OSJETILNA EKOLOGIJA: Sve je u rukama organiziranih i upornih građana

Korisnička ocjena: 4 / 5

Zvjezdica aktivnaZvjezdica aktivnaZvjezdica aktivnaZvjezdica aktivnaZvjezdica neaktivna
 

VALPOVO U sklopu projektnih aktivnosti Eko Glas, sinoć je gošća Udruge Eko Karašica bila sveučilišna profesorica dr. sc. Lidija Runko Luttenberger i održala javno predavanje o osjetilnoj ekologiji.

Organizacijom ovog predavanja Udruga Eko Karašica nastavlja aktivnosti na zaštiti okoliša od smrada koji nastaje kao posljedica proizvodnog procesa i zbrinjavanja otpada. Nakon svega što su poduzeli u pokušaju da riješe problem kontinuiranog zagađenja zraka smradom  odlučili su organizirati seriju predavanja koja bi unijela više spoznaja o problemu. Prvo u nizu predavanja održala je sinoć dr.sc. Lidija Runko Luttenberger pred popunjenom dvoranom Centra kulture Matija Petar Katančić i sudionicima ukazala na sve veći značaj ove teme s obzirom na učestala nezadovoljstva građana neadekvatnim sprečavanjem zagađenja osobito bukom i smradom.

Na predavanju je na jednostavan i razumljiv način bilo riječi o parametrima mirisa, metodama mjerenja mirisa, te faktorima kojim se karakterizira neugoda uzrokovana smradom. Posebna pozornost je usmjerena na regulatorni okvir, u različitim zemljama i regijama, koji se odnosi na neugodne mirise, s pregledom propisa, normi i smjernica, s nekoliko praktičnih primjera.

Prisustvo neugodnih mirisa u zajednici je također pitanje nepoštivanja okolišne pravde, istaknula je dr. sc. Runko Luttenberger i pritom ustvrdila da u Republici Hrvatskoj još uvijek ne postoji regulativa koja se bavi neugodnim mirisima, iako Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima sadrži odredbu o imisijama koja kaže da se nitko ne smije služiti ni koristiti nekretninom na način da zbog toga na tuđu nekretninu dospiju, između ostalog mirisi, a odašiljanje neugodnih mirisa se smatra uznemiravanjem u vlasničkim pravima. 

Loading...

U odnosu na aktualnu situaciju na području Valpovštine, koju predavačica također dobro poznaje, poručila je:

-Ono što ja vidim da su građani dobro organizirano okupljeni oko same Udruge i što je iznimno bitno da postoji podrška gradskih vlasti u Valpovu.

Po pitanju smrada u zemlji u kojoj regulative nema, građani bi trebali posegnuti za raspoloživim instrumentima koji se tiču zakona o vlasništvu koji smatra da je smrad nešto što zadire u njihovo privatno vlasništvo i temeljem toga pokretati sudske postupke i trebali bi koristiti instrument zaštite ljudskih prava što je regulirano Rimskom konvencijom. U takvim će slučajevima sud tražiti neke dokaze da je smrad postojao. I tu dolazimo do problema kojeg građani mogu sami riješiti ako su dobro organizirani. Jer ako se traže neke izmjere od strane nadležnih institucija to će najvjerojatnije izostati. Naši Zavodi za javno zdravstvo nisu odgovarajuće opremljeni instrumentarijem za mjerenje, a najmjerodavnije za to je ljudski nos. Dakle, trebalo bi organizirati grupe ljudi-panelista i to veće grupe, ne jednog ili dvoje, koji bi išli na teren na više mjesta i u različito vrijeme. Neko kemijsko mjerenje ne daje prave rezultate. Dakle, najmjerodavnije je ono što građani osjećaju i trebamo se osloniti na sudjelovanje građana u znanosti jer to je nešto što postaje dio nekakve regulative diljem svijeta i postoje neki standardi o toma kako treba ispunjavati te upitnike da budu vjerodostojni. Kad bi se građani organizirali na sudjelovanje u takvim mjerenjima, praćenjima imisija i o tome vodili evidenciju s podacima da je tog i tog dana u toliko i toliko sati bila zabilježena imisija (to se jednostavno može obavljati telefonima uz odgovarajuću aplikaciju) to bi bilo vjerodostojan dokaz na sudu.

Naravno, moramo imati u vidu da se sudovi još ne susreću s takvim slučajevima ili ako se i susretnu nastoje to riješiti tako da si maksimalno olakšaju rješenje. Zato treba postići kritičan broj takvih prijava s mjerenjima i postići da se i suci educiraju za vođenje takvih slučajeva. Zato je važno da su građani dobro organizirani i uporni, jer tu treba imati puno strpljenja, zaključila je Runko Luttenberger.