PODVIG VRIJEDAN DIVLJENJA: Valpovčani Antonio i Damir uz Jasninu pomoć skinuli rekord SPP-a – gotovo 300 kilometara unutar četiri dana

Korisnička ocjena: 5 / 5

Detalji

Objavljeno: Nedjelja, 03 Studeni 2024 15:57

Napisao/la Martina Maloća/ustupljne fotografije

Hitovi: 6265

Tročlana družina brdskih trkača – Valpovčani Antonio Dujmović i Damir Kligl (Ivanovci) te Našičanka Jasna Plemeniti – proteklog se utorka, 29. listopada upustila u veliki podvig osvajanja Slavonskog planinarskog puta u četiri dana.

Oni su ujedno i članovi neformalne skupine poznate kao Djeca iz šume te Planinarskog društva Altius iz Osijeka.

Slavonski Planinarski Put je prsten slavonskim gorjem koji povezuje Papuk, Psunj, Požešku goru, Dilj goru i Krndiju dužine 300km i 10 000 m/nv. Najstarija je Hrvatska planinarska obilaznica osnovana 1957g.

Težina ove misije postaje jasnija kad čujete da se radi o gotovo 295 kilometara i 10 370 metara uspona. Na dugi put otisnuli su se u 6.50  sati s Planinarske kuće Borovik, u blizini poznatog istoimenog jezera.

Prvi su dan završili u 19 sati sa 72 kilometra u nogama, uz 2800 metara uspona. Odradili su ga rutinski, još relativno svježi i po vrlo poznatom terenu na kojem redovno treniraju – Petrov vrh ponad Gazija, Ružica grad i Kapovac ponad Orahovice i za kraj Jankovac.

Drugo jutro startaju sa zadnje točke u 5.20 sati i penju vrlo zahtjevan uspon na Ivačku glavu, gdje dočekuju prekrasan izlazak sunca. Ipak, i to im je vrlo poznat teren te je sve išlo relativno glatko, preko okrjepne točke na Zvečevu sve do daruvarskog Petrovog vrha, gdje su se odmorili i okrijepili zahvaljujući istoimenom planinarskom društvu. Međutim, otamo pa u smjeru ciljne točke toga dana, Planinarskog doma Omanovac nad Pakracom, teren postaje vrlo težak i neuređen. Neprohodne staze od Velikog javornika gdje ih je zatekao i mrak, preko Španovice, te uspon na Omanovac dodatno su “začinile“ divlje svinje koje su navirale sa svih strana. Dan završavaju više ne tako svježi – nakon 82 kilometra i 3400 metara visine - uvjereni da je ovo bio najteži dan i da će sutra biti lakše, iako ih čeka 90-ak kilometara, ali s mnogo manje visine, tek 1800 metara.

Prevarili su se… treći je dan obuhvaćao 101 kilometar i 3600 uspona! Granica dočeka na Planinarskom domu “Đuro Pilar“ u Slavonskom Brodu stalno se pomicala – s planirana 22 sata uvečer na ponoć, da bi se Jasna, Antonio i Damir na kraju na vratima pojavili u pola tri u noći izgledajući poput utvara i zombija na, prikladno, samu Noć vještica.

Neplanirane otegotne okolnosti počele su na nevremenom devastiranoj stazi neposredno pred vrhom Kapavac na Požeškoj gori, te nakon Maksimovog hrasta u smjeru Crkvenih Vrhovaca nad Požegom, gdje ih je okrepa čekala više od sat vremena. Nastavljaju u mrak, u nadi da je najgori dio iza njih, a novo iznenađenje dočekuje ih na Dilj gori, na 25 kilometara loše označene i neprohodne, noću nevidljive staze do Planinarske kuće Pljuskara. Da bi izbjegli daljnje tegobe završavaju nešto dužom makadamskom rutom, koja im omogućuje trčanje i znatno skraćuje vrijeme kretanja.

Ovaj je put iz naših junaka isisana sva energija, a Jasna se vrlo teškog srca mora pomiriti sa činjenicom da ujutro ne može nastaviti dalje, jer su njene žuljevima načete noge zadobile i bolnu povredu pokosnica, te su bile toliko otečene da je jedva izula tenisice i ustala na njih.

 - SPP - hrabrost ili ludost? Mogu slobodno reći da me SPP sažvakao i ispljunuo. Bilo je teško, ali nezaboravno. Iskustvo koje sam dobila ovim podvigom je neprocjenjivo. S ovom ekipom i na kraj svijeta! U neke nove avanture – riječi su nezaustavljive i uporne Jasne.

Nakon tek tri sata sna, dečki se bez Jasne otiskuju na posljednju dionicu puta u 8.30 sati. Posljednji je dan pred njima “samo“ simboličnih 35 kilometara, koje završavaju revijalnim trkom u roku od šest sati na početnoj točki od prvoga dana – Planinarskoj kući Borovik. Putem su imali samo kontrolnu točku Čardak. Ususret im trče i posljednju dionicu puta s njima odrađuju Djeca iz šume – Krešimir Valentić, Dunja Dujmović i Damir Weber. Na Boroviku ih u 14.30 sati željno dočekuju ranjena Jasna sa sestrom Vesnom Janković i Martinom Maločom koja ih je logistički pratila cijelom rutom, također članicama DiŠ-a. Vrlo dirljivu gestu svojim je dočekom i pokazanim interesom napravilo i nekoliko članova Planinarskog društva “Đakovo“, s predstavnikom Otmarom Tosenbergerom.

Antono Dujmović

 - SPP, prsten slavonskim gorjem za mene je bio san koji sam sanjao sedam godina. Iako s nikad manje treninga, a pogotovo brda, morao sam se naći na startu ove pustolovine. Kako sam nedavno kompletirao naknadni obilazak svih kontrolnih točaka i dobio spomen značku, ovo je bila prilika za drugu. Ipak, jednog dana to sve ostaje mojim blizancima pa da svaki ima po jednu. Uspio sam i beskrajno sam ponosan! Uspjeli smo obići cijeli put i usput postaviti najbrže poznato vrijeme. Sada oporavak i povratak u realnost – ispričao nam je Antonio kako se osjeća nakon ovog postignuća.

Ovaj podvig ujedno je posvećen pokojnom članu i dobrom duhu Djece iz šume, Krunoslavu Benceku Benđi iz Nize kojeg je ekipa izgubila tragičnom nesrećom. Kruno je bio dio planova ekipe, dok se zametak ideje o pohodu na SPP tek “kuhao“, a u posljednjem tjednu listopada zaključno sa Svim svetima, ovom je trojcu bio u srcu i mislima cijelim putem.

Damir Kligl

- Iako sam istrčao gotovo sve najduže i najteže utrke po svim planinama Lijepe naše, ovaj podvig je vrh svega. Činjenica da ovo nije klasična utrka, nego borba sa samim sobom, s prirodom, vremenskim uvjetima i stalno traženje dodatnog motiva za nastavak, čini ovaj pothvat uspjehom koji ću teško moći usporediti s ičime. No, iako je trčalo nas troje, velike zasluge idu našem suportu i mojoj partnerici u privatnom životu, Martini Maloči koja je brinula o prehrani, napicima, odrađivala dogovore za smještaj, slala izvještaje, jurila od točke do točke pazeći da stigne na vrijeme i da nam ništa ne nedostaje. Bez nje ovaj rekord ne bi bio postavljen – podijelio je svoje dojmove Damir nakon svega.

Valja naglasiti da je prolazak Slavonskog planinarskog puta u tri i pol dana, a konkretno u 48 sati kretanja zapravo rekord staze koji će teško tko dostići. Stoga, Valpovština i Slavonija zasigurno u svoje anale mogu upisati ovaj povijesni sportski podvig.

Piše: Martina Maloča

Foto: Privatna arhiva