Maja Fekete tri godine čisti Hrvatsku od mina

Detalji

Objavljeno: Subota, 04 Veljača 2017 07:20

Napisao/la Lidija Aničić

Hitovi: 3498

BELIŠĆE Već na sam spomen mina i eksplozivnih sredstava, velikoj većini stanovnika Hrvatske u sjećanje se vraća Domovinski rat, život u podrumima i skloništima, nesigurnost i strah.

I četvrt stoljeća nakon tog vremena uspomene ne blijede, a još neočišćena minska polja podsjetnik su na vremena koja bi mnogi rado zaboravili, a u koja se moraju vratiti oni koji ih čiste – hrvatski pirotehničari.

Na posao se ne čeka

Za jedan od najstresnijih poslova današnjice odlučuju se vrlo rijetki, stoga je prava neobičnost čuti da se tim poslom bavi i jedna žena – Belišćanka Maja Fekete. U povijesti hrvatske države jedva da se može na prste jedne ruke nabrojiti žene koje su donijele odluku postati demineri, a i Maja je danas jedina žena u svojoj tvrtki, Rumital d.o.o. iz Zagreba, koja je već dva mjeseca angažirana na čišćenju područja oko Šibenika, na predjelu Šubićevac.

- Moja odluka da postanem pirotehničarka i nije bila toliko čudna s obzirom na to da velik broj ljudi iz Belišća radi kao pirotehničari. Potaknuta njihovim iskustvima, odlučila sam se i sama okušati u tom poslu, koji je prema uobičajenom mišljenju rezerviran isključivo za muškarce, i to one najčvršćih živaca. Radeći na ovim poslovima već tri godine, uvjerila sam se da posao pirotehničara ima i mnogo dobrih strana, tako da nisam požalila zbog svoje odluke - priča 30-godišnja Belišćanka, majka sedmogodišnjeg Dine, čiji je bivši suprug također bio pirotehničar.

Maja, komercijalistica po zanimanju, isprva je pomno slušala iskustva svojih školskih prijatelja koji su postali pirotehničari, a zatim je, u nedostatku posla, donijela odluku i krenula na dvomjesečni tečaj za pirotehničara, na veliko čuđenje svoje okoline. Danas priznaje da je bila riječ o prilično teškom i opsežnom gradivu koje je trebalo svladati za kratko vrijeme, no zato je odmah nakon njegova završetka dobila posao.

Krš najteži

- U nas je zapravo kroničan nedostatak pirotehničara, pa zaposlenje nije problem. Tako je i kod mene sve počelo… Krenuo je teren za terenom: Lika, Dalmacija, Slavonija, Karlovac, Papuk… Kao pirotehničarka sam, čisteći teren, obišla i vidjela mnoge prekrasne predjele koje velika većina ljudi nikad neće vidjeti, i to je zapravo čar ovog posla: boravak u prirodi, ono što te smiruje. Onaj drugi dio, koji zahtijeva veliku koncentraciju pri radu, odnosi se na praćenje stanja na terenu i uputa koje najčešće dobijemo ranije o tome gdje možemo očekivati mine, tako da se, uz dobru organizaciju i koordinaciju posao odrađuje uglavnom bez problema. Najteži dio su krški tereni u Dalmaciji prepuni kamenja, niskog bodljikavog raslinja kojem se ne može pristupiti bez kopanja, trimanja ili pak pomoći motorne pile, no i to se rješava - otkriva nam vedra pirotehničarka Maja. Naglašava da ljudi prema poslu pirotehničara imaju više predrasuda i stigmatiziraju ga više nego što on doista jest stresan i opasan.

Lidija ANIČIĆ