Mihael Sučić: Zbogom Slavonijo, dobar dan Liko 

Korisnička ocjena: 5 / 5

Detalji

Objavljeno: Utorak, 27 Veljača 2018 17:29

Napisao/la foto:D.Jančikić

Hitovi: 2492

Već sama pojava serijala crtica iz povijesti Valpovštine s kraja 17. i početaka 18. stoljeća, autora Mihaela Sučića, izazvala je veliko zanimanje među poklonicima povijesnih zanimljivosti.

Tekstovi su objavljivani na njegovom blogu, a dodatan interes javnosti pobudili su na stranicama Prvog informativnog portala Valpovština.info.

Najava predstavljanja knjige pod nazivom Počeci habsburške Valpovštine dodatno je podgrijala očekivanja pa je to bio dovoljan razlog za razgovor s autorom knjige koju će valpovačka čitateljska publika imati mogućnosti upoznati početkom ožujka, točnije, u petak, 2. ožujka.

-Jeli realno očekivati od svakog mladog povjesničara da za svoj diplomski rad odabere neku temu iz zavičajne povijesti. Naime,mogli ste posegnuti za nekom, recimo to tako, atraktivnijom temom, ali ste se odlučili za povijesno razdoblje koje je vrlo značajno utjecalo na današnja vremena u Valpovštini, kao vašem zavičaju. Jeli, dakle, opredjeljenje za takvu temu među mladim povjesničarima očekivano, ili ipak dobar, pozitivan izuzetak?

- Zavičajna povijest dobiva od strane javnosti i stručne i općenite da je dosadna ili zanimljiva. Dosadna kod javnosti koja pod utjecajem medija gleda „da je kod susjeda trava u dvorištu uvijek zelenija“ pa dolazimo do toga da je zanimljivije čitati, istraživati i/ili pisati o egipatskim piramidama, Rimskom Carstvu, svjetskim ratovima 20. stoljeća ili sve popularnijim Majama i Inkama. Problem je kod navedenih tema (egipatske piramide, Maje i Inke) što ne možemo detaljno proći svu dostupnu literaturu, a naročito povijesne izvore. Iz toga razloga sve moguće interpretacije spomenutih tema ostaju u rangu svakodnevnih čavrljanja, a ne ozbiljne stručne studije koja može biti pisana i na stručni, ali i na popularan način. Problem je kod pisanja tema o Rimskom Carstvu ili svjetskim ratovima 20. stoljeća mnogobrojnost literature, a usudio bih se reći još više i povijesnih izvora. U skladu s navedenim zaključkom i kod ovih drugih tema interpretacije ostaju u rangu svakodnevnih čavrljanja. Da bi se izbjegli navedeni „problemi“ povjesničari počinju istraživati i pisati o što konkretnijim temama koje se stavljaju u „okvire“ vremena, prostora i aktera. Ti se „okviri“ zaobilaze uvođenjem i objašnjavanjem u studijama takozvanih procesa dugih trajanja. Kao proces dugog trajanja možemo navesti „banalni primjer“ kopnenog puta Podravske magistrale koja je već od prvih stoljeća nakon Krista jedna od žila kucavica. I dan danas je jedna od žila kucavica prostora koji možemo nazvati međuriječje Drave, Dunava i Save. Na temelju svega navedenoga povjesničari pa samim time i mladi povjesničari uzimaju teme u spomenutim „okvirima“, moji su okviri bili za ovu knjigu – prostor (naš zavičaj, Valpovština i Miholjština), vrijeme (konac 17. i prva polovica 18. stoljeća) i pojedinci, zajednice i okolišni faktori koji se mogu primijetiti u relativno malobrojnim povijesnim izvorima i literaturi.

Knjiga je nastala iz vašeg diplomskog rada. Jeli to bilo olakotna okolnost ili otežavajući, ograničavajući faktor?

- Studenti diplomskih studija Odsjeka za povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu izabiru teme za diplomski rad u skladu s navedenim „okvirima“ i mentorstvo profesora. U takvim okolnostima od 40, 50 studenata diplomskog studija povijesti jedan ili dva studenta odlučuju proširiti svoj diplomski rad i objaviti ga u roku pola godine do godinu dana u obliku knjige nakon obrane diplomskog rada. Korištenje je diplomskog rada svakako olakotna okolnost jer su mladi povjesničari upoznati s literaturom i povijesnim izvorima o temi buduće knjige, odnosno imaju dobar temelj za pisanje.

Što smatrate najvećom vrijednošću knjige koju predstavljate u petak, naravno u kontekstu svega onoga što je o tom povijesnom razdoblju do sada napisano?

- Sve se više u medijima govori o našem odnosu prema prirodi i kako mi utječemo na prirodu, odnosno naš okoliš. Tijekom ranoga novoga vijeka (od 15. stoljeća do konca 18. stoljeća) okoliš, to jest okolišni faktori poput šume, rijeke i životinja više su utjecali na ljude nego potonji na njih. Na temelju takvih interpretacija povijesti odnosa između navedenih aktera razvijala se poljoprivreda pa i manufaktura i industrija od druge polovice 18. stoljeća. Rijeke su u 17., 18. stoljeću poplavljivale oranice, livade i ljudi su se prilagođavali dok se u zadnjih nekoliko desetljeća ili možda stoljeće, stoljeće i pol suprotstavljaju okolišu ili iskorištavaju. Na osnovi toga dolazi do otvorenog sukoba tijekom kojega priroda, ali i čovjek „izvlači deblji kraj“ – sjetimo se samo velikih, godišnjih poplava uz neke naše kontinentalne rijeke. Proučavajući povijesne izvore možemo ući u svijet „disanja“ rijeka i način na koji se mjesečne, godišnje poplave mogu iskoristiti za bezbolan, suvremeni razvoj poljoprivrede u 21. stoljeću. Većini ljudi može „pasti na pamet“ tisućljetni odnos Nila i ljudi, a takav je odnos bio i između naših predaka i Karašice, Drave i Vučice, ali je pod utjecajem politika 20. stoljeća marginaliziran. Usput je detaljno i istražen odnos ljudi prema religiji i vjeri na prostoru današnje Valpovštine i Miholjštine i okoliš koji je itekako utjecao na taj odnos (poplavljivanje kopnenih putova preko kojih nije mogao proći župnik do umrlih i/ili rođenih župljana udaljenijih filijala što je rezultiralo ne primanjem sakramenata). Također na osnovi pisanih povijesnih izvora i do sada neobjavljenih zemljovida iz 1730-ih godina možemo istražiti oblik i način života naših predaka kao i naše pripadanje srednjoeuropskom kulturnom krugu.

Kakva su vam očekivanja, nakon završetka te knjige. Kakva je sudbina očekuje? Ima li realnih šansi da postane dijelom nekog obveznog štiva za učenike osnovnih i Srednjih škola Valpovštine, bar parcijalno?

- Na ovo pitanje ne mogu odgovoriti. Mogu samo reći da pretpostavljam da će vrijeme pokazati i da bih samo htio da mogući korisnici knjige na kritički način pristupe čitanju. Također i da ju po mogućnosti koriste u dijelu dana koji poimaju zabavnim i za razonodu. To je naravno moja želja, a stvarnost će svoje već pokazati.

Što vam se kao sljedeća tema nameće u vašem daljem istraživačkom i publicističkom radu. U čemu, u kojoj temi ili razdoblju pronalazite dalje izazove.

- U zadnje sam vrijeme počeo više istraživati teme vezane uz religiju i vjeru na prostoru Slavonije, Srijema i Baranje. Zbog korijena našeg pripadanja srednjoeuropskom kulturnom krugu od konca 17. i prve polovice 20. stoljeća nastavljam se baviti potonjim razdobljem. Budući da su ideje koje su jedan od temelja našega identiteta razvijane ili bolje rečeno definirane od kraja 19. stoljeća i u prvoj polovici 20. stoljeća i u tome razdoblju vidim izazove svoga budućeg rada u okviru vjerske, ali i gospodarske i povijesti okoliša unatoč osjećaju „na prvu“ da nisu povezane. Smatram da sam osjećaj „koliko-toliko“ već demantirao u ovoj, prvoj knjizi.

Za kraj dvije suvremene teme. Kako ćete dalje razvijati svoju karijeru povjesničara. Nedavno vam je završio angažman u Muzeju Slavonije – što i kako dalje?

- U pravcu povezivanja tematika vjerske, gospodarske i povijesti okoliša. Da, završio mi je angažman u Muzeju Slavonije za kustosa, a od početka ožujka, točnije dva dana nakon predstavljanja knjige u Valpovu počinje novi angažman učitelja povijesti u relativno dalekom Otočcu, u Ličko-senjskoj županiji. Budući da počinjem raditi u Lici pokušat ću povezivati i povijest Like i Slavonije koja na prvu nije poveziva, a na što mogu samo reći – povijesne migracije Ličana u Slavoniju u nekoliko navrata.

Monumentalnost valpovačkog dvorca sinonim je jednog vremena. Što kao povjesničar mislite, kako bi ga trebalo, sa svim njegovim karakteristikama i potencijalima, utkati u realnost 21. stoljeća i koje je njegovo mjesto u suvremenom Valpovu?

- O valpovačkom sam dvorcu napisao nekoliko članaka u kojima jasno izražavam mišljenje da ovako dalje ne ide. Prvo se treba jasno definirati povijesna važnost dvorca za Valpovo i Valpovštinu 21. stoljeća. Nakon toga, prema mnogobrojnim predlošcima iz Europe pa i Hrvatske vidjeti što se u takvom kompleksu koji uključuje dvorac, kapelicu i park-perivoj može provoditi, a što ne. Tek tada nastupa turističko korištenje blagodati dvorca i parka-perivoja, a za što su u prvom redu potrebni stručnjaci relevantnih struka s dugogodišnjim iskustvom generacija radnika.