Valpovački izviđači na zimovanju

Detalji

Objavljeno: Četvrtak, 12 Siječanj 2017 08:16

Napisao/la Sunčica Nižetić

Hitovi: 1991

VALPOVO/NOSKOVAČKA DUBRAVA Valpovački su izviđači i ove godine organizirali zimovanje – 20. Memorijal Daria Turkalja.

Od 6. do 8. siječnja u Informativno edukativnom centru-hostelu Dravska priča Javne ustanove za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode i ekološkom mrežom Virovitičko-podravske županije, održan je zimski kamp (bivak) Odreda izviđača „IOVALLIOS“iz Valpova.
Uz planirane aktivnosti odreda izviđača i prijem novih članova, 32 sudionika kampa upoznali su se s izuzetnom biološkom raznolikošću područja Rezervata biosfere Mura-Drava-Dunav kroz interpretativni postav Informativno edukativnog centra Dravska priča, kao i kroz prezentacije i radionice (Regionalni park Mura-Drava, Ptičja pjevaonica Rezervata biosfere, Uvod u mikroskopiranje) djelatnika Javne ustanove, a obišli su i Poučnu stazu Dravi u zagrljaj i promatrali ptice na rijeci Dravi.

Kamp je završio natjecanjima u zapažanju i vezanju čvorova, dodjelom nagrada i priznanja sudionicima kampa, te spuštanjem zastave odreda.

Evo kako su sami izviđači opisali svoj boravak u Informativno edukativnom centru-hostelu Dravska priča.

„Zovu me nazad rijeke tri…“                     
 
6.siječnja

U jutarnjim satima, uputili smo se iz Valpova na naše  novootkriveno zimovalište u Informativno-edukativni centar "Dravska priča", 60 km od Valpova. Po dolasku u Noskovačku Dubravu, dočekala nas je ravnateljica IEC-a Tatjana Arnold Sabo te djecu i roditelje upoznala s objektom i djelatnostima Centra. Nakon uvodnog dijela roditelji su nas napustili, a mi smo se bacili na naše izviđačke aktivnosti. Zbog jakog vjetra, minusa na termometru i sigurnosti, samo  smo se kratko se upoznali sa bližim okolišem , te smo ostale aktivnosti nastavili u toplim  prostorijama IEC-a. 
         Nakon prvih jatnih i patrolnih sastanaka, predavanja nam je pripremio naš domaćin, stručni suradnik Vladimir. Uz zanimljive projekcije u podrumskoj multimedijalnoj sali saznali smo sve vezano uz zaštitu prirode i aktivnosti Javne ustanove za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode i ekološkom mrežom Virovitičko-podravske županije, rezervatu biosfere Mura-Drava-Dunav pod zaštitom UNESCO-a, regionalnom parku Mura-Drava, te ekološkoj mreži Natura 2000 .  Uvečer smo zbog vremenskih uvjeta, pod budnim okom dravskih vilenjaka, u istoj sali održali svečanost obećanja poletaraca i zavjet izviđača. Zahvaljujući izuzetnoj tehnološkoj opremljenosti objekta, iako u zatvorenom prostoru, nismo ostali bez naše izviđačke vatre.  
         Po prvi puta smo, uz pomoć projektora, zapalili virtualnu logorsku vatru a uz njezino tiho pucketanje, 9 pčelica i 2 poletarca dalo je poletarsko obećanje i primilo maramu. Dvije planinke, uz položeni zavjet, poletarske marame zamijenile su  izviđačkim i prešle u svoju novu izviđačku patrolu. Uzbuđenje zbog svečanosti i dojmova nije nam još dugo dalo usnuti, no na kraju su ipak udobni kreveti učinili svoje - bdjeli su još samo dežurni.     

 
7.siječnja

Nakon jutarnje smotre kreveta te podizanja zastave, čekale su nas nove aktivnosti.  Nakon uvodnog predavanja o pticama i pripreme za obilazak poučne staze krenuli smo „Dravi u zagrljaj“.
         Tatjana i Vladimir poveli su nas poučnom stazom simboličnog imena do obale Drave i promatračnice za ptice. Na svakoj postaji staze saznali smo nešto novo o pticama zbog kojih je ovo područje zaštićeno. Usput smo dalekozorima pokušavali „uhvatiti“ koju ptičicu i uz pomoć knjige-ključa za ptice koje je svaka grupa dobila na upotrebu, otkriti kojoj vrsti pripada. Zagrljaj Drave toga dana bio je leden ali jedinstven. Rijekom su plovile ledene sante što ni naši domaćini, koji su svakodnevno uz rijeku, ne pamte da su vidjeli. Kratko smo se zadržali u promatračnici za ptice i odlučili da ćemo se ovamo sigurno vratiti za nekog toplijeg dana i posvetiti više vremena našim novim krilatim prijateljima. Posebnu čast svojom pojavom iskazao nam je kralj ovog područja – orao štekavac, koji je cijelo vrijeme s visine nadgledao naš obilazak poučne staze.    
         Domaćini su nam osmislili i dio poslijepodnevnih aktivnosti. Nakon uvodnog predavanja višeg stručnog suradnika za zaštićene dijelove prirode Antuna Damjana, u podrumskom istraživačkom centru odradili smo i praktični dio mikroskopiranja uzoraka luka, krumpira, mrkve i jabuke, kao pravi znanstvenici.
         Izviđački program tekao nam je svojim ustaljenim redom, pjesme, igre, izviđačke vještine, radionice. Stariji izviđači i planinke pomagali su mlađim pčelicama i poletarcima u svladavanju izviđačkog programa . Na raspolaganju nam je bila „Ptičja pjevaonica“ – još jedna multimedijalna soba u kojoj smo uz naš redovni program mogli cijelo vrijeme gledati projekciju ptica te istovremeno saznati neke osnovne podatke o ptičici koja je trenutno prikazana ali i slušati njihov pjev i karakteristično glasanje.
         Ovdje smo održali i projekciju o Dariju Turkalju - izuzetnom članu našeg Odreda koji nas je prerano napustio na svoj 16. rođendan 8. siječnja 1997. godine. Dario je k nama došao kao prognanik iz Vukovara – grada kojemu su slomili srce. Imali smo tu čast da je u našem Odredu našao utjehu i nadu u povratak svome Vukovaru te da nam je ostao kao primjer i uzor kako bi pravi izviđač trebao raditi, učiti, djelovati, pomagati. Na zimski bivak 1997. godine Dario nije otišao sa svojim prijateljima, ali mi ga od tada, u znak sjećanja nazivamo njegovim imenom.  
         Izviđači ipak ne mogu bez prave vatre pa smo je zapalili pod natkrivenim vatrištem  u dvorištu i najbrže što smo mogli, za večeru ispekli kobasice na ražnjevima. U toplom zagrljaju „Dravske priče“ nastavili smo naš večernji program – izviđački maskenbal. Izviđački maskenbal drugačiji je po tome što se maske ne kupuju gotove i program ne priprema unaprijed, već ih sami osmišljavamo na licu mjesta. Antuna smo pozvali bude član žirija kao predstavnik naših domaćina. Kao i inače, domišljatost i kreativnost naših članova teško je riječima opisati pa ako možete najbolje pogledajte neke od slika. Zabava je bila odlična a nagrade najzanimljivijim maskama obilne i slatke. Ovu večer završili smo karaokama u dnevnom boravku – sobi nazvanoj „Svijet sova“. Sva sreća pa su sove noćne ptice jer od naše pjesme ne bi mogle zaspati!
8. siječnja

Probudili smo se tužni jer je došao dan povratka ali prijepodne smo imali dovoljno vremena za još nekoliko završnih aktivnosti. Zastavu smo redovito podizali i spuštali za vrijeme trajanja bivka, unatoč vjetru koji nam ju je cijelo vrijeme pokušavao oteti. Podigli smo je i ovaj put, za oproštaj od „Dravske priče“ a s našim domaćinima fotografirali smo se za uspomenu do sljedeće posjete.
         Održali smo kviz o svemu što smo naučili za vrijeme boravka u „Dravskoj priči“ a pitanja su bila vezana i uz biljni i životinjski svijet koji smo mogli proučavati na slikama i zidovima u samom objektu. Pobijedila je šesteročlana Lunina ekipa – oni su najbolje „izviđali“ ovih dana.
         Slijedilo je izviđačko natjecanje u vezanju čvorova koje smo naučili vezati prethodnog dana (neki tek naučili a neki samo utvrdili znanje). Martinina šestorka bila je najbrža i najspretnija u petljanju i raspetljavanju.
         Sve što je lijepo uvijek nam se čini da je prekratko trajalo pa je tako bilo i ovaj put. Za kraj smo podijelili priznanja i nagrade koje nam je osigurala ravnateljica Tatjana (eko blokiće, kemijske olovke, ravnala i privjeske.)
Za najbolju pčelicu bivka proglašena je Ena, za najuredniji krevet priznanje je dobila pčelica  Petra, za najbolju planinku nagradili smo Tenu a kao najbolji izviđač pokazao se Lovro. Domagoj nam je uobičajeno bio najbolji izviđač na bivku pa smo i njemu dali nagradicu. Nagrade su dobili i pobjednici kviza te pobjednici natjecanja u vezanju čvorova.
         Priznanje smo dodijelili i „Dravskoj priči“ , te zahvalili simboličnim poklonom svim djelatnicima jer su nam bili stalno na raspolaganju i trudili se pomoći nam u ostvarivanju svake naše zamisli vezane uz program bivka.
(U dnevnom boravku ostavili smo i ptičice od vune koje smo izradili na jednoj od održanih radionica pa se nadamo da će negdje u „Dravskoj priči“ pronaći svoje gnijezdo.)
         Nakon spuštanja zastave oko 13 sati uputili smo se prema Valpovu i u povratku se zaustavili pred valpovačkim grobljem. Svi zajedno otišli smo do posljednjeg počivališta našeg Darija i tamo uz nekoliko riječi sjećanja zapalili svijeću a zatim, kako to izviđači inače čine, svi dotaknuli njegov spomenik.
Izviđačkim pozdravom završili smo jubilarni 20. Memorijal Darija Turkalja – „Dravska priča“ 2017. 

 Sudjelovali:
5.družina „Petar Pan“
                   jata  „Jež“ i „Ljubičice“
 1.družina „Karašica“
                   patrole  „Kune“  „Feniks“  i  „Ginko“
 Klub brđana „Walpo“