BOŽIĆNI OBIČAJI: Sjećanja i usmena predaja kao novi početak
- Detalji
- Objavljeno: Srijeda, 25 Prosinac 2024 08:34
- Napisao/la Mihael Sučić
- Hitovi: 910
Sretan Božić, Isusovo porođenje da svi budete živi i zdravi.
-Dao Bog zdravlja našoj marvi. Kobile se ždrijebile, krave se telile, krmače prasile i ovce janjile…“ U ne tako davna vremena bio je to uobičajen govor na Badnju večer. Ovisno od obitelji do obitelji govor je držao gazda kuće ili domaćica. Prije uobičajenog obraćanja najčešće bi u sobu ulazilo najmlađe dijete noseći zapaljenu svijeću pa gazda sa slamom. Ona je označavala Isusovo rođenje u štalici i jaslicama. Slama bi najčešće završavala ispod stola, ali i na stolu ispod stolnjaka. Tada bi se na stolu našlo pokoje zrno kukuruza, zobi, ječma što bi označavalo obilje tijekom sljedeće godine, zapravo nadu u rodnu godinu. Time bi se iščekivala Polnoćka na koju su išli svi ukućani. Oni su se putem okupljali sa suseljanima u družine i svojevrsne polusatne, satne hodočasnike do župne crkve. Najčešće bi „hodočasnici“ postajali vjernici iz filijala. Oni su kratili vrijeme do crkve pjesmama poput Narodi nam se Kralj nebeski čiji su korijeni vjerojatno iz 13. stoljeća. Pjevala se i pjesma U to vrijeme godišta koja vuče svoje početke iz 15. stoljeća.
Nakon Polnoćke su djeca, a ne tako rijetko i odrasli znali spavati na raširenoj slami. Time su se prisjećali rođenja Isusa Krista na slamici. U današnje se doba najčešće prisjećamo Isusova rođenja promatrajući jaslice koje su prema trenutačnim saznanjima prikazivane na određeni način još u vrijeme antike. Uz jaslice su svoje mjesto ispod bora ili negdje u kući imali i pokloni. Za razliku od danas kada se kontinuirano već nekoliko desetljeća govori o Djedu mrazu i Djedu božićnjaku koji su u 19. stoljeću i prvim desetljećima 20. stoljeća bili dva odvojena lika u ne tako davna vremena spominjalo se Malog Isusa i Anđela. Njih su dvojica, kako u kojoj obitelji i naselju donosili darove. Djeca, a ne smijemo izostaviti i odrasle dobivali su za poklon orašaste plodove, voće poput jabuke dok su najmlađi znali dobiti i poneku drvenu igračku kućne izrade. Kao i u današnje doba bor, odnosno jelka zauzimala je solidan dio sobe. Unošenje bora u kuću simboliziralo je nadu u dolazak zelenila i obilja u proljeće pa ne treba čuditi da su pokloni nalazili svoje mjesto ispod bora. Običaj unošenja i kićenja bora povodom Božića na prostoru Trojedne Kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije širi se iz germanskog govornog područja tijekom 19. stoljeća. Bor se ukrašavao na Badnjak s orašastim voćem, jabukama, u suštini s budućim poklonima koji su veselili i staro i mlado na Božićno jutro.
Navedeni su se običaji razvijali tijekom desetljeća pa i stoljeća pod utjecajem različitih aktera. Najčešće su utjecale migracije stanovništva, kao i sinkretizam vjera i anarhizmi koji su preživjeli iz pretkršćanskih vremena u izmijenjenom obliku pod utjecajem „vremena“. Na prostoru slavonske Podravine, odnosno Valpovštine i Miholjštine postojale su varijante opisanih običaja od mjesta do mjesta pri čemu ne treba zaboraviti da je opisan samo manji dio običaja. Za razliku od političkih sustava kojih je bilo nekoliko u zadnjih stotinjak godina božićni običaji u manje-više izmijenjenom obliku traju zahvaljujući ponašanju i ponavljanju ljudi pa i sjećanjima zajednica i pojedinaca. Ona su u današnje doba bitnija i više nego što mislimo.
Želim Vam sretan i blagoslovljen Božić!
Autor: Mihael Sučić
Foto: Jaslice u Župi Sv. Rok, Veliškovci
