Nadir Rakipi već pola stoljeća peče kestenje
- Detalji
- Objavljeno: Utorak, 22 Studeni 2016 09:15
- Napisao/la Lidija ANIČIĆ/Denis Fekete
- Hitovi: 1881
PETRIJEVCI Jesenske hladne večeri i mjesec studeni gotovo su nezamislivi bez posebnog specijaliteta karakterističnog upravo za to vrijeme – kuhanog i pečenog kestenja.
Tradicionalni specijalitet, koji se unatoč svim uvoznim novotarijama i trendovima uspio zadržati na ovim prostorima, poklonike nema samo u starijim generacijama nego i u onima mlađima, koje u toj poslastici također uživaju svim osjetilima.
Došao iz Makedonije
Među njima nisu iznimka ni Petrijevčani, koji već i na samu pomisao o pečenim kestenima imaju samo jednu asocijaciju – gospodin Nadir Rakipi, koji već punih pola stoljeća u ovo doba godine redovito u predvečerje u središtu Petrijevaca postavlja svoju malu pečenjaru i uz prigušenu svjetiljku, u dimu nudi ukusne pečene kestene. Za blagdan Svi sveti svoju pečenjaru redovito premješta ispred groblja, gdje Petrijevčani tradicionalno nakon svete mise čekaju u redu za vruće kestenje.
Na tog jednostavnog, ali u svojoj sredini iznimno cijenjenog i dobrodušnog majstora zanata upozorio nas je naš vjerni suradnik Denis Fekete, koji nije propustio priliku fotografirati ga na njegovu radnom mjestu i svojim aparatom ovjekovječiti kako izgleda priprema i prodaja pravih domaćih kestena, kojima malo tko može odoljeti – čak i pod cijenu crnih prstiju, usta a nerijetko i lica!
Nadir se, naime, još i danas živo prisjeća svog djetinjstva, u kojem nije ni slutio kamo će ga život odvesti, kada je kao desetogodišnjak iz Makedonije stigao u Petrijevce na ispomoć stricu Neđibu Rakipiju, koji je ondje držao slastičarnicu “Omladinac”.
Kirvaji i proštenja
Tu je strpljivo od strica učio tajne pripremanja sladoleda, slastica, ali i pečenog kestenja. Svladao je i brojne druge vještine slastičarstva, koje, uz sladoled, uključuju i ušećerene jabuke, turski med, lizalice, takozvane šarafe, sjemenke bundeve i na jesen kestenje.
Kada bi tijekom zimskih mjeseci slastičarnica bila zatvorena, Nadir bi strpljivo obilazio okolicu i Valpovštinu i na kirvajima i proštenjima nudio svoje proizvode, koje su pak kupci željno čekali. Tako je malo-pomalo, na kraju i naslijedio posao od strica i dušom i srcem postao pravi Petrijevčanin, kojeg njegovi sumještani znaju kao uvijek dobro raspoloženog i ljubaznog ugostitelja, od kojeg bi mladi naraštaji mogli mnogo toga naučiti.
Stariji mještani sjećaju se i Nadirova strica Neđiba i djeda Remzija – Ramze, koji su još prije nekoliko desetljeća u drvenim kolicima gurali i prodavali sladoled po Petrijevcima i okolici.
Lidija ANIČIĆ
