Misijska nedjelja

Detalji: Objavljeno: Subota, 19 Listopad 2024 16:17; Napisao/la Vladimir Vazdar; Hitovi: 798

VALPOVO Zvonko Mrak, župnik župe Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije objavio je župne oglase i misao za 29. nedjelju kroz godinu, 20. listopada 2024.

ŽUPA BEZGREŠNOG ZAČEĆA BDM VALPOVO

ŽUPNI OGLASI

20.listopada 2024.

29.nedjelja kroz godinu – B – MISIJSKA NEDJELJA

Nedjeljne mise su u 8:00, 9:30 i 18:30. Mise radnim danom od ponedjeljka do petka su u 18:30, subotom u 8:00.
Župni ured je otvoren od ponedjeljka do petka od 9:00 do 11:00 i od 17:00 do 18:00.
OTVORENA CRKVA je od 9:00 do 12:00 s dežurstvom i sat vremena prije mise.
Marijina legija ima sastanak svakog utorka u 17:00.
Misni stipendij u cijeloj HBK od 1. srpnja 2024. je 10 €.
Nacionalno hodočašće u Rim u Svetoj godini 2025. bit će od 5. do 12. listopada 2025.
Župna kateheza za krizmanike, 2. razred srednje škole, je utorkom u 19:30 ili 20:30.
Župna kateheza za 1. razred srednje škole, je srijedom u 19:30.
Župna kateheza za 2. razred OŠ četvrtak u 9:00 i 15:00
Župna kateheza za prevopričenike, 3. r. OŠ, 3a – 9.00 ili u 15.30, srijeda, 3c – 9.00 ili u 15.30, utorak, 3d – 10.00 ili u 16.30, utorak.
Listopadske pobožnosti od do 31. listopada pola sata prije mise.

MISIJSKA NEDJELJA je danas, molitva i milostinja je za misije. Misijska zajednica prodaje kolače, a prihod je za misije naših časnih sestara u Kongu.
U Bocanjevcima je danas godišnje klečanje i misa u 10:30.
Uvođenje klime u župnu crkvu je u pripravi. Financiranje je uz sudjelovanje župljana i drugih dobrotvora. Dar se može uplatiti i preko internet-bankarstva. Žiro račun župe kod PBZ Valpovo: HR6923400091110101616, poziv na broj: datum slanja, u opisu: dar za klimu. Radovi iznose oko 15.500,00 €. Očekujemo početak radova u studenom 2024.
Hrvatski Caritas poziva na kolektu pomoći za stradale u poplavama u BIH. Dar se može dati danas i sljedeće nedjelje poslije misa ili uplatom na račun Caritasa kod PBZ HR1923400091110158582 poziv na broj HR 00 29402-20224

ili QR kod za uplatu donacije na žiro račun župe

Krizmanici imaju molitvu klanjanja u utorak u 20:30. Pozivamo i sve župljane, a posebno roditelje krizmanika da se pridruže krizmanicima u molitvi klanjanja pred Presvetim Oltarskim Sakramentom.
Dekanatski susret obitelji je u srijedu, 23. listopada u 19:30. Tema susreta je: Svađa, oprost i pomirenje u obitelji. Voditeljica je Elizabeta Matuzović iz Nadbiskupijskog bračnog savjetovališta iz Osijeka.
Euharistijsko klanjanje je u četvrtak poslije mise.
Liturgijska/biblijska zajednica ima susret treći i četvrti petak u mjesecu u 19:00.
Ove godine se navršava 70 godina od dolaska časnih sestara Kćeri Milosrđa iz Blata, s Korčule u župu Valpovo, što je bilo 30. listopada 1954. Proslava je u nedjelju, 27. listopada 2024. svečanom euharistijom u 11:00. Ostele mise u nedjelju su redovito u 8:00, u 9:30 i 18:30.
Kalendari za 2025. godinu su stigli u župni ured.
Upis misa za prvo polugodište 2025. godine je u župnom uredu.

ŽUPA BEZGREŠNOG ZAČEĆA BDM VALPOVO

SLUŽBA RIJEČI

29. nedjelja kroz godinu – B –

20. listopada 2024. MISIJSKA NEDJELJA

Prvo čitanje:

Iz 53, 10-11

Žrtvuje li život svoj kao naknadnicu, vidjet će potomstvo.

Čitanje Knjige proroka Izaije

Svidjelo se Gospodinu pritisnuti ga bolima.

Žrtvuje li život svoj kao naknadnicu,

vidjet će potomstvo, produžiti sebi dane

i Gospodnja će se volja po njemu ispuniti.

Zbog patnja duše svoje vidjet će svjetlost

i nasititi se spoznajom njezinom.

Sluga moj pravedni opravdat će mnoge

i krivicu njihovu na sebe uzeti.

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 33, 4-5.18-20.22

Pripjev:

Neka dobrota tvoja, Gospodine, bude nad nama, kao što se u tebe uzdamo!

Prava je riječ Gospodnja
i vjernost su sva djela njegova.
On ljubi pravdu i pravo:
puna je zemlja dobrote Gospodnje.

Evo, oko je Gospodnje nad onima koji ga se boje,
nad onima koji se uzdaju u milost njegovu:
da im od smrti život spasi,
da ih hrani u danima gladi.

Naša se duša Gospodinu nada,
on je pomoć i zaštita naša.
Neka dobrota tvoja, Gospodine, bude nad nama
kao što se u tebe uzdamo!

Drugo čitanje:

Heb 4, 14-16

Pristupajmo smjelo prijestolju milosti.

Čitanje Poslanice Hebrejima

Braćo: Imajući dakle velikoga Velikog svećenika koji prodrije kroz nebesa – Isusa, Sina Božjega – čvrsto se držimo vjere.

Ta nemamo takva velikog svećenika koji ne bi mogao biti supatnik u našim slabostima, nego poput nas iskušavana svime, osim grijehom.

Pristupajmo dakle smjelo prijestolju milosti da primimo milosrđe i milost nađemo za pomoć u pravi čas!

Riječ Gospodnja.

Evanđelje:

Mk 10, 35-45

Sin Čovječji došao je da život svoj dade kao otkupninu za mnoge.

Čitanje svetog Evanđelja po Marku

U ono vrijeme: Pristupe Isusu Jakov i Ivan, sinovi Zebedejevi, govoreći mu:

»Učitelju, htjeli bismo da nam učiniš što te zaištemo.« A on će im: »Što hoćete da vam učinim?« Oni mu rekoše: »Daj nam da ti u slavi tvojoj sjednemo jedan zdesna, a drugi slijeva.« A Isus im reče: »Ne znate što ištete. Možete li piti čašu koju ja pijem, ili krstiti se krstom kojim se ja krstim?« Oni mu rekoše: »Možemo.« A Isus će im: »Čašu koju ja pijem pit ćete i krstom kojim se ja krstim bit ćete kršteni, ali sjesti meni zdesna ili slijeva nisam ja vlastan dati – to je onih kojima je pripravljeno.«

Kad su to čula ostala desetorica, počeše se gnjeviti na Jakova i Ivana. Zato ih Isus dozva i reče im:

»Znate da oni koji se smatraju vladarima gospoduju svojim narodima i velikaši njihovi drže ih pod vlašću. Nije tako među vama! Naprotiv, tko hoće da među vama bude najveći, neka vam bude poslužitelj! I tko hoće da među vama bude prvi, neka bude svima sluga. Jer ni Sin Čovječji nije došao da bude služen, nego da služi i život svoj dade kao otkupninu za mnoge.«

Riječ Gospodnja.

29. nedjelja kroz godinu – B – 20. listopada 2024. MISIJSKA NEDJELJA

Među hebrejskim zarobljenicima u Babilonu između 550. i 538. godine prije Krista djelovao je prorok Izaija. Imamo kratak odlomak iz četvrte pjesme o »Sluzi Jahvinom«. Biblijski eksperti imaju više teorija na pitanje: Tko je Sluga Jahvin? Jedni misle da je to sam prorok pisac teksta. Više ima onih koji u tom pravedniku-patniku vide ostatak Izraela koji će nakon pretrpljenih muka biti obnovitelj novoga života. Kršćani su od prvih početaka u opisu Sluge Jahvinog uočili ispunjenje mesijanskoga proroštva u Isusu Kristu. U svim mogućnostima radi se o jednom sazrijevanju tumačenja u narodu Hebreja, kako patnja i stradavanje pravednika mogu imati svoj smisao kad su u službi suzbijanja nepravde i zla. Oni koji sebe žrtvuju da bi drugima bilo bolje i čovječnije takvi se »sviđaju« Bogu, ali ne zato kao da bi ga radovale njihove patnje i stradavanja, već se Bog raduje zato što ima takvih ljudi koji ne žale truda, napora i žrtvovanja vlastita života da bi u svijetu pospješili rast prave čovječnosti. Bog takvima daje obilježje svjetlosti, jer postaju uzor drugima, pa im obećava i nagradu ulaska u vječnu svjetlost.

(Među Hebrejima koji su prihvatili evanđelje Isusa Krista bilo je onih koji nisu raskinuli s opsluživanjem tradicionalnih hramskih molitava i žrtava koje je u ime naroda Bogu prinosio veliki svećenik. Takvima je pisac Poslanice Hebrejima želio protumačiti kako oni obraćenjem imaju u Isusu Kristu novoga velikog svećenika koji u svemu nadvisuje dotadašnjeg. Podsjetio ih je da je hramski veliki svećenik i sam grešnik te da treba upravljati prošnje ponajprije za sebe, a tek onda za narod. K tome on prinosi Bogu krv žrtvovanih životinja, a to je u odnosu na Boga nesavršeno. Novi veliki svećenik je onaj »koji prodrije kroz nebesa« Isus Sin Božji koji je ljudima postao sličan u svemu osim u grijehu pa je kao takav najbliži Bogu Ocu i najprikladniji posrednik između Stvoritelja i čitava čovječanstva, jer je bezgrešan. Da bi uspostavio narušeno prijateljstvo i zajedništvo sa Stvoriteljem, i ljudi međusobno, koje je nastalo po grijehu praroditelja i koje nastaje osobnim grijehom, Isus je uložio čitavoga sebe žrtvujući svoj život. To je učinio iz ljubavi koja ne izuzima nikoga, a može mijenjati na novi život svakoga. Zato pisac poslanice potiče na oživljavanje vjere u moćno posredništvo i zagovor Isusa jedinoga i pravoga velikog svećenika koji je pobijedio zemaljska iskušenja, zlo i samu smrt.)

Bezobzirna, zakulisna i javna jagma za osvajanje prvih mjesta u zajednicama, političkim strankama, u religijskim i profanim institucijama nije nimalo simpatična, već odiozna. Zato je opravdana reakcija Isusovih najbližih suradnika nad dvojicom svojih kolega, Jakovom i Ivanom, što su od Isusa tražili da u njegovu kraljevstvu budu prvi ministri. Isusu je moralo biti veoma mučno zbog toga što oni koji su stalno s njime još ne razumiju u čemu se sastoji projekt i način ostvarivanja novoga svijeta, za koji će on uskoro životom platiti. Ponovno im je dao na znanje kako u novom Božjem svijetu ne može biti mjesta za »gospodovanje« već za »služenje«, te kako će konačnu nagradu za trud dati nebeski Otac, jer od njega izvorno potječe spasonosni i usrećujući plan za sve ljude, pa ga trebaju svi ostvarivati i u tome pronalaziti osobnu sreću. Jakov i Ivan su to shvatili tek poslije Učiteljeve smrti i uskrsnuća. Jakov je prvi od apostola bio pogubljen mačem zato što je radio na ostvarenju Isusova projekta. Evanđelist Marko je zabilježio događaj o nadmetanju apostola zato da bi se u budućnosti novoga Božjeg naroda izbjegavao svaki oblik iskorištavanja čovjeka od čovjeka.

Biti u službi stvaranja novoga Božjeg svijeta ne znači biti antički rob ni srednjovjekovni paž ili kmet. To znači ulagati čitavoga sebe za sreću svih ljudi. Oni koji se opredjeljuju za takav svijet trebaju »piti čašu gorčine« koju će im pripremati protivnici ostvarenja. To treba otrpjeti po uzoru Isusa Krista najčovječnijeg od sinova ljudskih.

Prema: Glas Koncila, broj 43 (1687), 22.10.2006.

Misijska nedjelja

Misijska nedjelja dan je molitve i promicanja misija. Slavi se uvijek predzadnju nedjelju listopada, istog dana u svim biskupijama, župama i ustanovama katoličkog svijeta. U crkveni kalendar uveo ju je papa Pio XI. 1926. godine. Osim molitve za misije i upoznavanja misijskog rada vjernici su pozvani da u korist misija daju i dobrovoljne novčane priloge. Misije pomažu ljudima u najsiromašnijim zemljama svijeta: prehranom, medicinskom skrbi, obrazovanjem i Božjom Riječi. Odlazak u misije daje misionarima iznimno unutrašnje obogaćenje. Mnogi misionari u svojim su svjedočanstvima priznali kako su se vrlo brzo nakon odlaska priviknuli na život bez televizije, računala, ponekad i struje, kreveta ili čvrstog krova nad glavom. No istodobno su priznali kako su postali mnogo sretniji jer su im ljudi koje su susreli i s kojima žive u misijama pokazali kako je život ipak nešto više. Život s ljudima koji nikada nisu doživjeli »zapadnjački napredak«, no zadržali su ono što mnogima nedostaje – iskrenost, jednostavnost i ljubav prema životu, ma kakav on bio – uistinu je, posvjedočili su mnogi, nešto posebno. Misionara i misionarki Crkve u Hrvata ima ukupno 93 i djeluju u 32 zemlje u Africi, Latinskoj Americi, Aziji, Oceaniji i misijskim područjima Europe.

Najveći broj misionara djeluje u Africi. Upravo tamo , s obzirom na teške i gotovo dramatične situacije ponekad su upravo misionari jedini koji donose pomoć kojom spašavaju život. Na Drugom vatikanskom saboru (1962- 1965.) donesen je Dekret o misijskoj djelatnosti Crkve ”Ad gentes” koji traži da misionari navješćuju evanđelje vodeći računa o kulturi pojedinih naroda te da evanđelje nakalamljuju na klice dobra i istine koje je Bog posijao u dotični narod i prije dolaska kršćanstva među njegove pripadnike.

Služenje kao misionarsko poslanje Crkve

U današnjim čitanjima je govor o služenju i njegovim plodovima. Kao sluga Božji (prvo čitanje), Veliki svećenik (drugo čitanje) služi Sin Čovječji, Isus Krist(Evanđelje), a plod njegova služenja je opravdanje ljudi pred Bogom (Izaija 53,1 l) po predanju života "kao otkupninu za mnoge" (Marko 10,45), pomirnica (žrtva) (Izaija 53:10). Po njegovom služenju nama i mi možemo i trebamo - kao njegovi potomci (Izaija 53:10) i nasljednici (usp. Mk 10,43-45) - služiti jedni drugima i Bogu kroz naše patnje i umiranja.
Smrt i uskrsnuće Isusovo, slavimo Euharistiju i slijedimo poziv: "Pristupajmo dakle smjelo k Prijestolju milosti, da primimo milosrđe" (Heb 4,16). "Prijestolje milosti" nam je izgrađeno, jer nam Bog pokazuje svoga razapetog Sina u duhu ljubavi i predanja.
U jesen slavimo uspomenu svetaca, koji nas podsjećaju "na služenje Crkvi" i na karitativni, đakonski (diakonia - služenje) i socijalni angažman kršćana (4. list.: Sveti Franjo Asiški, 18. list.: Luka, 19. studeni: Elizabeta Thüringen ...). Bilo bi vrlo korisno vjernicima približiti teološke temelje „đakonske zajednice" vjernika. Tekstovi Svetoga pisma za ovu nedjelju nam daju odgovarajuću priliku za to.

Treba ih shvatiti, najprije, u smislu sluge Božjega i Isusa - Velikog svećenika. Mnogo puta se misije baš nisu potpuno ispravno shvaćale. Misije su služenje ljudima da se, preko tog služenja, spase. Veliki misionari su to pravilno shvatili. Veliki misionari poput Majke Terezije, p. Ante Gabrića, da spomenemo samo naše najpoznatije. Danas će Crkva vjerodostojno propovijedati Evanđelje ljudima ako im pristupi kao ona koja služi.

I mi, u našim župama, trebamo postati zajednica služenja, zahvaljivanja. Ako ovo pravilno shvatimo i u životu ostvarimo, onda ćemo u potpunosti shvatiti i ostvariti Isusovu želju „Da svi budu jedno" i ostvariti njegovu zapovijed: „Idite i propovijedajte svima narodima". Svatko je pozvan, na svoj način, ostvariti ovu Isusovu zapovijed.

Misijska nedjelja, 29. kroz godinu, 20. listopada 2024.

Gospodin Isus naučio nas je molitvu Očenaša u kojoj svaki dan više puta ponavljamo: „Dođi kraljevstvo Tvoje!“ Da bi se ta Isusova želja ostvarila, On je zapovjedio svojim učenicima: „Idite i učinite sve narode mojim učenicima!“ Crkva nas svake godine u mjesecu listopadu podsjeća što bismo kao kršćani mogli i trebali svaki dan činiti te tako odgovoriti na Isusov poziv. Stoga je za nas ozbiljno pitanje:

Kako mi, kao Isusovi učenici, u današnje vrijeme izvršavamo tu Učiteljevu zapovijed?

Mnogi će vjernici na misijsku nedjelju pomisliti u sebi: „To nije moj problem. Za to su zaduženi svećenici i časne sestre.“ Mnogi će danas ubaciti u košaricu koju kunu više da bi time umirili svoju savjest misleći: „Ja sam svoje obavio.“ I sve tako do sljedeće Misijske nedjelje. Isto će tako poneki svećenik, kojega muče brige oko gradnje crkve ili župne kuće, ili ima drugih nevolja u župi, pomisliti: „Imam i previše svojih briga. Kako se još brinuti i za druge?“

Velika je i nepobitna istina da su misije potrebne ne samo u Africi i drugdje u dalekom svijetu nego i u Hrvatskoj kao i u čitavoj Europi. Zato je blaženi papa Ivan Pavao II. pozvao na novu evangelizaciju ove naše u vjeri umorne Europe. Kada je sadašnji papa Benedikt XVI. najavio otvaranje Godine vjere, onda je sigurno mislio da u prvom redu treba probuditi vjernike u Europi, gdje je uočljiv ponajveći zamor u vjeri i otpad od vjere. A ovoga se mjeseca u Rimu održava Biskupska sinoda koja raspravlja upravo o evangelizaciji.

Unatoč svim poteškoćama u kojima se nalazimo mi i drugi vjernici u Europi, ne smijemo zaboraviti Isusovu zapovijed da njegovu ljubav navijestimo svakom čovjeku. On je umro za svakoga čovjeka i želi da se svi spase i dođu do spoznanja istine. To nipošto ne znači da bi svi naši svećenici trebali napustiti svoje župe i poći u daleke zemlje. Ali svatko je od nas pozvan učiniti ono što može. U ratu postoje vojnici koji su na prvoj crti bojišnice, ali uz njih uvijek postoje i oni koji su u pozadini bez kojih su oni na bojišnici nemoćni.

Eto, tako je nekako i s misijama. Misije su Kristov program, a ne samovolja nekih pojedinaca. Zato misije ulaze u bit Crkve. Tko ne razmišlja misijski, ne razmišlja katolički! Kako je divno čitati Djela apostolska u kojima je na prekrasan način opisan misijski polet Pracrkve! Da tada nije bilo misijskoga žara, Crkva bi ostala jedna židovska sekta. Da nije bilo misionara koji su stigli u nekada poganske hrvatske krajeve, hrvatski se narod nikada ne bi mogao podičiti s gotovo 14 stoljeća kršćanstva.

Ipak i kod nas sve više zaživljava misijska svijest. Mnogi se svećenici i vjeroučitelji, revni župljani cijele godine, trude i potiču druge da nešto učine za misije.

Učinimo nešto svaki dan da onom ljubavlju kojom nas je Isus zahvatio, budu zahvaćeni i drugi, u prvom redu oni oko nas, a onda i oni koji su daleko od nas. Zato smo mi sigurna i radosna pomoć i potpora našim misionarima! To je i naše misionarsko djelovanje. I kod nas i među nama su misije!