Planinarska večer

Detalji

Objavljeno: Subota, 27 Veljača 2016 09:14

Napisao/la Vladimir Vazdar

Hitovi: 1772

BELIŠĆE Stotinjak bivših, sadašnjih i budućih planinara sudjelovalo je sinoć na Planinarskoj večeri što su je priredili članovi Hrvatskog planinarskog društva Belišće.

Cilj večeri je bio – promovirati rad društva, onima koji još nisu osjetili čari planinarenja približiti taj oblik rekreacije.

Manifestaciju je otvorila Nada Donković, tajnica Društva, a nekadašnja tajnica Mila Andrić predstavila je rad Društva kroz dvadeset i dvije godine djelovanja.

U sklopu planinarskog druženja, sudionici su se upoznali i s planinarskom opremom, a doajen planinarenja u Slavoniji, Đorđe Balić, predstavio je svoju knjigu „Jankovac planinarska priča“.

Nastavak ove večeri je u nedjelju kada Društvo organizira izlet na Jankovac, koji će biti prilagođen interesima planinara početnika, odnosno izletnika koji su zainteresirani za pristup u društvo planinara, kako bi se na pristupačnom terenu upoznali s ljepotama planinarenja. Cijena izleta je simbolična, tek deset kuna, a prijave se podnose u tajništvo Društva.

-Na ovaj način će biti moguće vidjeti i upoznati jednu od najljepših gorskih dolina smještenu na sjevernim obroncima Papuka. Možda će nakon ovoga neki odlučiti krenuti na planinarske staze, poručuju organizatori.

Već u utorak, 1. ožujka novo je druženje planinara uz putopisno predavanje i projekciju Krunoslav Hornung - Argentina (Aconcagua), a početak je u 19 sati u Gradskoj vijećnici.

HPD Belišće – 22 godina

 Mila Andrić

Planinarstvo obuhvaća sve čovjekove djelatnosti izravno i neizravno vezane uz vlastonožno kretanje u planinskim predjelima. Planinarstvo nije besciljno lutanje po brdima i osvajanje već osvojenih vrhova s kojih ćemo ionako ubrzo morati sići; naprotiv, planinarstvo je način i stil života, čitav niz aktivnosti koje suvremenom čovjeku život čine ugodnijim, zanimljivijim i nadasve ljepšim. Biti planinar znači obilaziti i upoznavati ljepote Zemlje, uživati u prekrasnim gorskim vidicima, stjecati nove prijatelje. Planinarstvo nije sport, jer tu nema natjecateljske borbe, koja je bitno obilježje svakog sporta. Odlazak u prirodu i kretanje na čistom gorskom zraku predstavlja aktivan način odmora, koji unatoč uloženom fizičkom naporu, čovjeka ispunjava novom snagom i zadovoljstvom.

Motiv i cilj su imali četvero planinarskih entuzijasta te pokreće inicijativu za osnivanjem planinarskog društva u Belišću. Bili su to: Ivo Andelfinger, Krunoslav Hornung, Stjepan Savić i Slobodan Soldo. Nako višemjesečnog dogovaranja održali su i osnivačku skupština  29.01.1994. god.

Prvi izlet koji je održan 26.02.1994.g.u organizaciji našeg društva bio je u šumi Štefkovica pored Harkanovaca, a izlet je predvodila je Slavica Alošinac. 

Od Harkanovačke šume put je naše planinare vodio cijelom lijepom našom, a vrlo brzo i do najviših vrhunaca Europe, Afrike, Azije i Amerike.

Već slijedeće 1995. godine najviši vrh zapadne Europe Mt. Blanc od 4.807 m ispenjali su Krunoslav Hornung, Slobodan Soldo, Stjepan Savić, Siniša Saher i Danijel Vileta.

Veliki uspjeh iz 1997.g. je uspon Stjepana Savića u dobi od 57 g. i Slobodana Solde kao prvih Slavonaca na legendarni i najizazovniji alpski vrh Matterhorn 4.477 m.

1997.g. održana prva Planinarska škola u organizaciji HPD „Belišće“

U Belišću je izgrađena prva umjetna stijena za slobodno penjanje u Slavoniji i Baranji, 2002. g.                

Kao slobodna aktivnost uvodi se sportsko penjanje u osnovnoj školi Belišće gdje je stijena i postavljena. Tada je uređena i markirana planinarska staza uz lijevu obalu Drave. Nakon svečanog otvaranja umjetne stijene, stazu je pohodio veliki broj planinara. Pohod je bio i 2003., a onda staza pada u zaborav. U jesen 2010. god. počeli smo obnavljati našu  planinarsku stazu uz obalu Drave. Nazvali smo je Belišćanski podravski pješački put ( BPPP ). Pohod ovom stazom tradicionalno se održava svake godine.  U 2011g. imali smo na stazi puno planinara iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine te Srbije.  Na 61. km rijeke Drave od ušća u Dunav, društvo je napravilo odmorište sa stolovima i klupama. Na istoj lokaciji napravili smo osmerokutnu nadstrešnicu, a prigrlili su ju svi ljubitelji prirode.

Upoznali smo i penjali mnoge vrhove planina u Slavoniji i lijepoj našoj (Krndiju, Dilj goru, Papuk, Psunj, Dinaru, Velebit, Klek, Samarske stijene, Bijele stijene, Kolovratske stijene, Bjelolasica, Risnjak, Medvednica, Kalnik, Ivanščica, Žumberačko gorje, Ćićarija, Učka, Samoborsko gorje, …) a dvadesetak naši planinara prošlo je Kontrolne Točke Slavonskog PP-a, Kapelskog PP, Jaskanskog PP,Gardunskog PP, Velebitskog PP-a, Vihoraški PP, Hrvatsku PO , te 5 utvrda požeške gore (neki su za obilaske kupili i planinarske dnevnike te za ishodane putove dobili su značku i pohvalnicu ).         

Penjemo planine i u drugim državama: Italija, Mađarska, BiH, Slovenija, Crna Gora, Rumunjska, Rusija, Poljska, Austrija, Grčka, Švicarska, Turska, Slovačka, te po Aziji, Africi i Americi.

Krunoslav Hornung  osvojio je vrhove Kilimanjara: Uhuru Peak – 5895m, Gillman's Point – 5685m, te u Nepalu: Naya Kanga – 5846m, Tsergo Ri – 4773m. Član je 1. slavonske visokogorske ekspedicije „Kavkaz 90“ (snimatelj), vođa 2. slavonske visokogorske ekspedicije „Nepal 94“, a 2014.g. odlazi u Ameriku na Aconcagu – 6960m, ali zbog zdravstvenih poteškoća stigao je do 5100m.

Krunoslav Hornung je organizator speleološke ekspedicije (specijalistički tim) 2003. godine za potrebe snimanja TV serijala „Blago krša“, posebni projekt HRT a, serijal znanstveno dokumentarno popularnih filmova. Sudjelovanje u na ekspedicijama: Zrmanja, Rakovica, Panjkov ponor, Rokina bezdana, Lukina jama, Ponor Kovači – Ričina (BiH), Trnovo (MNE), te u istraživanju tunela-kanala Osječke tvrđe 2012. g. (tu je sudjelovala i Ana Wild ). Vodič HPS-a A i D kategorije.

Najuspješniji planinar je Slobodan Sold. U Nepalu je 2006.g. sudjelovao u ekspediciji HPD  Pliva Zagreb i osvojio dva vrha u Himalaji (Kalla Pattar 5550m i Imja Tse 6189m). Bio je član Hrvatske ekspedicije u Nepalu 2008.g. koja je pokušala osvojiti vrh ANNAPURNA II visok 7980m, ali su zbog loših vremenskih uvjeta morali odustati na visini od 7200m. Slobodan Soldo ide do 6600m. Vodič HPS-a A,B i D kategorije.

Slobodan Soldo je do sada ispenjao u Evropi preko 50 vrhova iznad 4000m (od 61 vrha sa Karl Blodig liste). Mnoge kao vodič i više puta. Naše društvo je po tome jedinstveno u Hrvatskoj. Da bi obilježio svoju dvadesetgodišnjicu od uspona na Mt. Blanc , 2015.g. ga po treći ga put penje Slobdan Soldo, a po prvi put ispenjao je Darko Đakovac.

Slobodan Soldo okupio je u Belišću zainteresirane planinare i alpiniste sa područja Osječko-baranjske županije na inicijativni sastanak za osnivanjem Stanice HGSS-a. Na osnivačkoj skupštini u Osijeku 02.04.2009. izabran je za tajnika Stanice. Po položenim ispitima potrebnim za vođenje Stanice u 2011. postaje pročelnik Stanice Osijek. 

Slobodan Soldo je čovjek nemirnog pustolovnog duha i jedan od najboljih hrvatskih pustolova, a ima puno toga što je istrčao, ispenjao, bicikliro… Mosorski planinarski maraton i Soldin rekord 2001. g.– 6 :0404 koji nije srušen tri godine.  

Isti maraton dug 37 km prešli su: Mirela Bošković, Denis Kovačević, IvicaErcegovac i Marko Ercegovac ( u dobi od 67 g.) . Slobodan Soldo i Ivan Ferenčak iz PD Velebit-Zagreb sudjelovali su 2003.godine u paru na ultra Treking međunarodnoj utrci na Velebitu od Paklenice do Senja dugoj 131 km i osvojili 1. mjesto.

No i drugi vodiči iz društva vodili su visoko gorske pohode u Alpe, pa je zato velik broj članova društva (a ne samo pojedinaca), koji su se organizirano, uspješno i sigurno popeli na mnoge alpske vrhove. 

Vrhive iznad 4000 m ispenjalo je 15 članova društva, a među njima je jedna žena.

Vrhove iznad 3000 m ispenjalo je 18 članova društva, a među njima je osam žena.

Vrhove iznad 2000 m ispenjalo je 38 članova društva, a među njima je dvanest žena.

Sveukupno društvo ima oko 105 uspona na visinama iznad 4000 m, a ostvarilo ih je 15 penjača.

Najviši vrh Hrvatske Dinaru – SINJAL 1831 m  ispenjalo je 26 članova društva, od među njima je 11 žena.

Društvo je uključeno u akcije HPS-a, a aktivno je i u radu Slavonskog planinarskog saveza.                      

Krunoslav Hornung bio je predsjednik SPS-a 2 mandata: od prosinca 1995. do 2004. godine. U istom razdoblju obnaša i važne funkcije u organima upravljanja HPS-a. Posvetio se speleologiji. On je naš najuspješniji slavonski speleolog, a značajno mjesto zauzima i u hrvatskoj speleologiji.            

Stjepan Savić i Slobodan Soldo pisali su članke o radu društva za Hrvatski planinar a istakli su se i nizom uspjelih fotografija sa visoko gorskih pohoda. No i ostali članovi društva šalju svoje radove na foto natječaje te osvajaju nagrade i diplome. Organizirali smo i cijeli niz zanimljivih planinarskih predavanja sa projekcijama dia-pozitiva i fotografija.

Priznanje SPS-a “Dragutin Lerman” za izuzetne uspjehe u organiziranom visoko gorskom planinarenju, alpinizmu ili ekspedicijskim pohodima u daleke krajeve dobili su: Krunoslav Hornung (1994.), HPD Belišće (1995.), Slobodan Soldo (2012.) i Stjepan Savić (2013.).  

Srebrni znak HPS 2013.g. dobivaju Krunoslav Hornung i Slobodan Soldo.

Priznanjem i plaketom Antun Petković Slavonskog palninarskog saveza: HPD Belišće 2013. godine

Priznanje Slavonskog planinarskog saveza za poseban doprinos u protekloj godini: Krunoslav Hornung i Ana Wild za speleo istraživanja Tvrđe u Osijeku 2013. godine

Prijelazni pehar Slavonskog planinarskog saveza za najveći broj obilazaka Slavonske planinarske obilaznice: HPD Belišće 2011. godine

Naše društvo od samih početaka sudjeluje na planinarskim križnim putovima. Išli smo dva puta na dvodnevni Pleternički križni putu. Odlazimo i na dvodnevne križne putove u organizaciji Planinarske Bratovštine Sv. Bernarda iz Samobora – gdje smo bili četiri puta. Dvodnevni križni putovi su zahtjevniji , jer u ta dva dana se prijeđe od 40 do 50 km – ovisi o trasi križnih postaja i sve stvari moraš nositi na leđima. Zbog slabog odaziva naši članova zanemarujemo dvodnevne križne putove. Više od deset godina idemo na jednodnevni Našički križni put i tu je odaziv članova puno veći, a trasa puta je lakša. Kao društvo organizirano idemo na hodočašće za blagdan Velike Gospe od Nemetina do Aljmaša. Šestero naših članova hodočastilo je blagdan Velike Gospe iz Belišća i Valpova do Aljmaša.

Da bi kvalitetno radili i vodili društvo naši članovi društva završili su škole i tečajeve. Osnovnu planinarsku školu završilo je (16) planinara, Tečaj za markaciste (7), Seminar za vodiče društvenih izleta (8), Alpinistički tečaj (2), Speleološki tečaj (2), Ljetni (2) i zimski tečaj za vodiče HPS-a (1), Zaštita prirode (1), a Ispit gorskog spašavatelja (1).  

Zašto planinarimo

Na pitanje zašto uopće odlazimo u planine nemoguće je dati jednostavan i jedinstven odgovor, ponajprije zato što svaki planinar ima svoje motive, ciljeve i svoj način shvaćanja planinarstva. Svatko planinarske izlete proživljava na svoj način i veseli se nečemu što drugima možda ne pričinjava baš nikakvo zadovoljstvo. Nekome je to šetnja i boravak u prirodi, na svježem zraku. Nekima je to druženje, a nekima izazov. Svatko ima svoj razlog. Većina ljudi misli da smo čudaci koji znojni nose tešku naprtnjaču, penju se na planinske vrhove s kojih ionako moraju sići.

Planine pružaju nebrojne užitke svakome tko ima sposobnost da ih uoči, doživi i ponese u sebi. U njima će naći zadovoljstvo običan izletnik, penjač, istraživač, čovjek željan odmora, rekreacije, prirodnih ljepota, širokih vidika, mirisa cvijeća i šume i novih doživljaja. Planinarenjem se bave ljudi svih životnih dobi i najrazličitijih struka, a svatko izabere ciljeve koji mu odgovaraju po sklonostima, psiho-fizičkim sposobnostima i drugim mogućnostima.

Može se reći da planinarske pobude uvelike proizlaze iz nagonskih čovjekovih potreba koje su suvremenim načinom života znatno potisnute. U prvom redu, to su potreba za upoznavanjem ljudi, te konačno najbitnija – potreba za srećom i zadovoljstvom.

Možda će vam ovi podatci pomoći u odluci: U planinama se brzo zaboravlja kaotična i stresna svakodnevica, te se poboljšava psihofizička kondicija. Brige, problemi i frustracije ustupaju mjesto uživanju u ljepotama netaknute prirode, ali i u vlastitim koracima, disanju punim plućima i ničim opterećujućim.

Umor nestaje, a zadovoljstvo ostaje.