OSJEČKI SAKUNTALA PARK: Prostor između preporoda i mitova dalekih krajeva

Korisnička ocjena: 5 / 5

Detalji: Objavljeno: Nedjelja, 13 Srpanj 2025 12:00; Napisao/la Mihael Sučić; Hitovi: 871

Prije stotinjak i kusur godina u životu Osijeka dolazi i do „suživota“ narodnog preporoda i mitologije dalekih krajeva.

Krajem 19. stoljeća, u vrijeme Austro-Ugarske Monarhije i u Osijeku se podižu zgrade koje će s vremenom postati jedne od upečatljivijih simbola Grada na Dravi. U godinama prije zahuktavanja secesijskog niza zgrada koje danas krase Europsku aveniju osmišljen je park koji danas predstavljaju sfinge, kao i kip „majke kralja svijeta“.

Kao i mnogi drugi dijelovi Osijeka i prostor u istočnijem dijelu Gornjeg grada mijenjao je nazive u zadnjih stotinjak godina, a i njega je isto kao i mnoge druge prepoznatljive gradske prostore projektirao Viktor Axmann (i Ivan Domes). Kipovi koji prikazuju mitološka bića iz indijske i egipatske (pa i grčke) mitologije došli su iz okolice Berlina. Dok najpoznatija sfinga stoji pored piramida u Gizi, osječke sfinge idu rame uz rame po svojoj važnosti i utjecaju na okoliš sa sfingama iz Dioklecijanove palače. Za razliku od njih koje predstavljaju i sfingu iz mitologije koja je zaigrala pitalicu s Edipom u antičkoj Grčkoj iz mitova kip Sakuntale kao središnje mjesto parka predstavlja majku sina koji je naslijedio oca na prijestolju. To se dogodilo u vrijeme kada se u dalekim krajevima indijskog poluotoka nije trebalo raditi na zemlji jer je bila plodna sama od sebe. Zadnjih godina Austro-Ugarske Monarhije prostor je nosio i naziv Preradovićevo šetalište. Danas se šetalište koje je nazvano prema jednom od najvećih nacionalnih pjesnika i književnika i Sakuntala park nadopunjuju na početku jedne od najljepših ulica na području nekadašnje podunavske Monarhije dinastije Habsburg. Opisanu priču o svojevrsnom suživotu na periferiji Gornjeg grada možemo koliko-toliko dočarati i zagrepsti pomoću čitanja biografija istaknutih slavonskih i osječkih pojedinaca i obitelji. Doba zadnjih desetljeća Habsburške Monarhije poznato je po istraživanju dalekih krajeva koji su bili „nepoznati“ iz perspektive europskog čovjeka. Svakako se ne treba zanemariti niti određena fasciniranost antikom i starom povijesti kod imućnijih pojedinaca i obitelji. U takvom svijetu Grada na Dravi dolazi i do „suživota“ narodnog preporoda i mitologije dalekih krajeva. Svakako će o pojedinim slavonskim pojedincima (npr. Viktor Axmann) i obiteljima biti još govora.