VREMEPLOV: Obnova crkava, ali i umiranje bez sakramenata u Valpovštini
- Detalji
- Objavljeno: Petak, 22 Veljača 2019 18:58
- Napisao/la Mihael Sučić
- Hitovi: 2416
Zahvaljujući pisanim povijesnim izvorima kao što su izvještaji kanonskih vizitacija koje su sve brojnije od prve polovice 18. stoljeća možemo interpretirati vjersku povijest stanovništva diljem međuriječja Drave, Dunava i Save pa tako i Valpovštine.
Dok su središta župa tijekom osmanske vlasti bila u naseljima okruženima močvarama i šumama dolaskom nove habsburške vlasti središta se prenose u kotarska središta – Valpovo, Šokac Miholjac i Petrijevci. Gotovo je cijelo područje današnjih Valpovštine i Miholjštine bio obuhvaćen s tri spomenute župe. Župa Valpovo zauzimala je prostor od Narda do Harkanovaca na jugu i (Miholjačkog) Poreča i Beničanaca na zapadu. Župa Miholjac obuhvaćala je prostor od Podgajaca na istoku preko Rakitovice do Viljeva na zapadu, a župa Petrijevci od Petrijevaca preko Bizovca i Koške do Brođanaca i Budimaca.
Tijekom 1720-ih i 1730-ih godina uslijedile su gradnje i obnove crkava u župnim središtima dok su obnove crkava i kapela u filijalama bile u drugom planu. Toga su itekako bili svjesni župljani filijala pa su negodovali. Možemo istaknuti stanovnike Brođanaca koji su zbog loše povezanosti s maticom tražili osnivanje župe sa središtem u svojem naselju. Zbog loše povezanosti s maticom i nemogućnosti brzog dolaska župnika i njegovog pomoćnika u pojedine filijale često su stanovnici umirali bez sakramenata. Možemo navesti primjere iz naselja Harkanovci. Glavni su uzrok loše povezanosti, odnosno neprohodnih kopnenih putova česte poplave rijeke Vučice koja se naglašava i kao glavni uzrok problema za vjerski napredak stanovnika Ivanovaca i Zelčina.
Proučavajući i vjersku povijest možemo vidjeti jasnu razliku između središnjih naselja i naselja uz kopneni pravac, današnju takozvanu Podravsku magistralu i naselja koja su se nalazila južno od rijeka Karašice i Vučice. (M. Sučić, Počeci habsburške Valpovštine, Ogranak Matice hrvatske u Valpovu, 2017.)
