Prisjećanje na žrtve
- Detalji
- Objavljeno: Utorak, 03 Studeni 2015 07:03
- Napisao/la Srećko Vuković
- Hitovi: 982

BIZOVAC U subotu 7. studenoga 2015. u 10 sati kod Spomen-križa na bizovačkom groblju paljenjem svijeća, polaganjem vijenaca i molitvom odat će se počast svim nevinim žrtvama tragičnog događaja, koji se na taj tužni dan 1991. godine dogodio u Bizovcu, tijekom velikosrpske agresije na našu Domovinu.
Uslijed avionskog napada bez povoda, osam je osoba smrtno stradalo, a dvadeset i četiri osobe su ranjene.
Tim je povodom, Srećko Vuković, načelnik općine Bizovac, napisao:
U subotu, 7. 11. 2015. na dostojanstven način u Bizovcu će se odati počast žrtvama najveće tragedije u višestoljetnoj povijesti Bizovca, koja se dogodila u vrijeme izravne srpske agresije na Hrvatsku. Toga dana, ne sluteći opasnost ljudi su na obližnjim poljima ubirali ljetinu i obavljali druge poljodjelske radove. Samo nekoliko minuta iza podneva neuobičajeno toplog i sunčanog dana za to doba godine, jugo-četnički zrakoplovi bez ikakva povoda obrušili su se na Bizovac. Povedeni istupima ratnog zločinca Vojislava Šešelja i izvješćima u srpskim medijima kako se u Bizovačkim toplicama liječe i odmaraju hrvatski branitelji njihov prvi cilj bilo je rušenje impozantnog zdanja hotela „Termia“ u kojem je tada boravilo više stotina gostiju. Najvjerojatnije iz tog razloga usmjerili su avionske nišanske uređaje i na svu sreću promašili hotel. Uslijed siline detonacije i pritiska na ulaz u hotel poginuo je jedan mladi hrvatski vojnik, a u Nacionalnom restoranu smještenom u prizemlju ranjen je promatrač Europske zajednice. Nakon punih sat i po vremena kasnije zračnim napadom neprijateljska avijacija pokušala je srušiti željeznički kolodvor. Ispaljeni projektili promašili su kolodvorsku zgradu da bi nasuprot nje teško oštetili više obiteljskih kuća. Na obiteljskim domovima Sudarevih i Đerkijevih učinjena velika materijalna šteta koju su brzom intervencijom djelomično sanirali prijatelji, rodbina i pripadnici bizovačkog ratnog odreda Civilne zaštite. Treći brutalni i podmukao napad kao i prethodna dva navrata došao je iz smjera zapada. Zrakoplovi-ubojice pogodili su samo središte Bizovca u kojem je tada, pored policijske patrole bilo puno mještana, putnika, prolaznika i radnika iz bizovačke Robne kuće. Nastao je metež, jurnjava i u paničnom strahu ljudi su zanijemili. I danas su na pojedinim zgradama u centru mjesta još uvijek vidljivi tragovi toga krvavog čina. U jednom trenu pokošeni krhotinama avionskih projektila nevine živote su izgubili Josip Marinić, Josip Jurenac, Darko Kovačević, Slavko Vidaković, Tomislav Kranjčević, Derviš Grabus, Reza Vuković i jedanaestogodišnji Dragan Cvetković. Teške rane i na svojim tijelima trajnu invalidnost zadobili su Josip Andraković, Anđelko Stanić, Vinko Pintar, Pavo Duvnjak, Dražen Lacković, Ivan Ladišić, Spomenka Lacković, Franjo Plazonić, Dalibor Cvetković, Agica Sudar, Anica Pavić, Zlatko Štulac, Verica Glavaš, Milica Magušić, Damir Ivanović, Slavko Mateašić, Željka Galić, Zlatko Kajić, Marijan Parle, Antun Kraštek, Matija Kojundžić, Marija Đerki i Baškim Saljiji. Nedugo nakon počinjenog napada, kada je centar Bizovca izgledao poput prizora iz nekog futurističkog fima, sve strahote snimljene su policijskim video kamerama, a službeni vojni fotograf Darko Jančikić snimio je zastrašujuće prizore, koji nas na fotografijama danas podsjećaju na taj tužni dan kada je Bizovac brojeći mrtve i ranjene nad njihovim sudbinama zaplakao. Iako je od počinjenog zločina prošlo dvadeset i tri godine, počinitelji ovog terorističkog barbarskog zlodjela nad civilima nisu otkriveni i privedeni pred lice hrvatske javnosti i pravosuđa. Polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća stradalim žrtvama u znak sjećanja na tragične događaje koji su se zbili 7. studenog 1991. odaje se počast, a njihovim obiteljima iskazuje iskrena sućut. Istovremeno u svojim molitvama prisjetiti ćemo se i svih nestalih i poginulih hrvatskih branitelja koji su tijekom Domovinskog rata svoje živote položili na oltar neovisne i slobodne Republike Hrvatske. Svima njima neka je vječna hvala i slava!