  • EDITA
    U BOSNI POSTOJI PRELIJEP DVORAC KOJI PROPADA A VLASNICA MU JE BILA MARIJA VON BERKS JEDNA OD TETKI TJ SESTRA VLASNIKA DVORCA U VALPOVU I VOLJELI BI DA SE OBNOVI I NIJE BITNO ČIJE JE VLASNIŠTVO JER ISTO OSTAJE NA ZEMLJI U KOJOJ JE.
  • Anoniman  - Znate li vi o čemu pričate?
    Iz vašega pitanja uopće nije jasno o čemu Vi zapravo pitate? I što vam znači ta riječ ruglo? Je li ruglo zgrada ili stanje u kojem se ona nalazi. naime, neki biserni Valpovčani, pod utjecajem još bisernijih "novinara", počeli su i kasnobarokne zgrade povijesno-arhitektonske vrijednosti nazivati ruglom (samo zbog stanja u kojem se nalaze trenutno iste zgrade).

    Onda budimo do kraja dosljedni, pa recimo DVORAC JE RUGLO VALPOVA, srušimo ga!
  • franjo  - Ruglo oko Dvorca
    Poštovani,
    Dali mi možete odgovoriti?.
    To ruglo što ima ulica M. Gupca, zgrade iza Dvorca, dali ima utjecaj s time Dvorac.To ruglo je i sramote Grada.
  • Europejac  - RUGLA????
    :evil:
  • Anoniman  - Treba vratiti dvorac vlasnicima!
    Ne vidim što se i zašto uopće pjenite. Po zakonu oduzeta imovina se vraća vlasnicima i gotovo. Tu uopće nema veze je li gospodin vlasnik patetičan, blagoglagoljiv ili što treće. Valpovo ionako nije ništa napravilo s dvorcem, osim što ga je - od kada je oduzet vlasnicima - temeljito opljačkalo, uništilo i prepustilo propadanju.
  • Anoniman  - re:
    roko napisao:
    I jedni i drugi nemaju previše osjećaja za grad Valpovo kao svoju domicilnu sredinu. Nema tu ljubavi samo goli interes. Političari koji ulažu nas novac ( kulturni centar, kanalizacija, uređenje Karašice itd.) prikazuju kao da je njihov a bogati privatni poduzetnici koji imaju sve...njih boli ona stvar i za kulturu i za sport i za komunalnu problematiku. Da mogu ulagali bi u svoj rodni kraj. ( a možda i ulažu da mi to ne znamo )



    Roko sve si rekao baš onako kako sam mislio, ali očito nisam dobro napisao: To Roko, konačno se nađosmo!
  • Marijan Vidović
    Draga gđo.,
    Budući da Vi ustrajavate u svom shvaćanju prava, a čini mi se i politike, koje je kako rekoh ranije bitno drukčije od moga, mislim da je daljnja korespondencija i suvišna i besmislena. Ako se nećete uvrijediti uputio bih Vas da pročitate u zadnjem broju Glasa Koncila uredničku kolumnu pod naslovom "Komunizam je mrtav ali nisu i njegove posljedice", gosp. Miklenića. Ja jedino mogu na kraju reći da ne želim biti ni promicatelj ni dionik ikakvog prava kojemu politički pragmatizam, ma kako očiti dobitak izgledao, određuje moralne ciljeve, opravdava metode i ispire savjest. Vama želim osobnu sreću koja neće biti plod ni prava ni politike (ni međunarodne!!). Hvala!
  • Marijan Vidović
    Draga gospođo(ice?), još uvijek"anonimna"!

    Žao mi je što sam Vas uzrujao svojim razmišljanjem. To mi nipošto nije bila namjera, no bojim se da se bez prave mjere uzrujanosti ipak neće moći shvatiti razmjeri prvnih posljedica koje je svojevremeno komunistička partizanija prouzročila otimanjem nečijeg vlasništva bez njihova pristanka i valjanih ugovora. U tom kontekstu Vaših nekoliko "osnovnih" teza?! (oprostite, ne znam kako bih to što vi zovete "osnovno" nazvao!) pokazuju da Vi zapravo posve drugačije od mene shvaćate pojmove prava, pravnog slijedništva, učinaka prava i sl. I meni je kao i Vama žao što je Valpovo i naša Hrvatska od bivše Jugoslavije pravno naslijedila i pravnu sramotu koju je ona stvorila, no pravo je bešćutno, pa sam stoga, čini mi se puno bliži realnosti u kojoj će g. Pereira, bili mi uzrujani ili ne, postati dio sudbine Valpova. Mislim da je zato za nas građane Valpova puno važnije da od g. Pereire, ako mu već ne vjerujemo, nastojimo što prije napraviti prijatelja, nego se bojati nekakvog podaništva pa unaprijed mrziti. Smatram također da je zapravo podaništvo pogrešno shvaćenom pravu ili moralu (u politici naročito!) puno veći problem za naše društvo, jer nas čini dugotrajno nesposobnima mentalno se riješiti okova svih ovakvih ili sl.sramota što sam na partizani iz kojekakvih šuma nanijeli.
  • Anoniman
    Prvo, zašto mislite da sam se uzrujala? Ničime to nisam dala do znanja. No, to i nije važno.
    Oko vračanja imovine imam primjetiti kako još neke zemlje imaju ''pravnu sramotu koju je ona stvorila'', ali se znaju i imaju ''jaja'' othrvati se tomu. Najsvježiji primjer Češke koja ne želi tako olako ''prodati svoju kožu'' jer ima ''pravnu sramotu'' koju je stvorila ČSSR, a ujedno time štiti svoje građane koji su joj vjerni i koji su živjeli i u prošlom sistemu. Dakle, Češka traži da joj se ne uvjetuje povrat imovine koja je promjenila vlasnike nakon Drugog svjetskog rata.
    Kao što vidimo svatko štiti prvo svoje ljude. Dalje nemam više što dodati.
  • Anoniman
    Prvo i osnovno: niti su Valpovčani, niti Valpovo i niti Hrvatska oteli Pereiri bilo šta.
    Drugo osnovno: već sam iznijela pod prvim, ali ipak: Pereira nije ''postojao'' kada je dvorac promjenio vlasnika.
    I treće osnovno: svi vi zaboravljate NOTORNU ČINJENICU da su Normanni (ne Pereire!) bili vlasnici vlastelinstva koje je ZNATNO veće od kompletne Valpovštine. To znači da bi TREBALo vtariti SAV teritorij i građanstvo. Svi bi tako postali nečiji podanici. To je povratak na staro koje vi tako silne - ne volite.
  • Lega  - re:
    roko napisao:
    A šta je s Valpovčanima koji imaju novac, nekretnine itd...imaju li volje i želje ulagat u tako nešto. Nemaju. Gledaju isključivo svoj interes ( shvatljivo u neku ruku) . Meni se čini da oni koji imaju novac Valpovo uopće ne doživljavaju svojim gradom. Ne ulažu ne samo u dvorac nego u kulturu, sport itd.


    Podržavam. Samo nisi jasan - oni koji ''imaju'' svoj ili oni koji ''imaju'' novac građana, poreznih obveznika?
  • roko
    I jedni i drugi nemaju previše osjećaja za grad Valpovo kao svoju domicilnu sredinu. Nema tu ljubavi samo goli interes. Političari koji ulažu nas novac ( kulturni centar, kanalizacija, uređenje Karašice itd.) prikazuju kao da je njihov a bogati privatni poduzetnici koji imaju sve...njih boli ona stvar i za kulturu i za sport i za komunalnu problematiku. Da mogu ulagali bi u svoj rodni kraj. ( a možda i ulažu da mi to ne znamo )
  • Anoniman  - NOVAC - nula
    Gospodo, dotični grof, zapravo barun - NEMA NOVACA. S time se morate pomiriti i to tako prihvatiti. On zapravo nema niti ideje. Jedino što ima je, najvjerovatnije, osobu koja bi mogla dati novac. A ako je to tako Valpovo se može oprostiti sa svime što bi prešlo u njihove ruke.
    Znam, sve se vi nadate poslu kod dotičnih. Moguče, ali čete proći kao večina radnika u ovoj zemlji čije su tvrtke privatizirane.
    Bio bih jako sretan da nebudem u pravu. Zato tvrdim da treba tražiti jamstvo o posjedovanju novca.
    Evo vam slučaj zgrade hotela (koja je, koje li ironije, oduzeto vlasništvo dotčog baruna!). Već je promjenio nekoliko vlasnika koji su ga ''kupili'' a nemaju niti kinte. Da se postavio uvjet o dokazu posjedovanja novca, hotel bi odavna bio u funkciji.
    To je se na tragu onoga što je već napisano - aktuelni dužnosnici nebi radili ako baš nemoraju.
  • marijan vidović
    ima nešto vrlo problematično u stavovima gospode "anonimni" a to je uvjerenje da grad Valpovo, ima čak i moralno pravo smatrati svojim. Pravo koje je grad stekao nad Dvorcem je tek pravo stečeno otimačinom(nacionaliziranom!-grozan eufemizam)i tu činjenicu ne mogu sprati ni sva briga (da ne propadne-tek!!) mnoštva benevolentnih vladara grada za njega ni konformistički mentalitet čopora koji ipak najradije voli da je sve "naše". Iz tog diskursa gledano, potpuno je promašeno da građani grada Valpova od g. Pereire bilo što očekuju (pa ni vizije!!)a kamo li da si još daju za pravo tražiti od njega da nama polaže račune o svom novcu. Mi se samo skromno možemo nadati da se pravnici grada Valpova i države izbore za što bolju obranu onog dobroga što su činili s jednom"otetom"!!!imovinom jer je to jedino vrijedno što je grad činio, ali da je dvorac promjenio vlasništvo lopovlukom je neosporna činjenica i tu gorčinu grad treba sprati sa sebe što prije. Mislim da bi obrana drukčijih stavova od ovih tražila još malo više "anonimnosti" kako bi dokazala da je ovo ipak "naše"! Pozdrav!
  • pomak
    Poštovana(i),
    bojim se da svaki ozbiljan investitor (pretpostavimo da g. Perira to jeste!) najprije želi imati čistu pravnu situaciju
    pa tek onda prezentirati svoju viziju
    Zar Vi nebiste tako razmišljali?
  • Marijan Vidović  - Što je čovjek bez emocija?
    Primjećujem zapravo u nekoliko komentara vezanih uz intervju s g. Pereira-om poteškoće u shvaćanju njegove "emotivnosti". Činjenica svakako jeste da g. Pereira nije razrađivao svoje konkretne vizije u navedenom razgovoru , već ih samo javnosti najavio. Njegova emotivnost možda je i zbog tog prenaglašeno izbila u prvi plan. Uvjeren sam ipak da oni s kojima vodi pravnu bitku za povrat imovine, a to su predstavnici grada, znaju puno više detalja o njegovoj viziji. Neka nam zato oni nešto o tome kažu, ukoliko se nisu uplašili (pogubili emocije!) od "grofove vizije", a ja ću se usuditi nagađati da je grofova vizija Valpova po svoj prilici nešto što će vrlo brzo(!) bitno, bitno utjecati na ovaj grad. S vizijom ili bez nje, g. Pereira će svojim statusom stečene imovine, vjerojatno više utjecati na život grada od svih naših dragih gradskih čelnika!
    Sva je prilika, da kada grof pravno dobije povrat naslijeđene imovine (zar netko sumnja?), mi "domoroci", ipso facto, dobivamo sugrađanina (Bogu hvala s emocijama!!!), koji iz nečega što će steći po pravu (tu je zato i nekorektno i neispravno uopće uspoređivati grofa i Vajsa, sic!), najavljuje da želi pokušati pridonijeti poboljšanju života ovog mjesta. Bojim se stoga da "psihajtri amateri" kojima smetaju grofove emocije sami, zbog zavisti (ta riječ korjenski je zapravo nastala od dvije riječi: zlo i vidjeti, a znači ustvari sve oko sebe zlo vidjeti, a naročito vidjeti zlo u tuđem dobru), nisu u stanju nikome vjerovati pa ni sebi samima. Pričekajmo zato da se pravno riješi pitanje imovine koju g. Pereira potražuje i budimo spremni imati ga kao sugrađanina (čak i s njegovim emocijama)-Što je čovjek bez emocija?!
  • roko
    A šta je s Valpovčanima koji imaju novac, nekretnine itd...imaju li volje i želje ulagat u tako nešto. Nemaju. Gledaju isključivo svoj interes ( shvatljivo u neku ruku) . Meni se čini da oni koji imaju novac Valpovo uopće ne doživljavaju svojim gradom. Ne ulažu ne samo u dvorac nego u kulturu, sport itd.
  • Anoniman  - Povrat(nik)3
    Draga Iva, nisu nas naši (čitaj Valpovčani starosjedioci) pokrali, već .... ma zna se!
    Sjetimo se i Wajsenberger je imao istu retoriku. I što je napravio!?
    Ponavljam. Valpovo ima ljudi koji znaju što bi sa dvorcem ( i nesamo njim, jer nije samo dvorac u pitanju. ima tu još zgrada!) ali im nije dato raditi. Niti pokušajčić. Nedaj Bože da još ostvare kvalitetne pomake. Nakon silnih pokušaja i obečanja neki su izgubili volju i - ODSELILI IZ VALPOVA. Ž A L O S N O!
    I sada vi navijate za još jednog stranca. Totalno neprovjerenog. To što je on unuk grofičin ništa ne znači.
    Ranije smo imali reportažu iz njihovog austrijskog dvorčića gdje je kostatirano kako oni nemaju novca za investicije, pa im je austrijska država morala obnoviti određene djelove zgrade.
    Govorite kako on ima novca!? PA kako ste čitali intervju!? Osobno je rekao da ga nema! On ima SAMO ideju.
    Gospodo, već je napisano: u Valpovu ima ljudi s idejom, ali ima se ne dozvoljava, jer očito nisu pogodni i zato su odselili. Trbuhom za kruhom.
  • Pomak
    Poštovani Anoniman, bilo bi jako lijepo kada bi nas informirao tko to od domaćih ima ideje i o kakvim se konkretnim idejama radi.
    Do sada ništa nisam čula o tome.
    Baš me istinski zanima što je to.
  • Anoniman
    Nisam ovlašten(a)iznositi tuđa imena bez pristanka, a ideje...
    Ideje se još manje ispisuju na ovakovim mjestima. (Lopova na sve strane!/ideja, jašta!/)
    Milim da se ne radi o pomanjkanju ideja , pa čak i novca, već o želji da se nešto uradi. A zašto bi i uradili nešto dobroga kada ti koji mogu nisu ''emotivno vezani'' što bi reko gospon grof.
  • Pomak
    Poštovani Anoniman, možete li zatražiti dopuštenje autora za objavu ideje na ovim stranicama.
    Ako je gospodin dobronamjeran, iskren i stvarno ima ideje vjerojatno će to rado učiniti.
    Evo mu onda i kompenzacije za dosadašnje nerazumijevanje. Imat će prilike da konačno prikaže svoje ideje pučanstvu našega grada.
    Ja ću vam biti zahvalna ako ovo učinite za dobrobit našega Valpova jer mi je prosto nemoguće da se ne prihvate ideje za koje vi smatrate da su dobra rješenja.
  • Iva  - Iskorak
    Ponekad se pitam zašto smo mi ovdje u slavoniji kao slijepo crijevo u odnosu na cijelu Hrvatsku. Upravo zbog ovakovih razmišljanja ljudi...ne daj bože da nam stranac dođe na našu grudu krojiti pravdu. Tko je još uspio zemlju staviti u kofere i odvući na drugi kraj svijeta. Osvjestite se malo. Probudite se Valpovčani, sjetite se primjera Brzice i kombinata, mediji su ga izmasakrirali a i mi narod s njim. Čovjek je htio napraviti nešto dobroga, no politika je u(ništila)činila svoje. Sve i dalje visi na rubu propasti, i dalje se biraju podobni a ne sposobni, koliko nam se toga još mora dogoditi da bi nam se otvorile oči. Čovjek obnavlja, zapošljava, kreditira...ja sam odlučila vjerovati "ovom" strancu jer naši su nas ne pokrali već prekrali i uništili. Učinimo i mi neki iskorak unaprijed a ne unazad.
  • Anoniman  - Povrat(nik)2
    I meni se čini kako gospon grof previše lije suze i ulagiva se.
    Reakcije troje prije mene idu u kategoriju slamke spasa. Moguče i posljednje.
    Inače, stariji od mene su uvijek govorili da se treba paziti ljudi koji liju korokodilske suze, onih kojima su puna usta JA pa JA i laskaju svakom drugom rječju. Spominje čak i Vajsu kako bi dokazao da je on bolji.
    Uistinu, aktualni dužnosnici ( i oni prije njih!) neznaju ili bolje ne žele dvorac, a onima koji znaju i hoće nedaju niti blizi, pa su prinuđeni otiči iz Valpova. Imamo svjež slučaj ove jeseni. Nažalost.
  • roko
    treba pustiti čovjeka da radi. Nakon one famozne obnove dvorca početkom devedesetih( betoniranje i sl.) sve je gotovo propalo. Prostor je idealan za razne sadržaje no sve je neiskorišteno. Šteta.
  • Marijan Vidović  - Budimo realni!!!
    Valpovo i valpovštinu već dvadeset godina ne uspjevaju izvući iz gliba silnih problema ni političke "elite" ni lokalni "menadžeri" ni nikakva domaća "pamet". Ovdje imamo čovjeka, stranca čak (zamislite!), koji se usudi reći da ima VIZIJU za Valpovo. Ima čak i vlastita sredstva koja bi bio voljan uložiti u neke smislene razvojne projekte. On čak ima i dobre volje, (gdje li se to pogubilo u ovoj našoj Hrvatskoj??!), a mi sad onako blago teleći blejimo u tu zagonetnu spodobu i premišljamo; treba li nama ovdje takvo što, da to ipak nije prevarant?! i sl.
    Grofa treba natjerati da dodje ovamo!!!!!!!, raspusti gradsku upravu i od Valpova pokuša napraviti ono što su njegovi preci započeli, odlučivši se sagraditi čak jedan dvorac, u ovom našem glibu. Pa ljudi tko nama još dolazi s nekom vizijom?!!!!!!!!
  • Anoniman
    Uz dužno poštovanje komentaru, malo si se zanio! Pa tko je on da raspusti gradsku upravu?!
  • Rahela  - Sve se vraća
    Iskreno se nadam i želim da Dvorac dočeka bolje dane i po vanjskom izgledu, ali još više po stvarnoj namijeni.
    Mnogo toga više nije moguće vratiti ni popraviti, ali krajnje je vrijeme da se ono što je ostalo zaštiti od propadanja i uništenja.
    Svjesni smo da sadašnji vlasnik to nije u mogućnosti, pa u čemu je problem da to napravi onaj tko može i želi, ne ulazeći u iskrenost pobude.
    Floskule su,za one koji ne znaju,isprazne tvrdnje-otrcane fraze, a "odvući dvorac" više je činjenično stanje i stvarna tvrdnja.
  • Pomak  - Osobe koje pokreću budućnost bez obzira na prošlos
    Jako pozitivan dojam od gospodina Georga-a.
    Osoba koja tako javno razmišlja, dobrodošla je i poželjna za naš grad.
    Dobrodošao gospodine Georg, ti i tvoja obitelj i neka ti se ostvare planovi i želje, tebi i nama na zajedničku dobrobit.
  • Fritz  - Povrat(nik)
    Zaista je lijepo pročitati barunov monolog, ali...
    Previše naglašava kako je emotivno(???) vezan za Valpovo (donedavno nije znao niti gdje je!), kako pripada ovdje i sve u tom stilu.
    Gospodo, pa on nezna hrvatski niti slova...!? Vjerovatno nije niti (bio do koju godinu)hrvatski državljanin (a postao je kako bi mogao tražiti povrat imovine njegove bake)...

    Neznam zašto me nije uvjerio odmah iz prve!?

    A ona konstatacija u uvodnom dijelu ''Dvorac nitko ne može odvući iz Valpova'' je najobičnija floskula.
Komentiraj
Vaši kontakt detalji:
Komentar:
[b] [i] [u] [url] [quote] [code] [img]   
:D:angry::angry-red::evil::idea::love::x:no-comments::ooo::pirate::?::(
:sleep::););)):0
Security
Molim unesite anti-spam kod sa slike.
 
Baner
Copyright © 2010 Valpovština.info. Sva prava pridržana.
Joomla! je Free Software objavljen pod GNU/GPL Licencom..
 

Zadnji oglasi

Get Adobe Flash player

Pretraživanje Oglasnika


Slučajne slike

DSC01621.JPG