PETICIJA O SMRADU U BELIŠĆU: Koga se to i čega bojimo?

Korisnička ocjena: 5 / 5

Detalji: Objavljeno: Srijeda, 24 Siječanj 2024 08:43; Napisao/la Vladimir Vazdar; Hitovi: 4741

BELIŠĆE O pojavi smrada u Belišću i dijelovima Valpova u proteklom se razdoblju mnogo govorilo, prosvjedovalo se, pisale su se prijave Državnom inspektoratu, a situacija se ne mijenja.

Bilježene su aktivnosti Eko Karašice, lokalne ekološke udruge koja se godinama zalaže za čisti okoliš, ali nažalost, bez vidljivih pomaka, jer smrad se i dalje neumoljivo širi.

Problem pojave smrada prolazio je kroz različite etape. Od početnog ignoriranja problema, preko minoriziranja pa do zakašnjelih mjera i mjerenja razine zagađenja zraka do izdavanja rješenja koja su dala naslutiti da se nešto značajno poduzima u susprezanju dalje prerade nestabiliziranog mulja.

Na koncu, u studenome prošle godine izdano je Rješenje Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja, iz Uprave za procjenu utjecaja na okoliš i održivo gospodarenje otpadom, kojim se ono što nastaje tretiranjem mulja u Livitu prestaje smatrati otpadom te postaje „građevinski materijal“.

Grupa građana koja je svakodnevno pod pritiskom smrada, jer su im kuće u neposrednoj blizini odlagališta otpada i pročistača otpadnih voda, organizirala se i pokrenula peticiju potpisivanjem koje bi se na taj problem iznova ukazalo i pokušalo ga se riješiti.

Krajem prošle godine Belišćanka Jelena Sinković organizirala je nekoliko istomišljenika i stavila se na čelo neformalne skupine građana, potpisnika peticije.

Valpovština info iskazala je zanimanje za razvoj potpisivanja peticije i ponudila prostor za razgovor o najnovijoj inicijativi, a gospođa Sinković prihvatila i na razgovor dovela još nekoliko sugovornika koji su voljni o toj temi iznijeti svoje stavove.

Na dogovoreno mjesto, na razgovor uz kavicu, došlo je šestoro Belišćanki i Belišćana, najavila se još nekolicina potencijalnih sugovornika – ali se nisu pojavili.

Dalo se naslutiti - u posljednji su trenutak odustali i predomislili se oko javnog istupa.

No, oni koji su došli otvoreno su i bez rezervi iznijeli svoje stavove o smradu. Pri tome su dominantne tvrdnje u dobre namjere, svih sudionika razgovora.

-Volimo svoje Belišće i za razliku od nekih koji su zbog smrada odselili, ostajemo tu i borit ćemo se, zbog sebe i naše djece, za čist zrak i zdravo okruženje. Imamo razumijevanje za one koji se zbog straha od posljedica javnog istupa ne žele izjasniti kroz peticiju, ali se pitamo od koga to očekujemo da riješi problem smrada u Belišću, ako ne izvršimo svoju građansku dužnost i ne izborimo se za svoja ustavom zajamčena prava?

Jelena Sinković

Građanka sam Belišća, imam dvoje djece. U braku sam i živim u neposrednoj blizini otpada i svakodnevno nas teroriziraju ti neugodni mirisi. Prošli mjesec sam odlučila pokrenuti peticiju iz osjećaja neke građanske dužnosti jer sam osjećala potrebu nešto napraviti, jer više se ne može šutjeti i ništa ne činiti.

Sva dosadašnja mjerenja kvalitete zraka su pokazala da je zrak zagađen, i da je u dijelu grada Belišća proglašen zrak druge kategorije. Grad je dužan napraviti akcijski plan. Stoga pozivamo gradonačelnika Burića kojem su građani dali povjerenje, da krene u rješavanje ovog problema, koji uvelike narušava kvalitetu života, a samim time i zdravlje ljudi! Posebice bismo izdvojili djecu i buduće majke.

Pokrenula sam tu peticiju i do današnjeg dana imam 373 potpisa što me, iskreno razočaralo. Razočarana sam, tužna sam i previše me to brine, jer su - ljudi….ne znam.

Svi šute, nitko ništa ne govori i sad kad imamo priliku nešto promijeniti…

Puno ljudi sam pitala, mnogima sam poslala, neki nisu rekli ništa, neki su rekli da će potpisati, neki su bili anonimni, što mi je također prihvatljivo. Jer ne mora pisati tvoje ime i prezime, ali napiši ukratko koju rečenicu o tome što misliš. I njih podržavam i hvala im na tome.

Jozefina Podboj

Živim u blizini otpadnih voda i smetlišta već više od 26 godina. Neki kažu da je Belišće industrijsko naselje i da je to čisto normalno da postoji neki nusproizvod, kako god to nazvali, taj smrad, no zadnjih par godina to postaje neizdrživo i mislim da bi to trebalo riješiti. Ja sam peticiju potpisala među prvima i isto sam razočarana malim odazivom. Svi bi nešto, svi piskaraju po društvenim mrežama, a kad treba poduzeti nešto konkretno, onda nas nema. Ja razumijem da ima ljudi, ovi koji su anonimni koji rade u gradskim firmama u Hidrobelu i Kombelu, pa moraju biti anonimni, jer i sutra moraju živjeti, ali nećemo ništa postići ako nećemo ponovo izaći na neki prosvjed.

Tihana Lazić

Živimo isto u neposrednoj blizini i kupili smo kuću i uložili jako puno novaca u nju, a prošle godine smo ju htjeli prodati zbog ovog smrada. Nismo ju prodali jer imamo nadu da će se nešto pokrenuti, da će se sami ljudi pokrenuti. Imam dvoje djece od kojih je jedno autistično i mislim da sve ovo dosta šteti toj našoj djeci. Borim se ovdje za njih, jer njih nitko ništa ne pita, a mislim da bi se problem mogao riješiti ulaganjem u bolju opremu. Unazad nekoliko godina kako je to počelo, imam nesnosne glavobolje, konstantno idem kod neurologa, na biološkim sam injekcijama i vjerojatno imam i psihičke i fizičke posljedice od tog smrada.

Igor Bajtl

Ja sam došao pružiti potporu ovim ljudima i prvi put sam s njima. Kao i oni smatram da ovome treba stat na kraj i da ovo treba riješiti jednom zauvijek, jer smrad je neizdrživ.

Mara Bečvardi

Živim u blizini odlagališta otpada i iz dvorišta vidim i jedno i drugo. Neugodni mirisi dolaze i od Kombelovog odlaganja otpada, međutim više od Livita. Žalosno je da ne možemo prozračiti kuću, otvoriti prozore. Smrdi grozno. Bojim se proljeća jer će bit strašno vani, smrad guši. Međutim, evo i danas, od ranog jutra smrdi. Otvorila sam prozore bez da sam provjerila smrdi li ili ne i smrad mi se uvukao u kuću i naravno, to više ne možeš izračiti. Dođe mi mučnina i ostatak dana sam nervozna. Bolesnik sam na srce, imam bronhitis i normalno da mi to smeta. Nemam ništa protiv što su oni tamo, ali bi bilo lijepo da ulože u poboljšanje te prerade otpada i da se problemi riješe.

Zdenko Boras

Moja je obitelj stanuje u ulici A.G. Matoša. Od grada Belišća su prije četiri godine kupili zemljište i na moj nagovor izgradili kuću i tri godine su uznemiravani i zlostavljani smradom iz tvornice DS Smith zbog lošeg rada pročistača i neulaganja engleskih vlasnika u pročistač. Postojeći je pročistač prekapacitiran, jer je prije tri godine proizvodnja sa 600 tona na dan povećana na 900 tona. Oni prilikom proizvodnje stvaraju nestabilizirani mulj koji odlažu na piste i kontejnere, i taj mulj se noću transportira jedan dio u bio plinare, a jedan dio u Livit.

Moja obitelj trpi teške posljedice smrada, jer su izgradili kuću za milijun i pol kuna, a sada moraju živjeti uz ovakav smrad. Jedu u smradu, spavaju u smradu, suše veš u smradu, a moj četverogodišnji unuk ne podnosi smrad i kad s roditeljima boravi negdje na odmoru ne želi se vratiti u Belišće zbog smrada. Koja je definicija tvrdnji da je narušena kvaliteta življenja i gdje su granice? Čega se i koga Belišćani boje da se ne usude javno iskazati svoje neslaganje s nastalom situacijom, pita se Boras.

Svi sudionici ovog razgovora odlučni su nastaviti zalaganjem za promjenu stanja. Bez obzira na dalji razvoj situacije, nastavit će svoju borbu do cilja - čistog zraka. Nisu oni protiv proizvodnje, ali su za proizvodnju koja neće imati tako katastrofalne posljedice po okoliš i uvjete življenja u Belišću. Sljedeći korak je, najavili su, internacionalizacija problema, jer polažu nade u Akcijski plan za postizanje nulte stope onečišćenja zraka, vode i tla kojeg je EU usvojila 2021. godine.

Nesumnjivo, boljem razumijevanju problema značajan će doprinos biti i sutrašnje predavanje u sklopu projekta „EKO GLAS“ Ekološke udruge „Eko-Karašica“, pod naslovom „Osjetilna ekologija“ koje će u Valpovu održati profesorica dr. sc. Lidija Runko Luttenberger i podučiti o tome da se nitko ne smije služiti ni koristiti nekretninom tako da zbog toga na tuđu nekretninu dospiju, između ostalog mirisi, a da se odašiljanje neugodnih mirisa smatra uznemiravanjem u vlasničkim pravima. Republika Hrvatska i lokalne samouprave imaju priliku preuzeti i prilagoditi rješenja iz drugih zemalja, jer se smrad mora prevenirati te ograničavati učinak emisija.