Crkva kao zajednica svih koji vjeruju u Krista
Korisnička ocjena: 5 / 5
- Detalji
- Objavljeno: Nedjelja, 10 Svibanj 2020 06:12
- Napisao/la vlč.Zvonko Mrak
- Hitovi: 1890
VALPOVO Zvonko Mrak, župnik župe Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije uputio je vjernicima poruku za 5. Vazmenu nedjelju, koju prenosimo u cijelosti.
MISNA ČITANJA
1.čitanje
Čitanje Djela apostolskih
Ustanovljenje sedmorice
U one dane, kako se broj učenika množio, Židovi grčkog jezika stadoše mrmljati protiv domaćih Židova što se u svagdanjem služenju zanemaruju njihove udovice. 2Dvanaestorica nato sazvaše mnoštvo učenika i rekoše: »Nije pravo da mi napustimo riječ Božju da bismo služili kod stolova. 3De pronađite, braćo, između sebe sedam muževa na dobru glasu, punih Duha i mudrosti. Njih ćemo postaviti nad ovom službom, 4a mi ćemo se posvetiti molitvi i posluživanju Riječi.«
5Prijedlog se svidje svemu mnoštvu pa izabraše Stjepana, muža puna vjere i Duha Svetoga, zatim Filipa, Prohora, Nikanora, Timona, Parmenu te antiohijskog pridošlicu Nikolu. 6Njih postave pred apostole, a oni pomolivši se, polože na njih ruke.
7I riječ je Božja rasla, uvelike se množio broj učenika u Jeruzalemu i veliko je mnoštvo svećenika prihvaćalo vjeru.
Riječ Gospodnja.
2. čitanje
1 Pt 2,4-9
Čitanje prve poslanice svetog Petra apostola
Novo svećenstvo
Pristupite k njemu, Kamenu živomu što ga, istina, ljudi odbaciše, ali je u očima Božjim izabran, dragocjen, 5pa se kao živo kamenje ugrađujte u duhovni Dom za sveto svećenstvo da prinosite žrtve duhovne, ugodne Bogu po Isusu Kristu.
6Stoga stoji u Pismu:
Evo postavljam na Sionu
kamen odabrani,
dragocjeni kamen ugaoni:
Tko u nj vjeruje,
ne, neće se postidjeti.
7Vama dakle koji vjerujete – čast! A onima koji ne vjeruju – kamen koji odbaciše graditelji postade kamen zaglavni 8i kamen spoticanja, stijena posrtanja; oni se o nj spotiču, neposlušni Riječi, za što su i određeni.
9A vi ste rod izabrani, kraljevsko svećenstvo, sveti puk, narod stečeni da naviještate silna djela Onoga koji vas iz tame pozva k divnom svjetlu svojemu.
Riječ Gospodnja.
Ivan 14,1-12.
Evanđelje po Ivanu
Isus – put do Oca
»Neka se ne uznemiruje srce vaše! Vjerujte u Boga
i u mene vjerujte!
2U domu Oca mojega ima mnogo stanova.
Da nema, zar bih vam rekao:
‘Idem pripraviti vam mjesto’?
3Kad odem i pripravim vam mjesto,
ponovno ću doći i uzeti vas k sebi
da i vi budete gdje sam ja.
4A kamo ja odlazim, znate put.«
5Reče mu Toma: »Gospodine, ne znamo kamo odlaziš. Kako onda možemo put znati?«
6Odgovori mu Isus:
»Ja sam Put i Istina i Život:
nitko ne dolazi Ocu osim po meni.
7Da ste upoznali mene,
i Oca biste moga upoznali.
Od sada ga i poznajete
i vidjeli ste ga.«
8Kaže mu Filip: »Gospodine, pokaži nam Oca i dosta nam je!«
9Nato će mu Isus: »Filipe, toliko sam vremena s vama i još me ne poznaš?«
»Tko je vidio mene, vidio je i Oca.
Kako ti onda kažeš: ‘Pokaži nam Oca’?
10Ne vjeruješ li
da sam ja u Ocu i Otac u meni?
Riječi koje vam govorim,
od sebe ne govorim:
Otac koji prebiva u meni čini djela svoja.
11Vjerujte mi:
ja sam u Ocu i Otac u meni.
Ako ne inače, zbog samih djela vjerujte.
12Zaista, zaista, kažem vam:
Tko vjeruje u mene,
činit će djela koja ja činim;
i veća će od njih činiti
jer ja odlazim Ocu.
Riječ Gospodnja.
Braćo i sestre!
Na posljednjoj večeri i neposredno prije i poslije posljednje večere, a prije odlaska u Getsemanski vrt Isus izgovara svojim učenicima svoje oproštajne govore.
Ivan apostol ih je slušao, gutao i zapisao u svom evanđelju.
Isus govori danas: Ja sam put, istina i život.
Isus govori o Ocu: Ja i Otac jedno smo. Tko je vidio mene, vidio je i Oca.
Isus nije samo prorok i putokaz prema Bogu, nego je i sam Bog.
Kasnije će reći: Ja sam pravi trs, a vi loze.
Isus tada izgovara svoju velikosvećeničku molitvu za sve svoje učenike da svi budu jedno.
Isusovi oproštajni govori jednako se tiču nas kao i apostola.
Oni nas povezuju s Isusom koji je i naš put, istina i život, on je pravi trs, a mi loze.
Bez takve povezanosti s Isusom ne možemo živjeti kao vjernici, kao Isusovi učenici, kao kršćani.
Ali ta povezanost s Isusom nije samo okomita, vertikalna. Ja i moj Bog, nego i vodoravna, horizontalna, a to je zajednica svih koji vjeruju u Krista, koja se zove Crkva.
Naša osobna i zajednička povezanost s Kristom očituje se u zajednici, u Crkvi.
Ukoliko smo povezani s Kristom, utoliko povezujemo i kršćansku zajednicu.
U Crkvi postoje različite službe koje kao dar Božji, darovi Duha Svetog, u jednakom dostojanstvu nose i milost spasenja.
Duh Sveti djeluje u svakom kršteniku i nadahnjuje ga da izgrađuje Crkvu.
Ako neki dar ili nadahnuće razbija Crkvu i crkveno zajedništvo, nije od Boga.
Kaže Isus: Po plodovima ćete ih poznati.
Sv. Petar u prvoj kršćanskoj zajednici prvi zaređuje nove službenike Crkve i to đakone. Jedan od poznatih đakona je sv. Stjepan, prvomučenik.
Petar se oslanja na zajednicu: De, vi izaberite sedam muževa na dobru glasu, punih Duha Svetoga.
I ne provjeravajući tko su oni, vjerujući u djelovanje Duha Svetoga u zajednici po kojem su izabrana sedmorica, polaže na njih ruke da se đakoni posvete posluživanju kod stolova i brinu za udovice.
Đakonska služba nije manje važna i manje dostojna nego apostolska, jer i jedna i druga ujedinjuju Crkvu.
A to se vidi po velikoj radosti koju je ponovno obuzela prvu kršćansku zajednicu te se poslije toga uvelike umnožio broj učenika. To je bila služba na korist Crkvi.
Tako i danas u Crkvi postoje različite službe, bilo da su postavljene od Crkve, bilo da su proizišle iz potrebe zajednice, bilo da su proizišle iz pojedinačnog i osobnog nadahnuća Duhom Svetim.
Bit svih službi u Crkvi je jednako dostojanstvo i jedinstvo Crkve.
Tako je i nama promisliti i promišljati trajno našu povezanost s Kristom, ukoliko je on i naš put istina i život, naš trs, a mi loze i naše mjesto u Crkvi, naša služba u Crkvi.
Crkva nije kazalište ili igralište u kojemu netko igra, a drugi gledaju, nego zajedništvo jednoga tijela, svih udova u istom organizmu, a glava je Krist.
Nisam i ne mogu biti izuzet od poziva da svojom službom i svojim darom Duha Svetoga izgrađujem Crkvu.
Zvonko Mrak, župnik
