JOSIP BALIĆ- sjećanje na dane junaštva pripadnika 7. Policijske postaje Valpovo

Korisnička ocjena: 5 / 5

Detalji

Objavljeno: Četvrtak, 02 Listopad 2025 15:38

Napisao/la Vladimir Vazdar

Hitovi: 1060

U ponedjeljak, na sam Dan svetog Mihovila kada se obilježava Dan policije, predsjednik RH Zoran Milanović uručio je umirovljenim i djelatnim pripadnicima Ministarstva unutarnjih poslova odlikovanja i počasne činove.

Među odlikovanima je bila  i Policijska postaja Valpovo za junaštvo njenih pripadnika iskazano u Domovinskom ratu.

Na svečanosti na Pantovčaku na svečanom uručenju odlikovanja, policajce Valpovštine su zastupali Vlado Krznarić, po funkciji, kao načelnik PP Belišće koja je sljednica Sedme PP Valpovo iz vremena Domovinskog rata i Josip Balić, umirovljeni policajac.

Svečane uniforme, prigodan protokol, uzvišenost trenutka pružili su pregršt nezaboravnih trenutaka o kojima smo željeli razgovarati sa sudionicima tog svečanog događaja.

-Na razgovor pristajem zbog svih mojih kolega koji su zajedno sa mnom služili domovini u trenucima njenog nastajanja i za nju dali živote, a nisu dočekali kraj rata i onih koji su preminuli u ovom razdoblju od rata na ovamo, bio je jasan Josip Balić na moju zamolbu da porazgovaramo o dojmovima s dodjele odlikovanja i o ratnom putu Policijske postaje Valpovo.

Rasadnik policijskih kadrova U 7. Policijskoj postaji Valpovo zapovjednici u vrijeme Domovinskog rata su bili: Anto Prgomet, Pero Katalinić, Željko Lasić i Josip Toša, a kao pomoćnik svima bio je upravo - Josip Balić. Policijska postaja Valpovo bila je rasadnik kvalitetnih policijskih kadrova pa su iz redova te Policijske postaje proistekli – načelnik Policijska uprave istarske, Policijska uprave virovitičko-podravske, pet zapovjednika Policijskih postaja i četiri pomoćnika zapovjednika.

-Neizmjerno sam ponosan što su kolege baš mene izabrali da sudjelujem na svečanosti dodjele visokog priznanja od predsjednika republike. To je njihovo priznanje meni za moj osobni doprinos u Domovinskom ratu. Službena priznanja sam dobio u obliku Spomenice Domovinskog rata 1990. – 1992., Spomenice domovinske zahvalnosti  i odlikovanja Red hrvatskog trolista, a mnogo više mi znači to što su kolege, koji su dijelili i dobro i zlo u to vrijeme, od nas sedmoro živih pripadnika PP Valpovo iz tog vremena, baš meni pružili to zadovoljstvo da sudjelujem u odavanju najviše počasti – odlikovanja reda Nikole Šubića Zrinskog cijeloj Postaji.

Sretan sam zbog tog odlikovanja jer je ono potvrda uvažavanja onog što smo kao pripadnici Policijske postaje pružili u tim teškim vremenima, ali i zbog naših sugrađana, jer to odlikovanje doživljavam i kao priznanje njima jer su bili dio tog ukupnog doprinosa obrani domovine. Dakle, nije ti samo priznanje nama aktivnim i pričuvnim pripadnicima i administrativnom osoblju Policijske postaje…

Jest da smo mi bili u rovovima, na punktovima, u teškim bitkama i stradavali, ali su nam hrabri sugrađani na svojim radnim mjestima osiguravali dva topla obroka dnevno, imali smo redovnu opskrbu strujom, vodom, telefonske veze, brižnu skrb djelatnika hitne medicinske pomoći i sve druge preduvjete za ono što je naš posao.

-Policajac sam postao 1978. godine u Zelini, gdje sam se uz posao nastavio školovati i nakon tečajeva i završene Više škole u zvanju kriminalist i s činom inspektora dolazim 1982. godine u Valpovo i postajem pripadnikom ekipe koja je podnijela sav teret Domovinskog rata ne samo u Valpovštini, već i puno šire. Naime, pripadnici naše postaje su bili svugdje gdje je trebalo i gdje je bilo najteže - naši su dečki bili u Rakitju, na Plitvicama na Krvavi Uskrs, u Pakracu, Erdutu, Tenji, Borovu Selu, iz Našica samo došli s transporterom, borili se u Bogdanovcima, štitili Beli Manastir u tri navrata s po 12 policajaca. Uz sve to držali smo položaje od Gata do Josipovca, uz Dravu, imali punktove u Veliškovcima, Bizovcu, Subotičkom Lugu, na Brondinom kanalu, u Čepinskim Martincima. Satima i danima smo bili u rovovima, izloženi svakakvim vremenskim uvjetima. Pod granatama smo dolazili na punktove i odlazili s njih, a uz sva ratna djelovanja obavljali i sve redovne poslove - rješavali prometne nezgode, provodili uviđaje nakon svakog oštećenja od granata, sa zapisnikom i foto dokumentacijom, zabilješke i kaznene prijave za poginule i ranjene osobe, nosili se s mnogim dojavama o navodnim neprijateljskim helikopterima, prelascima Drave … Noćili smo na podu u Postaji ili u sportskoj dvorani, a nakon smjene od 12 sati imali smo predviđen odmor od 12 sati, ali je često bio prekidan iznenadnim događajima. Naravno, nije bilo lako, ali smo sve izdržali. Posao koji smo voljeli i pošteno radili donosio nam je mnoga zadovoljstva, ali i neizrecivu tugu. Bio sam suočen sa situacijom da su nam u Bizovcu u raketiranju poginula trojica kolega - Josip Jurenac, Slavko Vidaković i Darko Kovačević, a ranjena dvojica Baškim Saljiji i Zlatko Štulac, a ja sam vodio uviđaj.

No, pamtimo i trenutke zadovoljstva nakon dobrog ishoda akcije i ponosa, no ništa se ne može mjeriti s ponosom koji sam osjećao kad smo primali odlikovanje i kad nam je predsjednik Milanović stisnuo ruku i čestitao na junaštvu. Zato sam neizmjerno zahvalan Vladi Krznariću, zapovjedniku Policijske postaje Belišće što je pokrenuo postupak za dodjelu priznanja. Iznio je ideju, a Ivica Gesler, također umirovljeni policajac i ja  smo istražili i napisali borbeni put pripadnika naše postaje i tako stvorili temelj za podnošenje prijedloga koji je prihvaćen u Ministarstvu unutarnjih poslova i kod predsjednika, i eto dobili smo to odličje koje nas čini jako sretnima i ponosnima, ali i neizmjerno tužnim što mnogi od naših suboraca nisu doživjeli zasluženo priznanje, zaključio je skromno i samozatajno Josip Balić.