Malo o šumama i rijekama Valpovštine na drugačiji način...
- Detalji
- Objavljeno: Četvrtak, 20 Travanj 2017 08:38
- Napisao/la Mihael Sučić
- Hitovi: 1375
VALPOVO Ogranak Matice hrvatske u Valpovu i Gradska knjižnica i čitaonica Valpovo pozivaju Vas na tribinu „Šume i rijeke u povijesti Valpovštine“.
Tribina će se održati u sklopu nacionalne manifestacije Noć knjige u petak, 21. travnja 2017. godine u prostorijama Gradske knjižnice i čitaonice Valpovo, s početkom u 20 sati.
Uz moderiranje profesora Ivana Tonkovića (Ogranak Matice hrvatske u Valpovu) o utjecaju šuma i rijeka na stanovništvo Valpovštine progovorit će povjesničari dr. sc. Dinko Župan (Hrvatski institut za povijest) i Mihael Sučić (Muzej Slavonije).
Donosimo zanimljiv dio o čemu će biti govora i na tribini:
„Područje je Valpovštine relativno malo područje na prostoru hrvatskih povijesnih zemalja na kojemu možemo promatrati različite pojave koje su prožete sličnostima i razlikama suživota rijeka, šumskih područja, ljudi i ostalih okolišnih faktora. Rijeke Drava, Karašica, Vučica i krajnjim južnim dijelom Vuka sa svojim djelovanjem u obliku poplava, stvaranja močvarnih područja u prožimanju sa šumama utjecale su u različitim vremenskim razdobljima da ljudi na drugačije načine doživljavaju navedene godišnje, a ponekad i mjesečne promjene okoliša. Ovisno o vojno-političkim, gospodarskim i drugim okolnostima močvarna područja i šume su doživljavane kao sigurna ili nesigurna. Kao primjere možemo navesti periode Bečkog rata i pobuna i razbojništva pojedinaca, ali i zajednica u južnim i zapadnim prostorima vlastelinstva 1730-ih godina, a koji su bili zapravo dio cjeline negodovanja širom Slavonije. Iz svega navedenoga možemo još zaključiti da su sve rijeke ili dijelovi rijeka kao zasebna cjelina ili u suživotu s oranicama, livadama i šumama bili svojevrstan živi organizam. Prema tome okolišni su faktori utjecali na lokalno stanovništvo preko poplava, preko šuma za ogrjev, građu ili žirnih šuma, ali i preko životinja kao što su ribe i rakovi, a koje su ljudi lovili za hranu. Promatrajući opisane procese i faktore možemo uočiti da su određene zakonitosti kao što su poplave u proljeće i jesen ili presušivanje pojedinih bara u kasno ljeto dodatne značajke i da su potonje pojave u međuodnosu s ljudima činili živi organizam. Iako su se ljudi, od seljaka do službenika vlastelinske uprave morali prilagođavati rijekama u određenim razdobljima i područjima Valpovštine uspjeli su iskorištavati blagodati i prednosti koje rijeke i šume nude. Prije svega lovili su spomenute ribe i rakove pa su i krčili dijelove šuma u različite svrhe. Nekada za svakodnevnu svrhu grijanja, nekada za gradnju različitih tipova građevina, od stambenih do sakralnih. Između ostalog su gradili mlinove, mostove i skele pomoću kojih su lakše prelazili rijeke i prometno i trgovački se povezivali s ostalim dijelovima Slavonije, Ugarske, ali i cijele Habsburške Monarhije.
Sve u svemu, prema povjesničarima Robertu Delortu i Françoisu Walteru vidljiva je vječna borba između čovjeka i ostalih faktora okoliša pri čemu su ljudi više aktivni nego pasivni čimbenici, između ostaloga zbog koristi. Ona se može nastaviti, ali se može i početi ili možda negdje samo nastaviti težiti politici održivog razvoja i na temelju saznanja iz discipline povijesti koju zovemo ekohistorija ili povijest okoliša. U takvim okolnostima možemo zaključiti da bi bolje djelovali u sadašnjosti i mislili na sretniju budućnost trebamo se vratiti prošlosti i vidjeti gdje su bili usponi i padovi naših predaka pa da više iste greške ne ponavljamo. S takvim bi načinom razmišljanja nove naraštaje upoznali sa svim blagodatima okoliša, odnosno okolišnih faktora i trebali bi težiti mišljenju da su zapravo, unatoč tome što se i u ovom radu tijekom istraživanja ponekad suprotno prikazalo, ljudi dio okoliša o kojemu ovise, kao i što ostali okolišni faktori ovise o ljudima.“
Više u članku: Mihael Sučić, Rijeke i šume kao živi organizam: doprinosi ekohistoriji područja Valpova od druge polovice 16. stoljeća do sredine 18. stoljeća
