Uvijek vedra Marija, oboljela od paraplegije, bit će knjižničarka
- Detalji
- Objavljeno: Subota, 28 Studeni 2015 12:50
- Napisao/la Lidija ANIČIĆ
- Hitovi: 1643
VALPOVO Među valpovačkim studentima koji su ove godine uspjeli ostvariti pravo na stipendiju Grada zasigurno posebno mjesto pripada 19-godišnjoj Mariji Šut – prvoj studentici s invaliditetom s područja Valpovštine.
Marija je, zahvaljujući ponajprije svojoj marljivosti i upornosti te potpori obitelji i okoline, ove godine uspjela ostvariti svoj veliki san i – postati studenticom Filozofskog fakulteta u Osijeku, smjer Informatologija.
 |
|
IMA I OSOBNU ASISTENTICU, NOVČANO POMAŽU VALPOVO I ŽUPANIJA Obitelj Šut presretna je što je Mariji na predavanju odobrena i osobna asistentica Doris, koja joj je velika pomoć i potpora, a savjetima i preporukama pomogli su im i u Uredu za studente s invaliditetom u Osijeku te na Filozofskom fakultetu, gdje, osim Marije, studira još jedna studentica i invaliditetom. Osim Gradu Valpovu, koji će Marijino studiranje poduprijeti sa 700 kuna mjesečne stipendije i koji je čak mijenjao i svoj Pravilnik o dodjeli studentskih stipendija kako bi pomogao Mariji te ohrabrio i druge osobe s invaliditetom da slijede Marijin primjer, obitelj Šut zahvalna je i Osječko-baranjskoj županiji, koja joj pomaže mjesečnim iznosom od 400 kuna za troškove prijevoza. |
Ova vedra, uvijek nasmijana djevojka s dijagnozom paraplegije donjih ekstremiteta, za koju obitelj i prijatelji posebno ističu da se nikada ni na što ne žali, do svog cilja nije došla nimalo jednostavno. Kaže da će s jednako tolikim žarom i ljubavlju prionuti učenju kako bi nakon završetka fakulteta mogla raditi posao knjižničarke, o kojem je maštala još kao djevojčica.
Teška dijagnoza Marijinim je roditeljima Dominki i Siniši bila priopćena odmah na dan Marijina rođenja 13. siječnja 1996., kada je imala i prvu operaciju. No obitelj Šut se, unatoč nimalo optimističnim liječničkim prognozama, nije predavala. Nastojali su da Marija, unatoč tjelesnom hendikepu i invalidskim kolicima s pomoću kojih se kreće, ne bude zakinuta ni u kojem dijelu odrastanja u odnosu na svoje vršnjake. Nakon male škole, završila je osnovnu školu u Valpovu, a potom Srednju školu Valpovo, smjer ekonomist.
- Tu sam naišla na golemu podršku svojih vršnjaka i velike većine profesora, počevši od razrednice, prof. Jasne Iličić, koja je na početku srednjoškolskog obrazovanja, zbog nepostojanja lifta u školi, predložila da u znak potpore cijeli razred cijelo vrijeme bude samo u jednoj učionici. Kada se ugradio lift, prijateljice iz razreda Ana, Anja i Dora preuzele su obvezu da me u kolicima guraju iz jedne učionice u drugu. Međutim, na moje školovanje nisu svi naklonjeno gledali, a jedna mi je profesorica već na samom početku rekla da iz njezina predmeta nikada neću položiti državnu maturu. U 3. i 4. razredu išla sam na popravni ispit, zbog čega nisam mogla pristupiti prvom roku državne mature prošle godine, niti se upisati na fakultet, no sve to nije me ni najmanje poljuljalo u mojim životnim planovima i željama. Godinu pauziranja iskoristila sam za učenje, instrukcije i pripremu za ponovni izlazak na državnu maturu i - uspjela! - priča nam Marija.
Uspjeh Marija u velikoj mjeri duguje i svojim roditeljima i obitelji koja - bez obzira na to što je majka bila nezaposlena i što joj je odbijen status njegovateljice uz obrazloženje “kako to nije moguće zbog toga što Marija ide u školu” te ga je uspjela ostvariti tek prije dvije godine, kao i činjenici da je otac godinama nezaposlen - Mariju nikada nije kočila u njezinim planovima. Mama Dominka, koja je tijekom osnovnoškolskog i srednjoškolskog obrazovanja kćerku svakodnevno vozila u školu i natrag, i danas je, uz mlađeg sina, potpuno na raspolaganju Mariji, koju svaki dan iz Valpova osobnim automobilom prevozi u Osijek na predavanja i odlazi po nju.
Valpovački gradonačelnik Leon Žulj izrazio je posebno zadovoljstvo što je Grad Valpovo mogao izaći u susret Mariji u njezinoj volji i ustrajnosti da danas postane studentica, a sutra i akademska građanka bez obzira na svoj hendikep koji bi većini bio kočnica, a Mariji tek dodatni poticaj da svoju golemu ljubav prema svijetu knjiga pretvori u svoj životni poziv.
Lidija ANIČIĆ
