Belišćanski planinari u Julijskim Alpama i Dolomitima

Detalji

Objavljeno: Utorak, 27 Lipanj 2017 17:09

Napisao/la Nada Donković

Hitovi: 1640

BELIŠĆE Od 22. do 25. lipnja 2017.g. belišćanski planinari proveli nezaboravane dane planinarenja u Julijskim Alpama Slovenije i Dolomitima u Italiji.

U četvrtak 22. lipnja u 5 sati ujutro grupa od 9 članova HPD „Belišća“ pod vodstvom planinarskog asa Društva, Slobodana Solde, uputila se u pravcu Slovenije (Julijske Alpe) i jedne od najatraktivnijih planinarskih destinacija Dolomita.

S dva vozila dolazimo do Zagreba, pa Bregana i do Kranja. Prolazili smo kroz prelijepe predjele zavojitim putem između Kamniških Alpi i Karavanki, a ispred nas su se ukazale  u svojoj ljepoti Julijske Alpe. Na kratko se odmaramo pokraj malog jezera i uživamo u pogledu na Triglav. Nastavljamo put Vršičem-najvišim cestovnim prijevojem u Sloveniji, kojim se od davnina išlo u Kranjsku Goru. Lijep pogled na Triglav i Prisojnik na kojima su neki od suputnika bili u ranijim pohodima. Na visini 1226 m u planinarskom domu Koča na Gozdu rezerviramo noćenje i nastavljamo do Erjavčeve koče. Tu ostaju vozila i svi krećemo prema cilju Slemenova špica 1911 m. Na jednom dijelu staze četvoro najspremnijih pod vodstvom Slobodana Solde kreće na feratu (vertikalni strmi prijelaz osiguran sajlama i klinovima) preko Male Mojstrovke 2334 m. To je jedan od tri vrha dugog grebena između Jaloveca i Vršića. Drugi dio uz upute vodića nastavlja strmom stazom prema Slemenovoj špici. Motorolama primamo upute za kretanje i pratimo naše penjače s divljenjem dok nisu na toj visini bili samo sitne točkice. Staza uglavnom kamena, a pri vrhu travnata s obiljem lijepog cvijeća. Šumoviti dio je ariš i makija koji šire ugodan miris, a ponegdje zamirišu grmići malih karanfila. Na vrhu uživamo u pogledu i fotografiranju, pa se istim putem vraćamo.  Naši penjači prelaze vrh Male Mojstrovke na drugu stranu i oko 45 min kasnije pridružuju se nama kod Erjavčeve koče. Fascinirani smo iskustvom našeg vodića koji je i prilikom penjanja ferate pratio naše kretanje na drugoj strani i nadzirao mlade penjače. Tamo se osvježavamo i dolazimo u rezervirano prenoćište. Ugodne trenutke odmora i sna provodimo u ovom lijepo uređenom domu.

Drugi dan

Ujutro nastavljamo put u pravcu Italije. U mjestu Travisio ulazimo u Italiju. S lijeve strane puta pogled na talijanski dio Julijskih Alpa, a desno počinju Dolomiti. Ulazimo u područje Tirola i u sve ljepše i ljepše predjele.  Područje Dolomita je raj za planinare i mnogi ih smatraju najljepšim planinskim krajem na svijetu. Cijeli lanac je pod zaštitom UNESCO-a i svrstan je u Svjetsku baštinu. Ovo je i područje gdje se uzalud ginulo u Prvom svjjetskom ratu, jer je više poginulo od lavina, smrzavanja i surovih planina nego od metaka. Tragovi rata i danas su vidljivi (brojni tuneli kroz planine, ostaci utvrda, otvori u stijenama, ostaci oružja, pa čak i ostaci konzervi hrane). Ovdje ima 21 vrh iznad 3000 m. Tu su najljepši alpski krajolici s vertikalnim stijenama, strmim liticama, visokim kamenim tornjevima,  jezerima, uske i duboke zelene doline,  potoci i slapovi. Doline ove najslikovitije planinske regije su odjeljene visokim strmim stjenovitim vrhovima,  a povezuju ih visoki cestovni prijevoji. Središnja točka je turističko mjesto Cortina d Ampezzo na visini 12OO m, gdje je održana i olimpijada zimskih sportova 1956. Pred ovim ljepotama zastaje dah, pa  i oni riječiti imaju problem opisati riječima viđeno. Pet članova grupe se smjestilo u Selva Di Cadore , a 4 člana u Caprile nešto niže na oko 900 m. Oba ova turistička mjesta imaju lijepe i ugodne apartmane. Ljeti su namjenjeni planinarima, a zimi skijašima, jer je ovo meka za skijaše. Putem smo susretali veliki broj biciklista i motorista, te drugih vozila – koji su po ovim zavojitim serpentinama tražili za sebe mjesta za uživanje.

U 12,50 krećemo na planinarsku turu – vrh Nuvolau 2574 m jedan iz skupine vrhova između Passo Falzarego i Passo Giau. Po kamenitom i dosta strmom usponu stižemo svi do žičare i objekta na Passo Falsaregu i odatle još stotinjak metara manje zahtjevnom stazom do samog vrha. Tu je planinarski dom Rifugio Nuvolao. Odatle zadavljujući pogled na sve strane- najpoznatija tri tornja Tre Cime, masiv Marmolada ,  Tofane –masiv, visoke tornjeve ostalih vrhova i zelene doline. Naljepnicu našeg Društva s ponosom ljepimo u domu na zid, a na prekrasnoj terasi uživamo u kavi i pogledu. Aparatom bilježimo sve što je moguće. Naš vodić i još jedan član i vozač spuštaju istim zahtjevnim pravcem prema vozilima, a ostalima je preporučena lakša staza s druge strane za povrat. Pri spuštanju bacamo pogled na stazu kojom smo se penjali i ponosni smo na naš pothvat. S ove, lakše staze, uživamo u pogledu i na jednom travnatom proplanku kratko odmaramo. Vozila su nam došla u susret, pa se vraćamo u apartmane. Nakon vožnje iz Slovenije i ove sedmosatne planinarske ture udobnost apartmana je blagodat. Ovdje pripremamo večeru- kelj varivo i pileća prsa.  Ipak nakon pogleda s terase na ova lijepa planinska naselja nismo odolili šetnji. U majicama s logom „Belišće 2017. EUROPSKI GRAD SPORTA“ bili smo zapaženi s upitom kojoj ekipi pripadamo. U kasnim večernjim satima odlazimo na počinak uz jaki šum gorske rijeke i povremenu zvonjavu male crkvice  iznad našeg apartmana.

Treći dan

U jutarnjim satima krećemo u pravcu Passo Falzarego i cilj nam je planinarska tura oko masiva Tofana, spustiti se transverzalnom stazom kroz kanjon i dolinom koja je park prirode Dolomiti –Parco naturalle delle Dolomiti d Ampezzo.  S polazne točke 2105 m trebalo se dići za oko 500 m strmom, ali ne tako zahtjevnom stazom (djelomično skijaška) pa onda spuštati više od 15 km. Kod polazne točke Passo Falzarego ugodno iznenađenje-susret s našim Slavoncima. Njih 15 ekipa planinara i pripadnika HGSS-a su dva dana prije bila na ovom području i penjali ferate na vrhovima. Kratak i ugodan susret, pa smo krenuli prema zacrtanim ciljevima. Uspinjući se stazom opet uživanje u pogledu, posebno Tofane koje su različitih boja (to je karakteristika stijena dolomita radi količine magnezija i drugih minerala-pri zalasku sunca prelijevaju se boje). Usput u stijenama nailazimo na tragove iz spomenutog rata.  Dio znatiželjne ekipe odrađuje kraću feratu i kroz otvor iz stijene nam poziraju. Pri spuštanju kroz ovaj dio puno prelijepih prizora zabilježeno je foto aparatim:  Impozantni tornjevi, masivi, vertikalne gromade, snježne površine podno stijena, bistri i bučni potoci, slap s litice, mali izvori vode, travnate oaze pune cvijeća, prolaz kroz uske klance, nailazak na makiju i ariš, a onda ulaz u visoku crnogoričnu šumu. Putem smo svjedočili stvaranju jedne snažne rijeke od malih potočića i potoka, koja je u nižem dijelu prokopala duboki kanjon. U tirkiznoj i čistoj vodi uživale su ribe. Nama su ti hladni potočići bili pravo usputno osvježenje. Dio transverzale kojom smo se kretali bila je i dio staze treking ultramaratona. Isti je započeo u Cortini večer prije. Na tisuće hodača se kretalo ovim područjem. Mi smo susretali maratonce čija je staza bila 120 km a bili su predstavnici iz svih zemalja svijeta. Tako smo sreli i trojicu naših Hrvata iz Omiša, Splita i Popovače.  Pozdravili smo ih aplauzom, a oni su bili iznenađeni i oduševljeni. Vrijeme je bilo sunčano, ali sparno i pri kraju puta nagomilavali su se oblaci. Vodić je procjenio da nećemo stići na autobus na kraju staze koji bi nas odvezao do automobila, pa su on i Luka uz zajedničkih s nama 22 km hoda, otrčali još 6 km do autobusa i vozilima stigli po nas. Izbjegli smo kišu i sretni i zadovoljni stigli u apartmane. Nakon osvježenja i pripremljene tople večere – opet kratka šetnja u mjestu. Ovaj put san nam nije prekidao žubor rijeke, niti zvona crkve.

Četvrti dan

Tamni oblaci i jaka kiša mijenjaju plan – Tura pod južnom stijenom Marmolade. Napuštamo apartmane i nakon posjete suvenirnici krećemo u pravcu Hrvatske. Usput pada dogovor za posjet Postojinskoj jami. Posjećujemo ovaj prirodni fenomen, dok se vozači odmaraju u automobilima.

Nešto poslije pola noći stižemo kućama.

Ovaj izlet možemo nazvati izletom za pamćenje. Neki su po treći put bili na Dolomitima, neki prvi put, a naš iskusni vodić ne pamti broj, no svi imaju želju doći opet.

Zahvalili smo našem vodiću uz kojeg smo se osjećali sigurno na svim djelovima puta i bez ijedne ozljede završili putovanje, te usput naučili dosta toga o planinarenju.

                                                                                                      Tajnica Nada Donković