MIRNA ČITA - MIRNA SAVJETUJE: Liz Moore – Rijeka svjetla i tame
- Detalji
- Objavljeno: Nedjelja, 10 Kolovoz 2025 11:43
- Napisao/la Mirna
- Hitovi: 775
Liz Moore – Rijeka svjetla i tame
Dvije sestre – dva svijeta. Starija je sestra Mickey policajka koja patrolira filadelfijskim ulicama, a druga sestra Kacey na njima provodi svoj život u raljama ovisnosti.
Iako već godinama ne razgovaraju, Mickey uvijek krajičkom oka pazi na mlađu sestru. Međutim, kada se u četvrti Kennsington počinje događati misteriozan niz ubojstava, a istovremeno Kacey nestaje s ulice, Mickey nema druge nego krenuti u potragu za sestrom. Uskoro će ta potraga postati njena opsesija, a osim sa potencijalnim ubojicom morat će se suočiti i sa vlastitom prošlošću..
Povremeno kada neke knjige čekaju dulje vrijeme na mojim policama pa mi onda “sjednu”, opravdam si da su čekale pravo vrijeme. No povremeno, a to je bio slučaj i sa ovom knjigom, ne mogu se prestati pitati što sam čekala do sada. Naime, izvrsna kombinacija trilera i obiteljske priče oduševila me toliko da ću ovu knjigu preporučivati svima koji su se zaželjeli nečeg novog..
Roman Rijeka svjetla i tame istovremeno nas rotira između dvije strane zakona. Jedna je strana ona kojoj pripada Mickey, policajka koja patrolira filadelfijskim ulicama i koja među svim žrtvama koje se počnu pojavljivati potencijalno vidi svoju mlađu sestru Kacey. A druga je upravo strana droge, kriminala i prostitucije. U romanu se na gotovo dokumentaran način prikazuje život ovisnika, no i odnos drugih ljudi i organa vlasti prema njima. On je zrcalo današnjeg društva i, iako smješten u Ameriku, može se preslikati i na europske metropole.
U romanu se na vrlo vješt način isprepliću poglavlja prošlosti i sadašnjosti. I dok je sadašnjost temeljena na istrazi ubojstava te Mickeyinom potragom za sestrom, dijelovi nam prošlosti pokazuju tamnu stranu njihova odrastanja. Odrastanja kakvo niti jedno dijete ne bi trebalo proći, a nažalost svjesna sam da to prolaze i mala djeca u Hrvatskoj (doduše ne u tolikoj mjeri). Ekstremno siromaštvo, roditeljske slabosti, djeca prepuštena bakama i djedovima. Jedan od primjera koji mi je slomio srce je scena u kojoj se policajka prisjeća kako ona i njezina već tada vrckasta sestra idu na predstavu Orašara u pretijesnim haljinicama te Mickey u jakni naslijeđenoj od bratića te se one, naravno, osjećaju važnima – no ubrzo dječju iluziju ruše oni čiji su roditelji materijalno moćniji. I iako opravdanja za ovisnost nema, upravo se pojam transgeneracijske traume vidi i u ovome romanu u vidu odluka i načina života obaju sestara.
Obrata i napetosti, vjerujte mi, ne fali. Roman, iako pisan na gotovo 550 stranica, mami na čitanje i ja sam ga pročitala u manje od 24 sata. Taman kada pomislite da ste nadomak otkrića krivca, autorica vas odvede posve u drugom smjeru. Kraj je odličan, a nosi i puno simbolike o čemu ću vas pustiti da čitate sami. Od mene imate preporuke!
