MALI OGLASI

PRETRAŽI OGLASE

Tražite posao

VIDEO

 

 

 

 

MIRNA ČITA, MIRNA SAVJETUJE: Tomislav Šovagović - Rudnik čvaraka

Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna
 

Tomislav Šovagović – Rudnik čvaraka

 

Priča viđena kroz oči dalmatinskog dječaka koji svoje praznike provodi kod djeda i bake na selu u malom slavonskom mjestu…jednostavno mi je razgalila dušu, podsjetila na neke stvari koje sam već zaboravila, osvijetlila uspomene koje su dugo počivale u nekom skrivenom i tamnom kutku mozga.

Ne pretjerujem. Sve ove anegdote, a ima ih poprilično, slika su jednog slavonskog sela kakav je on bio prije mnogo godina. Ali, naravno, Slavonija nije jednim klikom postala ovakva kakva je danas. Neke stvari koje su danas izgubljene, u punom sam obliku proživjela i ja, u gradiću Valpovu koji je Tomislavu u to vrijeme bio grad u koji se išlo po isplatu sredstava koje su djed Šamuka i baka Eva svojim radničkim rukama privredili, da unuku kupe sladoled i sportske novosti.

No, nije rad na zemlji jedino čime je Šovagović oslikao Slavoniju. Tu su tone prasetine i krumpir salate u zdjelama prekrivenim krpama, gaziranih sokova – “Krahera”... S tolikom je preciznošću opisao slavonskog čovjeka kao da je tu proveo cijeli svoj život.

“Ali rad nitko nije mogao ni smio poreći.”

Ne stane u ovu recenziju sve što bih vam htjela prenijeti i smatram da je nepravedno da ja to radim, kad je Tomislav to tako podrobno opisao. Ali vjerujte mi da sam u (skoro) svim pričama vidjela svoju baku (jedna crna kožna torba za grad) i svog djeda, na šaljiv a istovremeno sentimentalan način. Svoje roditelje, rodbinu, običaje.

Knjigu bih preporučila zaista svima, i onima koji imaju viziju da je Slavonija ostala samo selo bez stanovnika i onima koji još imaju viziju da svaka kuća ima svinje i kokoši pod obavezno. Upoznajte onu staru, iskonsku Slavoniju, neće vam biti žao.

“Osijek je simbolizirao raskrižje putova moje obitelji.”

Jučer, dok sam razmišljala o tome što ću u ovoj recenziji napisati, u glavi sam tiho čula zvuke Najboljih hrvatskih tamburaša i njihovog Andrije Čordaša.

“Pekle su tisuće vrata kolača, radile plejadu fizičkih poslova, od mužnje mlijeka do kopanja i branja svih mogućih agrokultura, nagutale se tona prašine, u ratovima često postajale i otac i majka. Svakim jutrom pokretale novi krug. Rađale su, makar im se ljubav uglavnom vraćala putem boli i patnje. Ljubav.

Dodaj komentar


Sigurnosni kod
Osvježi

PROGNOZA VREMENA

giweather joomla module

DRUŠTVENE MREŽE

FacebookMySpaceTwitterDiggDeliciousStumbleuponGoogle BookmarksRedditNewsvineTechnoratiLinkedinRSS FeedPinterest
Pin It

RASPORED FILMOVA

      SVIBANJ





Web izlog

kreativnog

stvaralaštva

 

 

Galerije fotografija

Ledom okovana rijeka (Dubravko Maričić)

Valpovački dvorac u zimskoj noći

Bajkovita Istra   (Maja Kraljik)

Boje jeseni u Valpovu





 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

TEST 2

TEST 2