Sto gostiju za sto godina života majke Eve Sudar iz Bizovca

Korisnička ocjena: 5 / 5

Detalji

Objavljeno: Subota, 09 Ožujak 2024 16:20

Napisao/la Vladimir Vazdar

Hitovi: 3415

Prigodnom svečanošću stotinu je rođaka i prijatelja danas sudjelovalo u proslavi stotog rođendana Eve Sudar iz Bizovca.

Još uvijek lucidna, malo slabijeg sluha, slavljenica, u čudu što su se oko nje ushodali novinari i nenavikla biti u fokusu objektiva kamera, pita „Što me toliko slikate“?

No, doživjeti stotu, nije samo tako, pogotovo kad su ispunjene tolikom ljubavlju i pažnjom.

-Danima razmišljam kako napisati scenarij za film o dragoj ženi, mojoj sumještanki i susjedi, koja je doživjela sto godina života, napisao je općinski načelnik Srećko Vuković u posveti koju je na svečanosti pred svim gostima pročitala praunuka Petra.

-Ta filmska priča o Evi Sudar iz Bizovca, rođenoj 9. ožujka daleke 1924. godine započinje u obitelji Grge Glavaša iz kuće Miškove. Eva je odrasla u toj  brojnoj staroj bizovačkoj familiji s dvojicom braće i tri sestre. U našem selu završila je četiri razreda pučke škole i dva razreda opetovnice.

Cijeli filmski predložak života o Evi morao bi biti protkan onako kako je ona uistinu živjela, njezinom skromnošću, dobrotom, vjerom u Boga, ljubavlju, duhovnom smirenošću i žrtvom iskazanom prema bližnjima. Doživjeti tolike ovozemaljske godine svima nama potpuno je jasno da to nije čudo, da je to uistinu dar Božji. Malo ljudi u našem okruženju živi tako dugo.

Eva nam uistinu može ispričati svoju  životnu priču o svojih sto godina, baš zanimljivu kao u filmu, ili biografskoj poučnoj knjizi.

Udala se ona s osamnaest godina, usred Drugog svjetskog rata burne 1942. za šest godina starijeg odabranika svoga srca, lijepog seoskog momka Ivu Sudara iz ugledne kuće Lucine. Otišla je od svojih Miškovih preselivši se malo dalje od rodne kuće, na drugu stranu sela, u Lucinu kuću, vrijednu seljačku familiju u kojoj se naporno i marljivo radilo i za život zarađivalo u dvoru i u polju pod otvorenim nebeskim svodom, od svitanja dana do večernjeg zalaska sunca. Voljela je Eva svoj dom, svoje bližnje i svoje dobre susjede.

Od dolaska kod Lucini najprisnije se zbližila s tri godine mlađom Anicom Gorkoševom s kojom  gaji prijateljski odnos do dana današnjeg, više od osamdeset godina.

Govorilo se kako je Eva svoga Ivu upoznala na sokaku ispred bizovačkog mlina gdje su se u to vrijeme pod svijetlom jedine elektro lampe okupljala djeca i brojna seoska mladež. Njih dvoje, Eva i Ivo zajedno su podigli  i odgojili dva sina (Nikolu i Anđelka) i tri kćeri (Stanku, Anicu i Katicu). Unatoč Ivinim učestalim svraćanjem u kultnu Gorkoševu birtiju na pokoju čašicu omiljenog pića, Eva je  strpljivo, bez pogovorno držala obitelj na okupu. Nažalost, ostala je udovica 1979. godine. Evu to nije spriječilo da i dalje živi i vidi svijeta.

Povremeno je putovala k svojoj djeci na otok Korčulu te u Njemačku, a štujući katoličke vrijednosti život je Evu kao istinsku vjernicu odveo putevima prema Vatikanu, Međugorju i Lurdu.

Majku Evu, kako ju zovu njezini najbliži i dobri prijatelji Bog je podario s velikim potomstvom, petero djece, deset unuka, dvadeset praunuka, deset pra-pra unuka i pet pra-pra-pra unuka. Njezino potomstvo sada tako broji pedeset članova uže obitelji.

Od sveg srca ispunjenog s puno ljubavi u ime svih nas ovdje okupljenih našoj slavljenici majki Evi zazivam obilje Božjeg blagoslova i čestitam stoti rođendan, zaključio je svoju čestitku općinski načelnik, Srećko Vuković, nazdravljajući slavljenici i gostima!