Kišni pohod kroz Hrvatsko Zagorje i Međimurje

Korisnička ocjena: 5 / 5

Detalji: Objavljeno: Petak, 28 Travanj 2023 15:52; Napisao/la Tekst : Mila Andrić/ Slike: sudionici izleta; Hitovi: 924

BELIŠĆE U ponedjeljak, u ranim jutarnjim satima devetero planinara kreće na trodnevni izlet po Hrvatskom Zagorju i Međimurju.

Oko 10 sati stižemo do mjesta Topličica gdje se nalazi planinarski dom „Grebengrad“. Dočekuje nas domaćin sa pićem dobrodošlice i pokazuje nam prostor u kojem ćemo boraviti. Kiša koja nas je pratila cijelim putem ne prestaje padati. Smjestili smo naše stvari u dom, doručkujemo i bez obzira na kišu odlučujemo ići na predviđeno hodanje. Kombijem odlazimo u mjesto Podevčevo gdje nam počinje markirana staza za vrh KT HPO Čevo – 562 m.

Čevo je najistočniji i najistaknutiji vrh Ivanščice. S južne je strane pitom, a sa sjeverne strane je strm i na više mjesta su se pojavile stijene. Zbog šiljastog izgleda naziva se i Zagorski Klek. Na samome vrhu je kameni stup i kutija sa žigovima, ali nema vidika. Nedostatak vidika nadomještaju vidici s dvaju vidikovaca u blizini - Balkona, zapadno od vrha, i Malog Čeva, istočno od vrha. Hodali smo kroz šumu uz kišu koja ne prestaje padati, polako penjući se prema vrhu. Na vrhu se kratko zadržavamo, lupamo pečate u planinarske dnevnike i natrag istim putem. Kratko se zadržavamo na vidikovcu Balkona ispod nadstrešnice te nastavljamo spust do početne točke. Vraćamo se u planinarski dom i zbog kiše koja i dalje pada…odustajemo od predviđenog hodanja. Ostavljamo ga za sutra i nadamo se ljepšem vremenu. Družimo se uz večeru i dogovor za sutrašnji dan.

U utorak ujutro krećemo do mjesta Klanjec odakle počinjemo na vrh KT HPO Japica – 509m. Japica je jedini vrh Cesargradske gore. Na samom vrhu je telekomunikacijski stup. .Cesargradska je gora površinom najmanja hrvatska gora. Put nas vodi kroz šumu i stižemo do planinarske kuće „Cesargrad“ koja ima lijepo uređen okoliš. Put nastavljamo šumom i dolazimo do telekomunikacijskog stupa, a nedaleko od njega se nalazi stupić sa žigom. Pečatiramo naše dnevnike, slikamo se i natrag istim putem. Mali odmor kdg kuće „Cesargrad“ a nedaleko od kuće nalazi se utvrda Cesargrad koju smo otišli vidjeti. Vraćamo se do kombija i odlazimo u Međimurje prema mjestu Gornje Jesenje na vrh KT HPO Sušec – 845 m. Vrh Sušec nalazi se na planini Strahinjščici.

Strahinjščica je srednje visoka planina, strmih strana, koja povezuje Ivanščicu na istoku s Kostelskim gorjem na zapadu i zajedno s njima dijeli Zagorje na dva dijela. Većinom je pokrivena šumom i zahvaljujući svojem planinskom karakteru i blizini grada Krapine, vrlo je zahvalna za izlete. Dolazimo do početne točke za uspon te nastavljamo hodati kroz šumu i stižemo do planinarske kuće „Na Strahinjščici“ – 618 m. Oko kuće je uredan okoliš sa stolovima i klupama za odmor. Kratko se zadržavamo i nastavljano put prema vrhu kroz šumu i stižemo do cilja. Vrh nema dobre vidike, slikamo se i vraćano se istim putem natrag. Kod planinarske kuće imamo mali odmor uz okrjepu i sretni smo što nas je kiša danas samo malo poškropila. Vraćamo se do kombija i odlazimo u planinarski dom. Šestero planinara odlazi na vrh KT HPO Veliki Lubenjak - 590 m, a polazna točka je od našeg planinarskog doma Grebengrad. Veliki Lubenjak je osamljeni vrh na jugoistočnom dijelu Ivanščice. Iako sam vrh nije osobito privlačan, jer ne pruža vidik, cijelo šire područje Lubenjaka pruža dobre planinarske mogućnosti jer se na padinama vrha nalazi stari grad Grebengrad - jedna od najvećih starih gradina u Hrvatskoj, te planinarski dom »Grebengrad« o kojem brigu vode planinari iz Novog Marofa. Vrh od doma udaljen je pola sata hoda malo kroz šumu, te uz strmu livadu stižemo do vrha. Kratko se zadržavamo i istim putem natrag te smo usput vidjeli stari grad. Vraćamo se u dom, večeramo, druženje i dogovor za sutra.

U srijedu se opraštamo sa naših domaćinom i odlazimo u mjesto Lobor gdje nas vodi planinarska markacija za vrh KT HPO Oštrcgrad – 746 m. Oštrcgrad je ruševna gradina koja strši na osamljenom šiljatom brijegu. Gradina se prvi put spominje 1330. godine. Naš put se uspinje rubnim šumskim dijelom i livadom, pa na prijevoj na drugu stranu brda i penjemo se do račvanja puta do planinarske kuće „Majer“ i Oštrcgrada. Jedna grupa ide desno do kuće, a ostali idemo lijevo, na vrh, malo oštrijim usponom. Do vrha stižemo za sat i pol. Mali odmor na vrhu uz okrjepu te povratak natrag do raskrižja puta na vrh KT HPO Ivanščica – 1062m. Put vodi uz brdo šumskim putem te se penjemo lijevo na usku strmu planinarsku stazu, te se malo spuštamo, pa opet penjemo …i tako nekoliko puta…te dvoje nas odustaje i vraćamo se lagano natrag istim putem, a četvero ih stiže do vrha Ivanščice. Na vrhu je piramida koja pruža vidike u svim smjerovima te planinarski dom „Pasarićeva kuća“. Prva grupa je kod kombija i čeka ostale, stiže nas dvoje i čekamo povratak četvero s najvišeg vrha. Slijedi presvlačenje odjeće i obuće te krećemo na put prema Slavoniji. Sretno smo stigli doma sat prije ponoći.

Zahvaljujemo zajednici sportskih udruga grada Belišća na ustupljenom kombiju i za ovaj planinarski izlet.