MALI OGLASI

PRETRAŽI OGLASE

Tražite posao

VIDEO

 

 

 

 

Velebitska avantura sa sretnim završetkom

Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna
 

BELIŠĆE Grupa planinara HPD Belišće odvažila se na izazovan uspon na Velebit. Donosimo dnevnički zapis Nade Donković s putovanja.

-Zadnjeg dana u lipnju u 22 sata nas trinaest krenulo je na put prema Velebitu – našoj najvećoj i najljepšoj planini. Ovaj put cilj je bio jedan od dva nacionalna parka Paklenica.

1. Dan – Ujutro u o6 sati stižemo u Starigrad Paklenicu. Prema planu krećemo kanjonom kroz Nacionalni park u pravcu Ivinih vodica (planinarsko sklonište) . Nacionalni park se proteže od 10 do 1757 m/nm. Obzirom na sastav grupe 35 do 68 godina starosti prilagođavamo brzinu hodanja. Sporije kretanje nam omogućava uživanje u ljepotama stijena, potoka i raslinja. Na 95 km2 razasuto je više od tisuću različitih biljnih vrsta. Vrijeme sunčano uz blagi vjetrić. Kod Borisovog doma na 480 m/nm odmaramo i nastavljamo kroz različite pejsaže (šuma crnog bora, bukova šuma, makija idr.) Nakon ukupno 8 sati hoda uz odmaranja dolazimo u Ivine vodice na visinu 1250 m/nm. Slijedi odmor, objed, druženje i uživanje u pogledu na more i okoliš. U malom objektu usred ogromnog šumskog prostranstva prespavamo noć.

2. Dan – U 06,30 krećemo u pravcu vrha Sveto brdo. Ranci teški puni hrane i vode, strmi usponi, ali predjeli prekrasni. Nailazimo uz prelijepo cvijeće na poznate ljiljane žute, narandžaste i tamno crvene. Sunčano vrijeme uz blagi vjetar pomaže u ostvarenju cilja. Za 3,5 sata uz povremeni odmor stižemo na vrh od 1752 m/nm, jedan od najljepših velebitskih i hrvatskih vidikovaca. Kako je u ovom dijelu Velebit najuži pruža se pogled s jedne strane na Liku, a s druge na Primorje. Odmaramo, uživamo u pogledu i spuštamo se do Čičine doline za oko 2,5 sata. Tu na raskrižju krećemo u pravcu Vaganskog vrha – najvišeg vrha Velebita. Nakon hoda po travnatim proplancima, prolazimo hrptom strmog kamenog grebena, pa prelazimo na ličku stranu i u 15,30 stižemo na sam vrh 1757 m/nm. Vrh je travnat i položen i nema se osjećaj da smo na tako velikoj visini. Uživamo u veličanstvenom pogledu – mali odmor i spuštamo se. Plan je bio preko Marasovca do doma Struge za kako je na raskrižju pisalo 2,5 sata. Jedna za nas dvojbena oznaka odvodi nas na drugu stazu u drugom smjeru. Nailazimo na strme spustove s siparom. Sada već umorni nakon 9 sati na nogama skupljamo svu snagu i koncentraciju i krećemo dalje. Tu među nama dolazi na površinu ljudskost, požrtvovnost i hrabrost pri pomaganju jedni drugima da savladamo ovo neugodno iznenađenje. Odozgo se nazire crveni krov doma skriven u granama, ali jako daleko od nas. Oprezno se spuštamo i kada smo bili pri kraju najgoreg dijela puta dogodi se nezgoda. Darko klizne kroz sipinu i ozlijedi zglob desne noge. Tada priskaču Danijel i Bruno, pomažu Darku, a Zoran uz svoj ogromni teški ranac preuzima Darkov i dolazimo do skretanja u šumski dio nešto bolje staze. Blizu je 19 sati i bliži se noć , a pred nama je šumski dio staze, logičan potez je bio pozvati HGSS. Znali smo da su na ovom području naš Slobodan Soldo i njegovi slavonski članovi HGSS-a. Uspostavljamo kontakt s njim i s nadležnima za ovo područje HGSS iz Zadra. Brzo i savršeno organizirano dolazi vojni helikopter s pripadnicima HGSS-a, odvoze i zbrinjavaju Darka u Zadarsku bolnicu. Mi ostali uz stalnu logistiku putem mobitela naših Slavonaca kroz mračnu šumu s svjetiljkama na glavi nastavljamo put. Zbog Ružine lakše povrede imamo još jedan ranac viška, pa tu uskaču Franjo i Drago i mi ostali ponešto. Kako nas je obavijestio Slobodan naši Slavonci nam dolaze u susret s vodom i svijetiljkama, preuzimaju višak tereta i prate nas do doma Ramići gdje su oni bili smješteni. Počastili su nas osvježavajućim pićima i dopratili do Borisovog doma gdje smo se smjestili za noćenje. Izvjestili su nas o Darkovom stanju, a također i njega o našem. U 23,30 bili smo na sigurnom. Tako smo iskusili avanturu teškog spuštanja 1277 metara za oko 7,5 sati stazom koja se zove Lipa staza. Neznamo zašto, jer nije nimalo lijepa, a niti poželjna. Moram naglasiti prolazeći kroz sve ovo, niti jednog trenutka nismo bili ni blizu panike. Muški dio ekipe odradio je stvarno najteže, ali Kaja, Slavica i Ruža, koje su sebe same proglasile slabom karikom, nisu to bile, a posebno Ruža koja je s lakšom ozljedom prošla sve s nama. Gotovo 17 sati ovog dana smo bli na nogama. Uslijedio je zasluženi odmor i spavanje.

3. Dan – Ujutro od 9,20 vraćamo se kanjonom Paklenice prema našim vozilima i za oko 2,5 sata stižemo do njih. Odlazi se po Darka u Zadar. Mi ih čekamo u Rovanjskoj na plaži. Zajedno s njim se veselimo što ozljeda nije komplicirana i teška, zbijamo šale na sve doživljeno, osvježavamo se u moru i u kasnim satima vraćamo se kućama. Zahvalili smo se pripadnicima HGSS-a – to su zaista posebni ljudi. Iz ovog izleta izvukli smo dosta pouka za buduće izlete. Planina je dokazala da je ista kao i život – može biti beskrajno lijepa, ali i beskrajno surova.

Tajnica HPD „Belišća“ Nada Donković

Dodaj komentar


Sigurnosni kod
Osvježi

PROGNOZA VREMENA

giweather joomla module

DRUŠTVENE MREŽE

FacebookMySpaceTwitterDiggDeliciousStumbleuponGoogle BookmarksRedditNewsvineTechnoratiLinkedinRSS FeedPinterest
Pin It