BORIS NAGO: Niz triatlona dopunjen i Kopenhagenom

Korisnička ocjena: 5 / 5

Zvjezdica aktivnaZvjezdica aktivnaZvjezdica aktivnaZvjezdica aktivnaZvjezdica aktivna
 

BELIŠĆE  Boris Nago, belišćanski triatlonac, javio nam se nakon nekoliko godina s još jednog triatlona. Uz čestitke na odvažnosti, njegove dojmove prenosimo u izvornom obliku.

-Nakon dugog niza godina odlučio sam ponovo odraditi najteži oblik triatlonske utrke tvz.IRONMAN gdje se pliva 3.8km, vozi bicikl 180km i za kraj se trči maraton 42km195m.

Odluka je pala na Kopenhagen u Danskoj jer nikada nisam bio u tom dijelu Europe i sama utrka visoko kotira u svijetu triatlona.

Utrka je bila rasprodana godinu dana unaprijed i sudjeluje oko 2200 natjecatelja. Dan prije utrke, u subotu, morao sam se ići registrirati te ostaviti bicikl i stvari za trčanje. Plivalo se u moru, u uvali koja je naziva Amager, gdje ima puno raznih igrališta i plaža za kupanje.

Start je bio u nedjeljno jutro, u 7 sati, a vrijeme je bilo savršeno - bez kiše i vjetra, osim na trčanju kada je temperatura bila blizu 26° C . Na plivanju sam se   pribojavao  hladne vode koja inače loše djeluje na moje mišiće, ali prošlo je  veoma dobro. Iz vode izlazim svjež te se  brzo presvlačim i odlazim na bicikl.

Prvih i zadnjih 10km su dosta tehnički zahtjevni, jer se vozi po gradu dok su ostali dijelovi staze odlični i može se dobro stisnut pedala. Staza je valovita cijelo vrijeme što dodatno razbija monotoniju vožnje, ali i jače opterećuje mišiće. Napominjem da je zabranjeno voziti bicikl jedan iza drugog već mora biti najmanje 10m razmaka. Sudaca na motorima ima puno i ako vas uhvate da varate, dobijete kaznu od 5min, a ako ponovite, slijedi diskvalifikacija.

Nakon vrlo dobro odvoženog bicikla slijedi tranzicija u centru grada gdje slijedi trčanje od 4kruga po 10.5km.

Zbog dugotrajne ozljede noge najmanje sam trenirao trčanje što se na kraju pokazalo kao i najteži dio, pogotovo zadnji krug gdje sam osjetio svu težinu utrke.

Moram pohvaliti publiku koja je stalno bodrila natjecatelje i doslovce vas gurala prema cilju te moju obitelj koja me je bodrila cijelo vrijeme uz stazu i bila potpora kada je bilo najteže. Rezultatom mogu biti zadovoljan s obzirom na dugotrajnu ozljedu noge i znao sam da će na trčanju biti najteže, ali ostaje žal s obzirom da sam do zadnjih 10.5 km imao rezultat koji bi popravio svoj PB i to relativno dosta i onda sve to izgubio u kratkom vremenu, ali to je dio IRONMANA i nikada ne znaš kada dolaze problemi. Inače na utrci se potroši prosječno 10000 kalorija i osim treniranja morate se znati hraniti na utrci inače nemate nikakve šanse da završite utrku.

Nakon prespavane noći i dojmova krećemo u obilazak znamenitosti Kopenhagena. Danska je kraljevina tako da smo obišli sve rezidencije i sve najpopularnije znamenitosti. Mene je dojmilo dio pod nazivom Christiania. To je jedino mjesto u Europi gdje žive hipiji. U tom kvartu oni su doslovce grad za sebe. U zajednici živi između 850-1000 ljudi i žive totalno drugačije od nas. Slikanje unutra je zabranjeno i tamo policija uglavnom ne zalazi. Za kraj grad je prepun biciklista i nigdje na svijetu nisam vidio da ljudi toliko voze bicikl. Staze za bicikl su široke i protežu se kroz cijeli grad. Stekao sam dojam da tamo biciklisti imaju veći utjecaj nego auti. Promet automobilima je rijedak osim gradskog prijevoza i taxi-a. Na području grada ima 650.000 bicikala a u gradu živi 500.000 ljudi. Danci su vrlo susretljivi ljudi i hoće pomoći te svi jako dobro govore engleski.