VREMEPLOV: Zidane, drvene i ruševne crkve diljem Valpovštine
- Detalji
- Objavljeno: Subota, 09 Veljača 2019 09:06
- Napisao/la Vladimir Vazdar
- Hitovi: 2189
Valpovo, Donji Miholjac, Belišće, Bizovac, Koška, Veliškovci, Šljivoševci, Viljevo, Petrijevci i još neka naselja Valpovštine i Miholjštine povezuje status župnog središta.
Proučavajući povijest župa Valpovštine i Miholjštine tijekom zadnja četiri stoljeća možemo uočiti promjene uzrokovane političkim, gospodarskim i okolišnim čimbenicima. Tijekom 17. stoljeća isusovac Bartol Kašić i drugi vizitatori prolazili su slavonskom Podravinom i usput posjetili središta župa. Ona se nisu nalazila u tadašnjim središtima osmanske vlasti – Valpovu, Moslavini, Koški nego u Kuzmincima kod Ladimirevaca, Križevcima kod Satnice, Križevcima kod Brođanaca, Viljevu i u drugim naseljima okruženima šumom i močvarama. Kao iznimku možemo navesti središte osmanske nahije (o.a. nahiju možemo usporediti uz određene stručne „ograde“ s općinom ili gradom) Karaš – Karaševo koje je bilo središte župe, ali i središte istoimene nahije.
Jedan je od vizitatora Nikolić naveo u svojem izvještaju opise drvenih i kamenih crkava. Kao primjer spomenuo je čak dvije crkve u Bocanjevcima. Crkva je od kamena bila posvećena Svetom Lovri, a crkva od drveta Svetoj Jeleni. Na temelju izvještaja komorskih popisivača koncem 17. stoljeća kada su Valpovština i Miholjština bile pod habsburškom vlašću možemo u interpretacijama toga razdoblja navesti i položaj nekoliko crkava. Neke su od njih bile takozvane matične crkve katoličkih župa, neke „temelj sukoba“ između kalvina i katolika, a neke filijalne crkve. U Valpovu su se tada nalazile dvije crkve. Jedna od drveta, a druga zidana u ruševnom stanju. Nešto sjevernije i istočnije dvije su nekadašnje crkve bile u još lošijem stanju. Između Šaga i Narda naišli su na ostatke ostataka nekadašnje zidane crkve na prostoru napuštenog naselja Merčinci. U sličnom je stanju pronađena i crkva sjeveroistočno od današnjeg grada Belišća na prostoru napuštenog naselja Skela (o.a. selo je po svemu sudeći napušteno tijekom osmansko-habsburških sukoba tijekom 1680-ih i 1690-ih godina). Sudbina prožeta ognjem i mačem nije zaobišla niti crkve u zapadnijim dijelovima osamnaestoljetnog valpovačkog vlastelinstva. Komorski popisivači su koncem 17. stoljeća tijekom prolaska kroz Sveti Đurađ i Poreč (o.a. današnji Miholjački Poreč) ugledali ruševne zidane crkve.
Za razliku od navedenih zidane su crkve u Marjančacima i Miholjcu (o.a. nekadašnji Šokac, a današnji Donji Miholjac) bile u dobrom stanju, ali bez krova. Zidane, pokrivene i u dobrom stanju bile su crkve u Viljevu, Marijancima i Sgregorijancima (o.a. Sgregorijanci su se nalazili između Šljivoševaca, Lacića i Beničanaca). Mnoga su tadašnja naselja bila bez crkve ili kapele, što će se promijeniti tijekom sljedećih desetljeća. (Počeci habsburške Valpovštine, Ogranak Matice hrvatske u Valpovu, 2017.)
