ZA NAS PIŠE: Iva Soldo

Detalji: Objavljeno: Ponedjeljak, 20 Siječanj 2014 07:49; Napisao/la Iva Soldo; Hitovi: 4325

Semestar na moru

Kao jedina Hrvatica, ove sam godine, uz pomoć osvojene stipendije, sudjelovala u prestižnom programu University of Virginia (SAD) "Semester at Sea" gdje sam sa 600 američkih studenata oplovila svijet, studirala te posjetila 19 zemalja svijeta na 4 kontinenta u samo 113 dana.

Na slici:Dekan Nicholas Iammarino, NASA-ina astronautkinja Kathy Throton, kolegica iz Kine Yukun Zhang, Iva Soldo te dekanica Rita Enders

University of Virginia je među top 30 sveučilišta u SAD-u te sam u sklopu programa imala priliku upoznati studente iz cijele Amerike sa više od 250 različitih sveučilišta. Internacionalnih studenata bilo je 20tak iz cijeloga svijeta gdje sam bila među 5 europskih predstavnika.

Nakon što sam se upoznala sa studijem nisam mogla odoljeti i ne prijaviti se na jedini program koji nudi mogućnost studiranja u više od 15 zemalja svijeta I to u samo jednom semestru. Najbrži kruzer na svjetu pretvoren je u kampus te smo tako imali sve potrebno za učinkovito izvođenje nastave (IT prostorija, knjižnica, menza, itd.). Na putovanju sam prošla kroz Englesku, Rusiju, Njemačku, Belgiju, Francusku, Irsku, Portugal, Španjolsku, Kanarsko otočje, Maroko, Ghanu, Južnu Afriku, Argentinu, Brazil, Kubu, Bahame i SAD.

Sam proces prijave bio je vrlo kompleksan no na kraju se isplatio. Bilo je potrebno prijaviti se za stipendije, cijepiti se protiv žute groznice, riješiti antimalarik, ishoditi 5 viza, obaviti medicinski pregled i mnogo drugih stvari. Prijavila sam se za 5 stipendija od kojih sam osvojila 4. Osim školarine, bilo je potrebno pokriti trošak viza, cjepiva te avionsku kartu iz Amerike (koja je bila poslijednja stanica na putovanju) za Hrvatsku te se ovim putem zahvaljujem Osječko-baranjskoj županiji, Gradu Belišću i svima ostalima koji su pomogli.

Ono što se pri procesu prijave cijeni jesu aktivnosti studenata, kvaliteta predloženih projekata koji se planiraju realizirati tijekom studija na brodu te znanje jezika. Bez dodatnih aktivnosti kojima sam se bavila kao koordinator marketinga u studentskoj udruzi IAESTE i sudjelovanjem u brojnim internacionalnim radionicama te znanjem koje sam dobila kroz rad sa studentima iz različitih grana znanosti vjerojatno ne bih bila toliko spremna na cijeli proces prijave.

Imala sam priliku slušati predavanja uglednih znanstvenika s poznatih američkih sveučilišta, putovati svijetom s dva NASA-ina astronauta (Kathy Thorton, George Nelson), slušati govore Desmonda Tutu-a te predstavnika Ujedinjenih Naroda. Samo neki od prijašnjih sudionika ovog programa su Nelson Mandela, Fidel Castro, Majka Tereza, Bill Cosby te Desmond Tutu (kojega smo imali prilike ugostiti na brodu i tijekom ovog putovanja).

Naučila sam i shvatila kompleksno globalno okruženje i međupovezanost zemalja, postala sam osvještenija kada se radi o našoj kulturi u usporedbi s ostalim kulturama te dobila uvid iz prve ruke u odnos između SAD-a i drugih zemalja svijeta. Cilj programa je zapravo bio pripremiti studente i naučiti ih vještinama potrebnima kako bi mogli konkurirati u svijetu koji se razvija nevjerojatnom brzinom. Izložili su nas direktno nekim od glavnih svjetskih problema te smo dobili priliku raditi na projektima i učiniti svijet boljim, makar malim dijelom.

Desmonda Tutu-a ugostili smo u Južnoj Africi, upravo mjesec dana prije smrti Nelsona Mandele. Imali smo priliku poslušati govor ovog nevjerojatno jednostavnog I fascinantnog čovjeka, dobitnika Nobelove nagrade za mir te jednog od važnih protivnika Apartheida (službena politika rasne segregacije 1948, ukinuta 94-te dolaskom Mandele na vlast). Iskustvo koje me svakako obilježilo je bio projekt u slamovima Cape Towna. Cilj projekta "Operation Hunger" bio je pomoći djeci koja su pothranjena te ih evidentirati i izmjeriti kako bi obnovili bazu podataka organizacije. Osim toga, donirali smo hranu te obišli škole gdje djeca svakodnevno uče i rade u mnogo gorim uvjetima nego u Hrvatskoj. Kako bismo im pružili jedan obrok, koji nutricionistički zadovoljava sve dnevne potrebe, pomogli smo kuhati te kasnije nahraniti djecu. U toj kuhinji (koja je zapravo bila jedan kontejner iz kojega se posluživala hrana) upoznala sam ženu i majku jedne od djevojčica koja je pohađala obližnju školu. Gospođa me u jednom trenutku samo pogledala i uhvatila za ruku te rekla kako ja možda jesam bijela, a ona crna no kako je krv obje crvena, a Bog jedan te je nakon toga samo pogledala prema nebu. Taj trenutak me osvjestio i pogodio jer tad sam zapravo shvatila koliko se tamo još uvijek osjete posljedice Apartheida, o čemu nam je kasnije govorio i Desmond Tutu koji je značajno doprinjeo sprječavanju segregacije u Južnoj Africi.

Nadbiskup Desmond Tutu, dobitnik Nobelove nagrade za mir pridružio nam se na brodu u Južnoj Africi

Na vrhu planine Lion's Head , Cape Town, Južna Afrika

U Ghani sam volontirala putem neprofitne organizacije "Pencils of Promise" koja gradi škole diljem Afrike i Azije, gdje smo sudjelovali u gradnji jedne od škola u ruralnom području Ghane. Nevjerojatno je u kakvim uvjetima djeca rade i na što su se prilagodili. Sanitarni uvjeti su vrlo loši te nitko od djece nikada nije niti vidio četkicu za zube. Podijelili smo stotine olovaka te četkica za zube kao nadu u njihovo bolje sutra. Ljudi u toj zemlji su nevjerojatno topli i gostoljubivi. Osjećaj koji sam imala prilikom posjete Cape Coast dvorcu odakle je provođen velik dio trgovine robljem preko Atlantika, stajati u istoj prostoriji gdje su ljudi prije nekoliko stoljeća bili mučeni u teškim uvjetima bilo je nevjerojatno iskustvo, a osobito imati priliku učiti o povijesti od samih Ganaca. Upravo zato je ovo iskustvo toliko vrijedno. Imala sam priliku primijeniti znanje iz knjiga u nešto konkretno. Prije ulaska u svaku luku imali bismo predavanja o zemljama u koje putujemo kako bismo naučili vise o povijesti, kulturi I ljudima zemlje prema kojoj se krećemo. U Ghani smo imali priliku posjetiti i plantažu kakaa te Ghanski odbor preko kojega se odvija svjetska distribucija kakaa. U 90% čokolade u svijetu nalazi se upravo Ghanski kakao te ova afrička zemlja ima drugi najveći svjetski izvoz ove biljke.

Uzbudljivih iskustava i životnih priča bilo je na svakom koraku. Uvijek bismo nastojali razgovarati s lokalcima u koju god zemlju bismo išli jer to je najbolji način za naučiti o drugoj kulturi i ljudima. U Takoradiju, u Ghani, s lokalcima smo na autobusnom kolodvoru gledali utakmicu taman u vrijeme kada se Ghana kvalificirala za svjetsko nogometno prvenstvo u Brazilu. Odmah su nas prihvatili, donijeli stolice za nas i bili otvoreni za razgovor. Zanimljivo, iako smo prošli i neke od najopasnijih gradova na svijetu poput Salvadora i Cape Towna, ni u jednoj zemlji nisam naišla na zlonamjerne ljude, svi su uvijek bili više nego voljni pomoći, znatiželjni i dobra srca. Svijet je jedno nevjerojatno mjesto i sama pomisao na ostanak na jednom tokom cijelog života ne čini mi se privlačnom. Volim istraživati i konstantno upoznavati novo. Taj osjećaj je neprocijenjiv. Voziti se lokalnim tro tro-ima (mini busevi/kombiji) po afričkim cestama uz zvuk afričkih ritmova na svakom koraku, penjati se na Lion's Head u Cape Townu, Sugar Loaf u Brazilu, hodati po Ghanskim prašumama, tropskim Rio de Janeirom, upoznati religiozne afričke obrede Salvadora, vidjeti nevjerojatne kontraste siromaštva i bogatstva diljem svijeta, upoznati čovjeka koji nam kao izgubljenoj grupi od 10 ljudi usred Saint Petersburga plaća autobus do centra grada jer kaže: „Ima dovoljno novca“ te se družiti i hodati sa kubanskim studentima po Havani, sve su to samo neka od iskustava koja su me zauvijek obilježila.

Posjet školi „Pencils of Promise“ u Ghani

Život na brodu bio je posebno iskustvo, jedan iznimno brz način života uz svaki tjedan u novoj zemlji i promjene vremenskih zona. Tijekom dana na oceanu imali bismo predavanja i ispite, a dok bi brod bio u luci, istraživali smo svijet i sudjelovali u različitim projektima vezanim uz kolegije koje smo slušali. U ta 4 mjeseca nauči se nevjerojatna količina gradiva te mogu reći da sam najviše naučila o pomorskim lukama, kontejnerizaciji i kako je ona promijenila svijet (što je iznimno dragocjeno za svakog ekonomista koji se zanima za međunarodno poslovanje). Tijekom četiri mjeseca vodila sam dnevnik aktivnosti o svjetskim lukama koje sam promatrala na 4 kontinenta, u potpuno različitim zemljama i sve to iz perspektive Internacionalnog menadžmenta i Organizacijskog ponašanja. Cijeli proces učenja o funkcioniranju luka olakšala je i činjenica da su nas u Irskoj ugostili predstavnici luke u Dublinu te da smo učili izravno od njih.

Ove godine Semester at Sea se nakon 10 godina ponovno vratio u suradnju sa Kubom što je bio velik korak za SAD. Na sveučilištu u Havani 600 se američkih studenata susrelo sa kubanskim studentima gdje smo međusobno izmijenili svoja znanja i iskustva te se zajedno proveselili. Kroz povijest Semestra na moru i sam Fidel Castro dolazio bi na bord držati predavanja, za što ovaj put nije bilo dovoljno sreće.

Posjet pomorskoj luci u Dublinu (Irska) u sklopu kolegija Internacionalni menadžment

Vrlo je teško sažeti sve proživljeno kroz ova četiri mjeseca no ono što želim naglasiti jest da je ovaj program prije svega akademski na koji se primaju studenti iz različitih područja (prirodnih, tehničkih, društvenih i drugih znanosti). Moj fokus je bio na internacionalnom poslovanju tako da sam slušala kolegije poput Internacionalnog menadžmenta, Internacionalnog marketinga, Globalnu poslovnu etiku te Organizacijsko ponašanje sveukupno vrijednih 12 credits, što je ekvivalentno jednom semestru u Hrvatskoj.

Uskoro planiram otvoriti vlastitu tvtku skupa sa kolegama iz udruge IAESTE. Što će budućnost donijeti, ne znamo, ali uspješna tvrtka u Slavoniji samo je još jedan cilj koji ćemo pokušati ostvariti.

Za kraj, ovim putem pozivam sve studente koji imaju želju I motivaciju za rad te studij u inozemstvu da mi se obrate s pitanjima. Zaista ništa nije nemoguće ako si postavimo cilj i radimo ka njegovom ostvarenju. Naučila sam da je svijet povezan, svi ljudi na zemlji su povezani te ako si međusobno ne pomognemo nasilje i siromaštvo diljem svijeta će se nastaviti. Zahvaljujući Semestru na moru sada sam sigurna sam da mogu mijenjati svijet, svatko može, samo u to mora vjerovati. Dostupna sam na svim društvenim mrežama I voljna odgovoriti na sva pitanja, a u planu je i prezentacija za sve zainteresirane te ovim putem pozivam sve na sudjelovanje.