Agica Piškorjanac jedan je od posljednjih moler-majstora

Korisnička ocjena: 5 / 5

Zvjezdica aktivnaZvjezdica aktivnaZvjezdica aktivnaZvjezdica aktivnaZvjezdica aktivna
 

BOCANJEVCI Njezine torte od prženog šećera redovito su najljepši i najneobičniji ukras na svadbenim i drugim svečanostima.

Njezini balkoni prepuni raznovrsnog cvijeća koje teče u slapovima nikoga ne ostavljaju ravnodušnim, a uređeno dvorište i okućnica koju dotjeruje zajedno sa sinom i njegovom obitelji mami uzdahe divljenja svih koji prođu njezinom ulicom. Entuzijazam i volja s kojom već desetljećima radi na uređivanju i uljepšavanju mjesta u kojem živi mnogim su njezinim i puno mlađim sumještanima najbolji poticaj da slijede njezin primjer i sami postanu dio te priče…

Sve nabrojeno stanovnike Bocanjevaca već na prvu odmah asocira na njihovu sumještanku Agicu Piškorjanac. No javnosti je manje poznato da je ta vitalna sedamdesetogodišnjakinja zlatnih ruku, koja je unatoč svojim brojnim talentima i iznimno samozatajna, jedna od posljednjih na prostorima Slavonije i Baranje koja vlada i jednom posebnom vještinom, o kojoj mlade generacije znaju malo ili gotovo ništa – ukrašavanjem zidova nekad popularnim molerajem.

”Molovanje je starinska tehnika ukrašavanja zidova dekorativnim valjkom, koja je bila karakteristična ne samo za ovaj dio Slavonije i Baranje nego i za dobar dio nekadašnje Panonije i Srijema, gdje je bilo gotovo nezamislivo imati lijepo ukrašene zidove obiteljske kuće a da nisu bili molovani”, prisjeća se moler-majstorica Agica, koja je kao mlada djevojka tu vještinu naučila od svoje majke, koja je bila vrlo tražena majstorica za molovanje. Agica je dugo pomno i strpljivo pratila majku i njezine pokrete te učila korak po korak kako izraditi što ljepši i bolji moleraj. Uz majku je svladala tehniku kako optimalno napuniti rezervoar bojom, na njega postaviti valjak i onda sigurnim i pravilnim pokretima praviti okomite čarobne uzorke na svježe oličenim zidovima. Mogućnosti za maštovite zidove bilo je bezbroj i Agica je s vremenom postajala sve sigurnija i sve je ljepše radila, tako da su ju vrlo često zvali i vlasnici kuća iz susjednih sela da im “izmoluje” pripremljene, svježe oličene zidove trijemova, soba, kuhinja…

”U to vrijeme, posebno 60-ih i 70-ih godina prošlog stoljeća, pa i dobrim dijelom 80-ih, bilo je dosta kuća koje su same posjedovale rezervoar i valjke za molovanje, pa su na taj način vlastoručno ukrašavale svoje zidove. Oni koji u svoje vještine nisu bili sigurni ili su željeli da to bude odrađeno stvarno najbolje moguće, zvali su ili mene ili jednu moju vršnjakinju iz sela, koje smo to radile. Nas dvije smo im pak rado izlazile u susret, pomagale i savjetovale kako odabrati najbolju kombinaciju boja i uzoraka za određenu površinu i na koji način izvući uzorke – s razmakom ili bez njega, jer sve to moralo je biti odrađeno vrlo precizno i pomno da bi krajnji efekt bio zadovoljavajući”, ispričala nam je Agica, koja se i u tom poslu držala svojih malih tajni i određenih nepisanih pravila koja su se morala poštovati. Naime, vrlo dobro je znala da na svijetlo oličene zidove može ići samo tamni moleraj i obrnuto te da je za što bolju ravninu uzorka najbolje bilo koristiti se letvicom, uz koju su se pravilnije linije izvlačile - četkicom za zube…

No, unatoč tome što su zahvaljujući njezinu umijeću u obiteljskim kućama u Bocanjevcima, Gorici i okolici nastajala prava umjetnička djela, od kojih je svako bilo unikat, s vremenom je ovaj tradicionalni način ukrašavanja pao u zaborav, a domaće prekrasne molovane uzorke zamijenili su jednobojni zidovi, ukrasni paneli, tapete ili pak pločice i kamene obloge. Jedan od posljednjih podsjetnika na ta vremena Agici je još njezina spavaća soba, u kojoj je prije nekoliko godina izmolovala jedan zid, te kćerina terasa, koju je također uljepšala tom do jučer zapostavljenom tehnikom, jer se posljednjih godina ipak na velika vrata vraća u modu. No Agica, koja je ovu svoju vještinu prenijela jedino svojoj djeci, koja su za to pokazala zanimanje, naglašava da nije riječ o tehnici koju svatko bez problema može svladati, jer za dobru tehniku treba prvo vježbati i tek onda krenuti u avanturu koja uz sigurnu ruku i u moderno uređenim domovima mladih obitelji može dati jedinstven, izvanredan rezultat, poručuje umjetnica.