…ali vjerovati trebamo

Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna
 

VALPOVO Zvonko Mrak, župnik Župe Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije u Valpovu objavio je Misao dana 3.vazmenu nedjelju, 18.travnja 2021.

 

ŽUPA BEZGREŠNOG ZAČEĆA BDM VALPOVO

SLUŽBA RIJEČI ZA 3. vazmenu nedjelju  - B –

18. travnja 2021.

 

Prvo čitanje:

Dj 3, 13-15.17-19

Začetnika života ubiste. Ali Bog ga uskrisi od mrtvih.

Čitanje Djela apostolskih

U one dane: Reče Petar narodu:

»Bog Abrahamov, Izakov i Jakovljev, Bog otaca naših, proslavi slugu svoga, Isusa kojega vi predadoste i kojega se odrekoste pred Pilatom kad već bijaše odlučio pustiti ga. Vi se odrekoste Sveca i Pravednika, a izmoliste da vam se daruje ubojica. Začetnika života ubiste. Ali Bog ga uskrisi od mrtvih, čemu smo mi svjedoci.

I sada, braćo, znam da ste ono uradili iz neznanja kao i glavari vaši. Ali Bog tako ispuni što unaprijed navijesti po ustima svih proroka: da će njegov Pomazanik trpjeti. Pokajte se dakle i obratite da se izbrišu grijesi vaši.«

Riječ Gospodnja.

 

Otpjevni psalam:

Ps 4, 2.4.7.9

Pripjev:

Obasjaj nas, Gospodine, svjetlom svoga lica!

 

Kad zazovem, usliši me, Bože, pravdo moja,
ti što me u tjeskobi izbavi:
smiluj mi se, usliši moju molitvu!

Znajte: Gospodin čudesno uzvisuje prijatelja svoga;
Gospodin će me uslišiti kad ga zazovem.

Mnogi govore: »Tko će nam pokazati sreću?«
Obasjaj nas, Gospodine, svjetlom svoga lica!

Čim legnem, odmah u miru i usnem,
jer mi samo ti, Gospodine,
daješ miran počinak.

 

Drugo čitanje:

1Iv 2, 1-5a 

On je pomirnica za grijehe naše i svega svijeta.

Čitanje Prve poslanice svetoga Ivana apostola

Dječice moja, ovo vam pišem da ne griješite. Ako tko i sagriješi, zagovornika imamo kod Oca – Isusa Krista, Pravednika. On je pomirnica za grijehe naše, i ne samo naše nego i svega svijeta.

I po ovom znamo da ga poznajemo: ako zapovijedi njegove čuvamo. Tko veli: »Poznajem ga«, a zapovijedi njegovih ne čuva, lažac je, u njemu nema istine. A tko čuva riječ njegovu, u njemu je zaista savršena ljubav Božja.

Riječ Gospodnja.

 

Evanđelje:

Lk 24,35-48 

Trebalo je da Krist sve to pretrpi i treći dan uskrsne od mrtvih.

Čitanje svetog Evanđelja po Luki

U ono vrijeme: Učenici su Isusovi pripovijedali što se dogodilo na putu i kako ga prepoznaše u lomljenju kruha. Dok su oni o tom razgovarali, stane Isus posred njih i reče im: »Mir vama!« Oni, zbunjeni i prestrašeni, pomisliše da vide duha. Reče im Isus: »Zašto se prepadoste? Zašto vam sumnje obuzimaju srce? Pogledajte ruke moje i noge! Ta ja sam! Opipajte me i vidite jer duh tijela ni kostiju nema kao što vidite da ja imam.«

Rekavši to, pokaza im ruke i noge. I dok oni od radosti još nisu vjerovali, nego se čudom čudili, on im reče: »Imate li ovdje što za jelo?« Oni mu pruže komad pečene ribe. On uzme i pred njima pojede.

Nato im reče: »To je ono što sam vam govorio dok sam još bio s vama: treba da se ispuni sve što je u Mojsijevu Zakonu, u Prorocima i Psalmima o meni napisano.« Tada im otvori pamet da razumiju Pisma te im reče: »Ovako je pisano: ’Krist će trpjeti i treći dan ustati od mrtvih, i u njegovo će se ime propovijedati obraćenje i otpuštenje grijeha po svim narodima počevši od Jeruzalema.’ Vi ste tomu svjedoci.«

Riječ Gospodnja.

 

 3. VAZMENA NEDJELJA - B -

U Valpovu, 18. travnja 2021.

U vjerovanju molimo: "Vjerujem… u uskrsnuće tijela." Godinama nam je to izgledalo kao po sebi razumljivo, da ćemo o uskrsnuću mrtvih susresti sve naše pokojne te da će naš vječni život biti obilježen upravo uskrsnućem ljudi u njihovu čovještvu, u njihovoj ljudskoj i tjelesnoj dimenziji.

A danas, kao da su i sami vjernici zbunjeni nekim novovjekim naucima, koji nisu u skladu s ovim kršćanskim naukom.

Međutim, izgleda da su ljudi oduvijek imali poteškoća to prihvatiti. Naime, u svojoj najranijoj povijesti Židovi nisu znali za uskrsnuće, nego su vjerovali kako njihovi pokojnici žive u nekom podzemlju. Iako su ljudi uglavnom vjerovali u nekakav život poslije ovoga života, mnogi su imali poteškoća vjerovati u uskrsnuće tijela. Zabilježeno je to u Djelima apostolskim kako je ono Pavao propovijedao i slušatelji su ga slušali. Međutim, kad je počeo govoriti o Kristovu uskrsnuću, narugali su mu se govoreći: "Slušat ćemo te o tome drugi puta."

Uskrsnuće. Božja riječ je jasna. Bog je stvorio čovjeka na svoju sliku, pa ga prema tome nije odredio za konačnu smrt. Knjiga mudrosti veli: "Jer Bog nije stvorio smrt niti se raduje propasti živih. Već je sve stvorio da sve opstane, i spasonosni su stvorovi svijeta, i u njima nema smrtonosna otrova. I Podzemlje ne vlada zemljom, jer pravednost je besmrtna" (Mudr 1,13-15). Isus izričito govori da Bog nije Bog mrtvih, nego Bog živih, među koje on izrijekom spominje židovske praoce. Treba li uopće govoriti o tome kako je duboko nekršćanski vjerovati u neko ponovno rađanje, reinkarnaciju, u seljenje duša, u sjedinjenje s Prirodom…?

Uskrsnuće tijela. Većina će ljudi vjerovati u neki oblik života poslije ovoga života. Međutim, ono što danas treba još više naglasiti jest upravo ovo – uskrsnuće tijela. Čuli smo danas u evanđelju. Isus uvjerava svoje učenike kako on nije duh, kako on ima meso i kosti. Štoviše, Isus pred njima jede. No s druge strane, uskrsnuli Isus ne potpada više pod bolest i smrt, on je uskrsnuo da više nikada ne umire. On u svome tijelu već u potpunosti pripada onome svijetu.

Silno je važno upravo to naglasiti. Mi, kršćani, danas nerado govorimo o podjeli čovjeka na dušu tijelo iako je toga bilo u našim starim katekizmima. Biblijski je nauk jednostavan: Bog je stvorio čovjeka kao tijelo i kao duh, tj. kao tijelo u kojem je Božji duh, život dan od Boga. Čovjek je jedinstven i ne možemo zamisliti čovjeka kojemu bi duša bila sama sebi dovoljna. Bog je stvorio čovjeka takvim kakav jest i želi ga cijeloga spasiti. Konačno, najviše nam je svojim primjerom pokazao sam Isus: uskrsnuo je u svojemu tijelu i time nam pokazao dostojanstvo čitavog čovjeka

Ne možemo sve razumjeti… Smiješno bi i bilo kad bismo tu stvarnost uskrsnuća tijela htjeli razumjeti. Naime, tko stvarno može razumjeti kako to da tijelo, koje je po sebi ograničeno i smrtno, može uskrsnuti i trajno živjeti? Konačno, što je to tijelo? Je li to čovjek ili samo izražaj čovještva? Pavao nam to tumači u lijepoj slici: "Ali reći će netko: Kako uskršavaju mrtvi? I s kakvim li će tijelom doći? Bezumniče! Što siješ, ne oživljuje ako ne umre. I što siješ, ne siješ tijelo buduće, već golo zrno, pšenice - recimo - ili čega drugoga. A Bog mu daje tijelo kakvo hoće, i to svakom sjemenu svoje tijelo" (1 Kor 15,35-38). Dakle, kao što iz sjemena niče biljka koja naizvan nema iste kvalitete kao zrno, ipak je ona od zrna i s njime istovjetna. Umrli čovjek bude – slikovito govoreći – posijan kao sjeme. On će uskrsnuti u svome tijelu, ali to "sjeme" neće biti identično. Bit će produhovljeno, bit će osposobljeno za vječni život. Iz ovoga života, iz svoga iskustva i iz svoje ovozemne ograničenosti ne možemo pojmiti što to znači da ćemo uskrsnuti u svome tijelu, a da ipak više nećemo biti podložni bolesti, pokvarljivosti i smrti, tj. da ćemo pripadati Bogu na poseban način. Tko može razumjeti da čovjek može biti u svome tijelu, a da ipak bude izvan ovozemnih zakona? Ne možemo to razumjeti, i budemo li pokušavali to razjasniti, upast ćemo, poput nekih, u ludost, praznovjerje i krivovjerje. Nije li Isus za neke stvari jednostavno rekao da to nitko ne zna, pa ni Sin Čovječji? A mi bismo htjeli Boga i Božji svijet staviti u naše jednadžbe!

…ali vjerovati trebamo. Zato se pravi vjernici ne žele dati obmanuti "nekim bajkama" koje žele "razjasniti" tajne ovog i onog svijeta, koje nude priče o ponovnom rađanju, o seljenju duša… Ne želimo se impresionirati ni nekim vidiocima iz naših redova koji rado govore o viđenjima drugoga svijeta, raja, pakla, itd., kao da takve stvarnosti koje nas posvema nadmašuju, mogu biti predmetom naših predodžbi i naših pretpostavki… Nas, zapravo u ovome trenutku uopće ne brine kako će biti. Mi jednostavno vjerujemo u Krista i vjerujemo Kristu. Znamo da smo sada s njime, ali da ćemo jednoga dana njega gledati licem u lice – onakvim kakav jest. Kako i na koji će se to način dogoditi – ne znamo, Bog zna. Mi vjerujemo u Božja obećanja da smo njegova ljubljena djeca, spašena po Isusu Kristu. Znamo i vjerujemo da nas ništa neće moći "rastaviti od ljubavi Kristove". Kako će to Bog izvesti, prepuštamo njemu. I već se unaprijed radujemo znajući: "Što oko ne vidje, i uho ne ču, i u srce čovječje ne uđe, to pripravi Bog onima koji ga ljube" (1 Kor 2,9).

Zvonko Pažin