Na bijelim kimonima ponovno osvanule medalje

Korisnička ocjena: 5 / 5

Detalji: Objavljeno: Nedjelja, 18 Svibanj 2025 10:19; Napisao/la Hrvoje Prevolšek; Hitovi: 1155

SAMOBOR/BELIŠĆE Rano je jutro, subota-dan za natjecanje.

Bijeli kimono se pažljivo sprema u torbu. Prve zrake sunca osvjetljavaju kombi vozilo ispred Nastavno-športske dvorane u Belišću. To je polazišna točka, uvijek, bez obzira na koju stranu lijepe naše to jutro kretali. Trener Hrvoje čeka raširenih ruku, a oni svi raširenih očiju od uzbuđenja i nesanice trče u zagrljaj. Krećemo put Samobora, na jedan veliki turnir znan svakom judašu, Međunarodni judo Kup Državnosti. Mala ekipa je u većini, prosjek godina je jedva 6, a šansu su dobile i dvije plavooke cure makar znamo da će u njihovoj kategoriji konkurencija biti žestoka, ali treninge su odrađivale marljivo i s puno žara i trener kaže da su zaslužile pokazati što znaju.

Rijeka djece se slijeva u dvoranu, a napetost sve više raste. Oni malo iskusniji, s medaljama zlatnog sjaja, pogledima već traže nisu li im protivnici već ovdje, kako li su danas, na koju nogu su ustali i hoće li ih uspjeti svladati… Svašta se mota po tim malim glavicama dok odrađuju svoje zagrijavanje prije početka natjecanja. Prve su cure, one najmanje. Marti Prevolšek je nepunih 5 godina, ali odraditi poštenu borbu i s osmijehom na licu pokupiti srebrnu medalju nije joj nikakav problem. Eva Jugović nakon dvije borbe osvaja 3.mjesto i brončanu medalju, kaže ona baš voli takve, na postolju stoji i maše kao da joj najsjajnije zlato krasi taj bijeli kimono. Sreća je to, velika sreća male dječice, malih sportaša, onih iskrenih i vrlo upornih kao što je i Mia Greman koja bude pomalo i ljuta ne dobije li pobjedu u svakoj borbi. Oko njenog vrata je također zasjala bronca. Anja Devčić je jedna posebna djevojčica u Judo klubu Sankaku, od milja je svi zovu “Žaba” jer je uvijek skakutava i brza kao mala žabica, a to već u zadnjih nekoliko turnira rezultira time da Anja vješto svlada svaku svoju protivnicu i pokupi zlatnu medalju na postolju. Na ovom natjecanju čak dva puta, jer je uz puno žara uspjela svladati sve protivnice i u starijoj kategoriji te odnijeti duplu pobjedu. Kaže Anja: “jedna zlatna medalja je odlična, ali dvije su još bolje”.

Nakon cura na red dolaze dečki. Oni vam izgledaju kao da nema baš puno emocija na njihovim licima. Došli su tu da pokažu šta znaju i samouvjereno startaju u svoje borbe. I Alex Prevolšek i Nikola Savić pobjeđuju sve protivnike. A onda stižu i emocije. Oči im se smiju i srce plače od radosti, zlato je oko vrata. Za to vrijeme nešto starije cure od kimona brišu svoje znojne dlanove. Lara i Elena imaju 10 godina i one već pomno razrađuju svaki pokret i svaki zahvat u svojoj glavi. Znaju da je konkurencija vrlo jaka, ali znaju da su i naporno trenirale i da trener ima povjerenja u njih. Borbe započinju žestoko, jedne plave oči cakle od suza radosnica a druge pak od onih žalosnica jer je baš prva borba završila neuspjehom. No, u idućoj borbi te iste oči traže trenera u gomili naših malih navijača koji iz srca navijaju klečeći pored na tatamiju, trener daje savjete i Lara Kalivoda u drugoj borbi odnosi pobjedu. Elena Devčić bistro prolazi kroz svaki pokret, no jedna pobjeda i dva poraza, kao i kod Lare, nije bila dovoljna za medalju. Cure su ostavile srce na tatamiju, ali konkurencija između 23 djevojke stvarno nije mala stvar.

Popodne je već dobrano zagazilo, a nas čeka put kući. Dok svatko od njih nosi svoju torbu na ramenu doima se kao da kimona u njima sada teže duplo više…i zaista je tako, jer je u svaki kimono kao i u njihovo srce danas utkana kila treme, kila strasti, kila uspjeha, kila sreće. Samoboru nisu ni mahnuli a već su im se okice sklopile, spavajte djeco, zaslužili ste.