Nina Mance o govoru, tradiciji i običajima Belih sela

Korisnička ocjena: 5 / 5

Detalji

Objavljeno: Subota, 28 Lipanj 2025 07:48

Napisao/la Ines Majdenić

Hitovi: 1010

Doktorica znanosti, Nina Mance predstavila je svoju novu knjigu „Bela sela: Suvremeni opis govora u okolici Valpova“.

Ovom knjigom zaokružila je govor, tradiciju i običaje stanovnika. Autentična monografija nudi nam uvid u prošlost slavonskih sela. U razgovoru, autorica nam je otkrila detalje i uvjete u kojima je ova monografija nastala.

Što Vas je potaknulo da istražujete o govoru i dijalektu Belih sela?

- Prvenstvena zamisao je bila da obradim govor sela koja nisu dosada istražena, u posljednjih pedesetak godina. Izbor je upravo pao na ova četiri sela zato što su se ona povijesno nazivala Belim selima.

Koliko dugo ste radili na monografiji?

- Radila sam otprilike godinu i pol, ustvari samo je pisanje trajalo toliko. Nešto prije toga sam izašla na teren i skupljala terensku građu. Znači, otprilike od druge polovice 2023. godine do 2024., a tijekom 2024 je trajalo pisanje.

Zašto je govor Belih sela poseban?

- Dakle, oni čuvaju ono najstarije stanje hrvatske štokavštine koje se ogleda na fonološkoj, morfološkoj i ostalim jezičnim razinama. Najviše je izražen ekavski odraz glasa „jat“, nepostojanje glasa „h“ kao i neprovođenje nekih glasovnih promjena. To je sve ostalo neistraženo u posljednjih 50 godina, a kako se dijalektologija bavi živim govornicima jednom kada nestane njih nestat će i samog govora pa sam smatrala da je to bitno zabilježiti.

Koji Vam je izraz iz Belih sela najzanimljiviji?

- Recimo strašno mi je bio zanimljiv termin „lakomac“, Veliki četvrtak u tjednu prije Uskrsa.

Imate li poneku anegdotu sa terena?

- Imam nekoliko zanimljivih anegdota, susreti sa govornicima su uvijek posebno iskustvo. Izdvojila bih poznanstvo sa bakom Pavicom koja je prije nekoliko mjeseci proslavila 90 godina. Kada je upoznate odmah se zaljubite u nju, gospođa je doista svašta proživjela, ali je divna osoba. U svom govoru čuva to najstarije stanje štokavštine i jednostavno upijate njezino znanje kada je upoznate.

Koliko je Vama važna tradicija i kulturna baština?

- Važna mi je, upravo se zato i bavim istraživanjem dijalektologije. Moja ljubav prema tradiciji seže još iz ranog djetinjstva jer sam provodila djetinjstvo u Brođancima. Strina me od malih nogu oblačila u narodnu nošnju. Između ostalog, imala sam djeda i baku iz Bokšića iz kojeg vučem tradiciju. Ono što je prevagnulo je zapravo kada sam pročitala roman Pavla Pavličića „Sretan kraj“, koji govori o jednoj baki iz Tovarnika koja je predviđala budućnost. Vidiš sve se može saznati od baka.

Na čemu trenutno radite, planirate li izdati novu knjigu?

- Svakako planiram izdati novu knjigu. Mislim kako je cijelo ovo područje neistraženo, možda područje Đakovštine bude slijedeće na repertoaru. Vidjet ćemo!

Zahvalili smo ovoj poduzetnoj znanstvenici, na izdvojenom vremenu i razgovoru, a ona je čitateljima poručila da njeguju i žive svoju tradiciju.

Ines Majdenić

• Prethodno
• Slijedeće