Skakačko koljeno

Detalji: Objavljeno: Nedjelja, 05 Svibanj 2019 09:52; Napisao/la Aura centar za fizikalnu terapiju i rehabilitaciju Valpovo; Hitovi: 1775

Skakačko koljeno je bolni sindrom koji zauzima prvo mjesto po učestalosti u gotovo svim sportovima u kojima su prisutni česti skokovi, trčanje, ili opružanja koljenog zgloba sa velikim opterećenjem.

U Aura centru zadnjih 10 godina možemo reći da smo imali veliki broj osoba s ovakvim tegobama.Tako npr. u odbojci skakačko koljeno predstavlja 28% svih sportskih ozljeda, odnosno čak 40% vrhunskih odbojkaša ima tegobe tijekom svoje sportske karijere. Ništa bolje nije ni sa košarkom, rukometom, skokom u vis, skokom u dalj, troskokom, dizanjem utega, biciklizmom, umjetničkim klizanjem, hokejom na ledu, ali ni skijanjem, skijaškim trčanjem ili tenisom. Sve to postavlja ovaj sindrom prenaprezanja na neslavno prvo mjesto po učestalosti uopće, što se ne odnosi samo na profesionalni sport, već i na rekreativce.

SIMPTOMI:

Osnovna je karakteristika ovog stanja bol u predjelu koljena i to neposredno ispod ili iznad patele (ili ivera). To je ona mala kost s prednje strane koljena koju je lako uočiti, jer se nalazi odmah ispod kože. Njena funkcija će biti jasnija zna li se položaj koji zauzima u koljenom zglobu. Ona je u stvari "umetnuta” u tetivu velikog butnog mišića (quadricepsa ili četveroglavog mišića natkoljenice) i služi mu kao pomična točka uporišta smanjujući tako trenje tetive pri pokretu i olakšavajući sam pokret. Prilikom velikih opterećenja dolazi do upalnih procesa upravo na mjestima gdje se tetiva veže na patelu i tada to stanje nazivamo "skakačkim koljenom”.

Osim boli na pritisak i prilikom čučnja, tipična je bolnost nakon dugog sjedenja sa koljenom u savijenom položaju, npr. u automobilu ili za vrijeme kazališne ili kino predstave, pa se ta pojava zove "znak kinematografa”. Kada se pojave ovakvi simptomi, dobro je učiniti dodatne pretrage kako bi se objektivizirao nalaz, a to je najbolje ultrazvučnom dijagnostikom, jer osim potvrđivanja kliničke dijagnoze, važno je utvrditi i stadij u kojem se bolest nalazi.

UZROCI:

Pored prenaprezanja kao najvažnijeg faktora, na razvoj skakačkog koljena može utjecati i postojanje "X” i "O” nogu zbog nepravilnog prijenosa opterećenja kroz tetivu i patelu, zatim slabost nekih mišića kuka i trbuha koji imaju svoju ulogu u samom skoku, jer takvo stanje dodatno povećava pritisak na tetivu quadricepsa. Isto je tako riziko faktor i nedovoljna istegnutost ili skraćenje mišića stražnje lože natkoljenice, koji u tim okolnostima pretstavlja dodatni otpor opružanju koljena. Tvrde sportske podloge, kao i neodgovarajuća sportska obuća mogu pridonjeti razvoju ovog bolnog sindroma. Sve ovo govori o potrebi prevencije unutar trenažnog procesa, prije svega kroz redovito i kompletno istezanje, a zatim i kroz jačanje proporcionalno slabijih mišića koji sudjeluju u skoku ili trčanju, kao i o doziranju opterećenja u treningu, te osiguranju dovoljnog vremena za odmor i oporavak. No, kada do ozljede i dođe vrlo je važno terapiju započeti odmah, jer je malo vjerojatno da će ovaj sindrom, kao možda neki drugi, proći sam po sebi.

LIJEČENJE:

Kod blažih upala liječenje započinjemo primjenom leda (krioterapije) na bolno mjesto, te mirovanjem.. Led u ovoj fazi smiruje upalu i smanjuje bol, što je izuzetno bitno za nastavak samog liječenja. Ukoliko se upala nije smanjila unutar tjedan dana pacijentima je tada preporučljivo doći u naš centar gdje mi onda nastavljamo liječenje s najmodernijim svjetskim metodama fizikalne terapije.U tu svrhu koristimo se laserom, ultrazvukom, elektroterapijom te magnetoterapijom, a sve u svrhu ubrzavanja cijeljenja tetive i njenih pripoja. U kombinaciji sa fizikalnim agensima kreće se u jačanje quadricepsa i to najbolje vježbanjem sa ispruženim koljenom, malim opterećenjem i velikim brojem ponavljanja. Takav pristup omogućuje postupno jačanje mišića uz poboljšanje cirkulacije u tetivi, a bez izazivanja dodatnih oštećenja. Dalje je svakako bitno istezanje, pogotovo mišića stražnje lože natkoljenice i potkoljenice, te jačanje mišića kuka i trbuha. Dobrima su se pokazale vježbe na dasci za balansiranje koje uključuju interakciju živčanog sustava, zglobnih receptora, mišića, tetiva i ligamenata. U kasnijoj fazi liječenja, uključuju se i vježbe snage i izdržljivosti u punom obimu.

Sponzor članka je: Aura centar za fizikalnu terapiju i rehabilitaciju Valpovo