Planinari Belišća na Sovskom jezeru

Detalji

Objavljeno: Ponedjeljak, 30 Svibanj 2016 07:04

Napisao/la Nada Donković

Hitovi: 1759

BELIŠĆE Nedjeljnog sunčanog dana, manja ekipa belišćanskih planinara uputila se na planirani izlet "Susret planinara pjesnika i slikara" na Sovsko jezero.

Ovaj skup je održan u organizaciji HPD "Sokolovac" iz Požege. Okupilo se stotinjak sudionika među kojima je bilo i djece. Na ovaj tradicionalni skup naše Društvo po prvi put se predstavilo sa svojim sudionicima: planinarka-pjesnikinja Kornelija Fešiš i planinar - slikar Vladimir Vagner. Njihov nastup popraćen je s oduševljenjem prisutnih. Od dvadeset pjesnika kao najuspješniji nagrađen je učenik nižih razreda Osnovne škole iz Čaglina, koji je sve oduševio svojom pjesmom o nestašnom dječaku. Bilo je ugodno boraviti u ovoj lijepoj prirodi. Jezero je u blizini Sovskog Dola i okruženo je zelenom livadom i pitomom šumom planine Dilj. Ovo nije bio tipičan planinarski pohod, ali bilo je i planinarskog hoda do obližnjeg vidikovca i ugodnog druženja prije i poslije programa.

Bez obzira na ugodan boravak i ljepotu prirode, ovaj izlet  za nas je bio  u sjeni tužnog događaja u našem Društvu. 

Dan prije preminuo je naš dugogodišnji član Franjo Vorih. Nedostajao je nama kao i mnogim članovima drugih društava koji su ga poznavali. Objavom ovog događaja na internetu mnogi planinari su se javljali s porukama i objavama fotografija i uspomena s raznih pohoda s njim. Na skupu su nam se obraćali s nevjericom, kako je ovako snažan čovjek izgubio bitku za život.

Bio je zaista snažan, odlučan, izuzetno aktivan i poduzetan. Nije dopustio teškoj bolesti da ga uspori. Ispenjao je vrhove slavonskih planina, Velebita, Dinare i druge u Hrvatskoj, te zahtjevne vrhove u BIH. Bio je naš glavni graditelj na stazi BPPP. I ovog proljeća organizirao je pripremanje staze za naš pohod. Prije tri tjedna hodao je po Medvednici, Bilogori i Stijenjacima, ali na žalost odustao od izleta na Velebit. Iskazao se i kao humanitarac u vrijeme poplave u Slavoniji.

Pamtiti ćemo ga kao čovjeka i prijatelja koji je uvijek ostajao pri svojoj stazi-putu bez obzira na posljedice i koji je bezgranično volio planinarenje.

Planinarenje nas može puno toga naučiti o životu, pa i to da se i naoko najstabilniji kamen može izvrnuti.

I ovim putem još jednom planinari mu poručuju: "Neka mu je laka zemlja koju je toliko volio i neka počiva u miru".