Na Papuku

Detalji

Objavljeno: Ponedjeljak, 24 Listopad 2016 17:04

Napisao/la Nada Donković

Hitovi: 1317

Jučerašnji dan – nedjelju, planinari Belišća proveli su na suncem obasjanom Papuku i Jankovcu.

U nedjeljno maglovito i hladno jutro iz Valpova i Belišća, s kombijem i automobilom, u 9 sati 12 planinara krenulo je u pravcu Drenovca, a cilj je bio Jankovac i najviši dostupni vrh Papuka – Ivačka glava 913 m. Oprezno se vozilo kroz gustu jesensku maglu kroz cijeli dio ravne Slavonije, a dolaskom u blizinu Papuka zabljesnulo nas sunce i sva raskoš jesenskih boja na drveću. Odmah je i raspoloženje poraslo u očekivanju lijepog izleta.

Prelijepa šumska udolina Jankovac ukazala nam se u punom sjaju. Poznati slap se svom silinom vode slijevao niz liticu uz glasan šum. Potok je, pjeneći se, jurio preko kamenja. Na jezerima su uživale divlje patke, a sve to zaokružila je šuma obojana svim bojama jeseni.

Petoro članova društva s dvije djevojčie ostaju u ovom prostoru, obilaze dolinu i sva zanimljiva mjesta. Djevojčice najviše uživaju na dječjem igralištu i uz vatru su se okušle u pečenju planinarskih delicija.

Sedmeročlana grupa odmah kreće u pravcu Ivačke glave. Obzirom da je stručni i službeni vodić ostala s grupom na Jankovcu, bio je izazov da sami odradimo ovaj pohod. Uz potrebne preporuke vodića i kartu staze uputili smo se na stazu pravcem: Izvor Kovačice-Partizansko groblje-Kamena glavica-Ivačka glava. Svi smo pozorno pratili markacije koje su izuzetno dobro postavljene. Odmah, prelaskom potoka, staza se strmo uzdiže i do vrha smo savladali oko 450 m uspona. Imali smo dovoljno vremena pred sobom, pa smo hodali tako da smo si priuštili uživanje u pogledu na sve ljepote ove planine. Velik dio staze je bio širok i izgledalo je kao da prolazimo alejom prekrasnog parka bukove šume. Uz stazu smo nailazili na već osušene gljive, ali i na otrovnice izazovne ljepote i svježine. U blizini vrha susrećemo članove HGSS-a i naše članove društva, koji po toj stazi trče radi održavanja kondicije i koji su već u povratku. Svladavši i posljednji strmi uspon uspješno svi stižemo na vrh. Pogled je očaravajući na sve strane. Papuk u zlatnim bojama ispresjecan zelenom bojom gorostasnih jela. Tu smo se najduže zadržali i susreli s planinarima iz Osijeka i Požege. S njima smo proveli neko vrijeme u ugodnom razgovoru o planinarskim pothvatima. Uz puno opreza spustili smo se s vrha i sada nizbrdicom prema Jankovcu, istim putem. Raspoloženje je bilo na vrhuncu, a naročito onih koji su prvi put ispenjali ovaj prelijepi vrh. Oko 16 sati sastajemo se s drugom grupom. Ozarena lica djevojčica govore nam da su i oni ispunili svoja očekivanja i uživali. Još sat vremena svi zajedno ovdje provodimo u druženju, a onda krećemo kućama. Polako napuštamo još uvijek suncem obasjanu planinu i uplovljavamo u gustu maglu naše ravnice. Djevojčice su već na pčetku puta utonule u zdrav san, a mi ostali, kao i inače, uz vesele šale završavamo put s planom za slijedeći izlet. Taj je 13. studenoga - „Martinje“ u Kutjevu i isto tako ne manje lijepa Krndija.