Do pravih vrijednosti - samo preko žrtve

Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna
 

VALPOVO Zvonko Mrak, župnik Župe Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije u Valpovu objavio je Misao dana za 5. korizmenu nedjelju kroz godinu 21. ožujka 2021.

ŽUPA BEZGREŠNOG ZAČEĆA BDM VALPOVO

SLUŽBA RIJEČI ZA  5. korizmenu nedjelju  - B –

21.ožujka 2021.

 

 

Prvo čitanje:

Jr 31, 31-34

Sklopit ću novi savez i grijeha se više neću spominjati.

Čitanje Knjige proroka Jeremije

»Evo dolaze dani – govori Gospodin – kad ću s domom Izraelovim i s domom Judinim sklopiti novi savez. Ne savez kakav sam sklopio s ocima njihovim u dan kad ih uzeh za ruku da ih izvedem iz zemlje egipatske, savez što ga oni razvrgoše premda sam ja gospodar njihov – govori Gospodin. Nego, ovo je savez što ću ga sklopiti s domom Izraelovim poslije onih dana – govori Gospodin: Zakon ću svoj staviti u dušu njihovu i upisati ga u njihovo srce. I bit ću Bog njihov, a oni narod moj. I neće više učiti drug druga ni brat brata govoreći: ’Spoznajte Gospodina!’ jer svi će me poznavati, i malo i veliko – govori Gospodin – jer ću oprostiti bezakonje njihovo i grijeha se njihovih neću više spominjati.«

Riječ Gospodnja.

 

Otpjevni psalam:

Ps 51, 3-4.12-15

Pripjev:

Čisto srce stvori mi, Bože! 

Smiluj mi se, Bože, po milosrđu svome,
po velikom smilovanju izbriši moje bezakonje!
Operi me svega od moje krivice,
od grijeha me mojeg očisti!

Čisto srce stvori mi, Bože,
i duh postojan obnovi u meni!
Ne odbaci me od lica svojega
i svoga svetog duha ne uzmi od mene!

Vrati mi radost svoga spasenja
i učvrsti me duhom spremnim!
Učit ću bezakonike tvojim stazama,
i grešnici tebi će se obraćati.

 

Drugo čitanje:

Heb 5, 7-9 

Naviknu slušati, te posta začetnik vječnoga spasenja.

Čitanje Poslanice Hebrejima

Braćo: Krist je u dane svoga zemaljskog života sa silnim vapajem i suzama prikazivao molitve i prošnje Onomu koji ga je mogao spasiti od smrti. I bī uslišan zbog svoje predanosti: premda je Sin, iz onoga što prepati naviknu slušati i, postigavši savršenstvo, posta svima koji ga slušaju začetnik vječnoga spasenja.

Riječ Gospodnja.

 

Evanđelje:

Iv 12, 20-33 

Ako pšenično zrno, pavši na zemlju, umre, donosi obilat rod.

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

U ono vrijeme: Među onima koji su se došli klanjati na blagdan bijahu i neki Grci. Oni pristupe Filipu iz Betsaide galilejske pa ga zamole: »Gospodine, htjeli bismo vidjeti Isusa.« Filip ode i kaže to Andriji pa Andrija i Filip odu i kažu Isusu. Isus im odgovori: »Došao je čas da se proslavi Sin Čovječji. Zaista, zaista, kažem vam: ako pšenično zrno, pavši na zemlju, ne umre, ostaje samo; ako li umre, donosi obilat rod. Tko ljubi svoj život, izgubit će ga. A tko mrzi svoj život na ovome svijetu, sačuvat će ga za život vječni. Ako mi tko hoće služiti, neka ide za mnom. I gdje sam ja, ondje će biti i moj služitelj. Ako mi tko hoće služiti, počastit će ga moj Otac. Duša mi je sada potresena i što da kažem? Oče, izbavi me iz ovoga časa? No, zato dođoh u ovaj čas! Oče, proslavi ime svoje!« Uto dođe glas s neba: »Proslavio sam i opet ću proslaviti!«

Mnoštvo koje je ondje stajalo i slušalo govoraše: »Zagrmjelo je!« Drugi govorahu: »Anđeo mu je zborio.« Isus na to reče: »Ovaj glas nije bio poradi mene, nego poradi vas. Sada je sud ovomu svijetu, sada će knez ovoga svijeta biti izbačen. A ja kad budem uzdignut sa zemlje, sve ću privući k sebi.«

To reče da označi kakvom će smrću umrijeti.

Riječ Gospodnja.

 

 

MISAO DANA

5.KORIZMENA NEDJELJE - B -

21. ožujka 2021.

Danas, u dubokoj korizmi, zajedno smo s Isusom koji ide u svoju muku i smrt i koji govori: "Duša mi je sada potresena i što da kažem?" Gospodin Isus potresen je dok stoji pred teškim i odlučnim trenucima svoga života. Pa ipak, daje pravu riječ utjehe sebi i nama. Riječ koja govori o smislu patnje i umiranja.

 

Mi, ljudi, volimo da nam se lijepo govori o budućnosti i o danima koji stoje pred nama. Zato često pogledamo horoskop gdje nam se uglavnom kaže da će – uz neke manje poteškoće – ipak biti sve uredu. To znaju i političari koji na osnovu obećanja o svijetloj budućnosti dobivaju glasove birača. Dolaze onda i novovjeki propovjednici i iscjelitelji koji obećavaju i zdravlje i sreću i unutarnji mir i još puno toga ukoliko se budemo služili određenim tehnikama.

Međutim, stvari u životu nisu baš tako jednostavne. Čini nam se stoga vrlo suvremenom sljedeća opomena iz Svetog pisma (2 Tim 4,3-4): Jer doći će vrijeme kad ljudi neće podnositi zdrava nauka nego će sebi po vlastitim požudama nagomilavati učitelje kako im godi ušima; od istine će uho odvraćati, a bajkama se priklanjati.

U današnjem evanđelju Isus nam pokazuje pravi put koji je daleko od bajki.

Evo prve neobične izjave Isusove: "Došao je čas da se proslavi Sin Čovječji." Što sve ljudi u povijesti nisu činili i što danas ne čine da se proslave!

Pjevači, glumci, a često i športaši teže k slavi. Za sve te ljude proslava znači neki uspjeh zbog kojega onda ubiru pohvale i ovacije…I tako onda dobiju medalje, nagrade, o njima pišu novine, od njih se traže autogrami, mladi imaju njihove postere u svojim sobama, oni budu počasni predsjednici nekih dobrotvornih društava…

 

A o kakvoj svojoj proslavi govori Isus? Znamo: Isus govori o svojoj smrti, točnije o svojoj smrti i uskrsnuću. I to je proslava. I to je Božji naum. I to je Božji način gledanja. Evo slike kojom to Isus objašnjava: "Zaista, zaista, kažem vam: ako pšenično zrno, pavši na zemlju, ne umre, ostaje samo." Ovo je stvarnost, ovo je zakon kojega je Bog postavio na ovoj zemlji. Pšenično zrno treba ići u zemlju. Čovjek mora trpjeti. Čovjek mora umrijeti. I to je stvarnost. I zato su lažni proroci svi oni koji naučavaju mir, radost i sigurnost samo u ovome životu.

Naravno, Isus ide dalje: "Ako pšenično zrno, pavši na zemlju, ne umre, ostaje samo; ako li umre, donosi obilat rod." To je paradoks koji vidimo u ovom životu: zrno u zemlji kao da se počinje raspadati, kao da ga počinje obuzimati trulež, ali iz te prividne truleži zameće se nova biljka, biljka koja donosi plod, plod višestruko brojniji od onog posijanog sjemena.

Upravo se to dogodilo Isusu. Ljudski govoreći, bio je upravo satrt, odbačen, ismijan, ponižen, trenjem okrunjen, umro je kao posljednji zločinac… Puk mu je okrenuo leđa, a ni učenici nisu bili uz njega. Jedan ga je izdao, drugi zatajio, drugi se razbježali – uz časnu iznimku - Ivana.

Znamo, uskrsnuo je tako da više nikada ne umre. Uskrsnuo je tako da više nikad ne osjeti bol, patnju… Uskrsnuo je u svom – kako mi to velimo – proslavljenom tijelu. Uskrsnuli Isus pripada nebu, on ulazi u nebesku slavu.

Naravno, i mi smo tu. Isus nam poručuje: "Tko ljubi svoj život, izgubit će ga. A tko mrzi svoj život na ovome svijetu, sačuvat će ga za život vječni." To je onaj Isusovo govor o križu, o smrti, o ustrajnosti do konca. Isus nam ne daje isprazna obećanja. Naprotiv, on nam govori stvarnost kakva jest. To znači da je život ispunjen i nevoljama i patnjom i tjeskobama. To znači da čovjek treba "umirati sebi", da treba prihvaćati kušnje koje život donosi. Međutim, kušnja, nevolja, patnja pa i smrt, u pravom i prenesenom značenju, nisu sami sebi svrhom.

Smrt rađa životom, rađa uskrsnućem.

Tvrda je ovo riječ, ali jedina ispravna i jedina prava. Ne valja nam se zavaravati lažnim nadama. Čovjek i inače u životu, a i u duhovnom životu, do pravih vrijednosti dolazi samo preko žrtve. Jer kada mi, kršćani, trpimo, s Kristom trpimo i kada umiremo, s Kristom umiremo, da bismo zajedno s njime mogli i uskrsnuti i biti proslavljeni. U toj nadi i u toj radosti iščekujemo blagdan Kristova uskrsnuća.

 

Zvonko Mrak, župnik