U Palači Gutmann postavljena izložba slika Matka Vekića „VEDRINA“

Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna
 

BELIŠĆE  U organizaciji Muzeja „Belišće“ svečano je otvorena izložba slika akademskog slikara Matka Vekića.

Nakon što je dr.sc Nada Milas Bosanac prigodno otvorila novi susret poklonika likovne umjetnosti u palači Gutmannu, osvrtom na rad autora i viđenju ove izložbe obratila nam se književnica, odlikovana za promicanje hrvatske kulture u zemlji i inozemstvu - dobro poznata belišćanskoj javnosti, Ivana Šojat.

Prof. Branko Matišić u nadahnutom govoru upoznao nas je o radu autora i postavu izložbe.

Matko Vekić pozdravio je prisutne i uz anegdotu objasnio smisao svoga rada; „Svatko od nas napravi ono što može. “

Gradonačelnica grada Belišća, Ivana Jerbić obratila se prisutnima prigodnim govorom i otvorila izložbu.

Prigodnim glazbenim programom Crkveni pjevački zbor MIR pod vodstvom maestra Želimira Sušića, uveo nas je u svečano otvorenje izložbe.

 

Matko Vekić rođen je 1970. u Zagrebu gdje je i diplomirao slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti. Izlagao je na mnogim izložbama u zemlji i inozemstvu, a dva puta je predstavljao Hrvatsku na Bijenalu u Kairu 2006. i 2010. godine, te 2009. na Bijenalu u Veneciji. Za svoj rad više je puta nagrađivan, a djela mu se nalaze u fundusima mnogih muzeja i galerija te u brojnim drugim javnim i privatnim zbirkama u Hrvatskoj i inozemstvu. Od 2017. godine redoviti je profesor na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Matko Vekić je umjetnik koji suvereno vlada platnom i bojom, kreira profiliran i prepoznatljiv likovni izričaj te se nametnuo kao jedan od najozbiljnijih i najznačajnijih hrvatskih slikara iznimne stvaralačke snage i širokog opusa.

Postav izložbe uvodi nas u prostor mediterana, između šuma i mora, pogleda i skrivenosti, između onoga što vidimo i onoga što tek slutimo. More se nazire kroz granje čuvara obale, stoljetna stabla borova oblikovanih vjetrom i vremenom, otvaraju se pukotine kroz koje pogled klizi u daljinu, prema horizontu koji je nedohvatljiv. Na jednom platnu noć je gusta i crna, a mjesec nad morem ostavlja trag – odsjaj koji razdvaja tamu i tišinu. Na drugome, plavetnilo mora i neba dišu vedrinom, prozračno i gotovo bestežinsko. Svjetlost i tama ovdje nisu suprotnosti. Ipak, u svim naslikanim prizorima postoji nešto skriveno. Pogled nam je usmjeren kroz krošnje, ali nikada posve slobodan. Samo smo promatrači koji stoje u zaklonu, nevidljivi, i krademo trenutak koji priroda stvara bez svijesti o našem prisustvu. Taj čin promatranja postaje tih, gotovo intiman susret između čovjeka i pejzaža, između prolaznosti čovjeka i trajanja prirode. Trenutak je to koji nam govori o onom tankom prostoru između vanjskog krajolika i unutarnjeg doživljaja, a svaka slika je prozor, okvir kroz koji svijet postaje osoban.

Umjetnik Matko Vekić oblikovao je ove prizore ali ne nameće odgovor, oni su poziv na dublje promatranje, na osluškivanje noći u kojoj mjesec nad morem svijetli tiho i postojano, a plavetnilo spaja more i nebo, otkriva daljinu horizonta i vlastitu težnju.

 

Izložba koja je popraćena prigodnim katalogom, je otvorena do 23. ožujka 2026. godine.