PROLJEĆE NIJE ODGOĐENO: Opet pada ono bijelo…
- Detalji
- Objavljeno: Četvrtak, 26 Ožujak 2020 07:14
- Napisao/la Sunce na Prozorčiću
- Hitovi: 660
Svako jutro, otkad je počeo ovaj rad iz kućnog nereda, krećem u nove radne pobjede. Držim se svih preporuka svih mogućih kriznih stožera i pravim se da je sve ostalo normalno. A nije baš…
Pročitala sam sve pristigle mailove jutros. Svih pet. Proučila sam ih detaljno da mi ne bi nešto promaklo. Odlučila sam da neću ništa povećati, da ne želim ništa podići i da ne trebam nikakve ventile iz kineske pokrajine koja graniči s Wuhanom. Uredno sam pobrisala sve to što nema veze s poslom. Preostala dva maila bila su obavijesti klijenata: „Zbog novonastale situacije… iduća dva tjedna… do daljnjeg… pratit ćemo razvoj situacije… javit ćemo vam …“. Sve već dobro poznato i , nažalost, uobičajeno ovih dana. Zahvalila sam na obavijestima i poželjela im sreću. Svima će nam trebati! Nakon što sam presložila sve dokumente i sortirala sve foldere neko vrijeme još sam sjedila pred zaslonom a onda odlučila krenuti u akciju.
Rad od kuće ima i svojih prednosti. Uvijek se žalim da nemam vremena za vježbanje pa evo prilike! Do sljedećeg maila stignem napraviti nekoliko trbušnjaka, sklekova, čučnjeva… Samo da još i rekvizite pripremim prema svim higijenskim pravilima.
Izvukla sam iz podruma nekakvu prostirku koja je dosad služila samo za plažu. Tko zna kad ćemo ponovno vidjeti plažu pa će za sada ovako poslužiti. Da vidimo, što još imam? Naravno, ispod kreveta je pospremano sve što se „često“ koristi pa tako i fitnes oprema. Izvukla sam bučice, nekakve gumene trake za rastezanje i još nešto. Nemam više pojma za što služi ali se sjećam reklame i ključne rečenice da je vrlo praktično jer se može pospremiti ispod kreveta, da ne smeta po kući kad se ne koristi. I nasjela sam… I pospremila TO ispod kreveta čim je stiglo. Stane i stvarno je praktično!
Pronašla sam još i nekakvu bočicu i s oduševljenjem ustanovila da sadržaj za 30 sekundi uklanja 99,99% bakterija, gljivica i specifičnih virusa (štogod to značilo). Tako piše. Rok upotrebe je, doduše, još samo nekoliko dana , ali bočica je puna, jedva otvorena. Potrošit će se to! Sjetila sam se da sam je kupila kad sam ono jednom čvrsto odlučila da ću ići u teretanu. Otišla sam se ja upisati ali kad sam zaključila da mi ni pet ovakvih bočica (po treningu) neće pomoći da dezinficiram sve sprave koje tamo imaju, predomislila sam se već na ulazu. A bilo je to davno, davno prije Corone!
Dakle, obrišem ja pod, operem ruke, raširim prostirku, nasprejam taj novopronađeni 99,99%, pričekam 30 i još malo više sekundi pa zalegnem. I ležim tako gledajući u strop… Paučina! Odmah me prođe volja za vježbanjem. Tko zna što sve leti zrakom, nevidljivo, pa će mi se još i u tu paučinu nahvatati! Moram se kasnije sjetiti da je skinem (ali obavezno s maskom na licu). Pa hajd da prvo napravim tih nekoliko trbušnjaka a onda ćemo vidjeti. Jeeeedan, dvaaaa, triiii, uf teže je nego što sam se nadala, čeeeetiriiii… Pling! Stigao je mail. S olakšanjem se dižem i vraćam u homofis (za kuhinjski stol – sjećate se). Nadam se da je nešto jako važno na što moram brzo odgovoriti. Fitnes može pričekati.
„Skinite čudesnom metodom 10 kilograma u samo 14 dana!“ – piše u mailu. Pa tko tu mene … ono !?! Gotovo je s vježbanjem! Brišem mail i spremam ljutito opet sve pod krevet. Do daljnjeg! Čini mi se da je tih 14 dana čarobna brojka za bilo što. Za skidanje kila, učenje stranog jezika… Pada mi i još nešto napamet ali ne želim o tome razmišljati. Moram nešto brzo gricnuti, ionako jutros nisam doručkovala.
Kopanje po kuhinjskim ormarićima brzo se pretvorilo u nešto sasvim drugo. Kad sam već navalila mogla bih odmah sve pospremati i napraviti inventuru zaliha. Zaliha!? Koliko uopće imamo u kući riže, brašna, tijesta, konzervi… ili što se već ovih dana mahnito kupuje? Odjednom me uhvatila panika. Kakve zalihe, trgovina je uvijek bila tu, na 5 minuta! I još uvijek je tu , ali tko bi i pomislio da možda jednom nećemo moći ili smjeti da nje. Glavno da troslojnog imamo u neograničenim količinama! K'o najveći seronje! Pa ne možemo njega grickati ako zagruva snijeg kojeg najavljuju već nekoliko dana!
Počnem sve redom izbacivati iz ormarića i sortirati na hrpice. Zaliha je minimalna ali svašta se tu našlo. I baš kad sam, osim prehrambenih artikala, u dnu jednog elementa pronašla nekakve neraspakirane čaše, za koje nisam ni znala da ih imam, i veliki drveni rasukač za tijesto (poznatiji kao oklagija), za koji znam da ga imam ali nisam imala pojma kamo sam ga davno spremila…
„'Ko to tamo lupa!?“- začujem duboki, nepoznati, muški glas iz tame susjedne sobe. Smrzla sam se! Čvršće uhvatim rasukač i sakrijem ga iza leđa spremna obraniti skromne zalihe hrane koje sam taman uspjela sortirati.
„Šta lupaš toliko?“ – još jednom će glasnije nepoznati muškarac. Svašta mi je prošlo kroz glavu kad je u okviru sobnog dovratka iz tame počela izlaziti visoka, vitka, muška silueta. Brzo sam procijenila – viši je od mene ali ja imam više kila a i godina koliko se čini, a i držim rasukač koji on ne vidi. I… spremna sam na sve! Dakle, pobjeđujem u dvoboju, kako god.
„Šta lupaš toliko i šta radiš s tim drvetom iza leđa?“- ponovio je nepoznatim glasom lik mog Juniora u punom sjaju kuhinjskog svjetla. Pao mi je kamen sa srca, tako naglo da se, mislim, čulo i naglas. U trenu sam se sjetila da ipak nisam sama kod kuće, da je škola sad virtualno i online, kao i većina trenutnog života i događanja. A što će dijete, u pubertetu je, raste, razvija se pa spava koliko god može u nametnutoj nam situaciji!
Ali taj glas koji nisam prepoznala !?!
„Ma ništa, evo spremam se praviti pizzu kad tata dođe. Javio je da će ti donijeti Colu a nama pivo, kad već ne možemo do kafića. Mali obiteljski party!“ – izvukla sam se na brzinu.
„A super! Odo' ja riješiti zadatke za danas.“ – rekao je nepoznati muški glas iz usta našeg velikog sina. Čula sam kako se u sobi podiže roleta i otkriva mu pogled na još jedan proljetni dan neizvjesne budućnosti. Dan po dan – svima nama. I velikima i malima.
„ Jes' vid'la, opet pada ono bijelo… ?“, čula sam ga kako brunda. Da jesam! Ionako si htio malo u Canadu, pomislila sam. Do ljeta ćemo imati i Floridu pod prozorom! Samo da ne navale još i krokodili!
Negdje u mislima javilo mi se nešto što sam kao zabilježila da moram obaviti kasnije. Ne znam više što! Nije ni važno, ionako sad moram, sa svime što sam pronašla u kuhinji, osmisliti tu obećanu pizzu. I moram krišom javiti MM-u da nikako ne zaboravi donijeti piće. Obitelj i sitne radosti koje si možemo priuštiti su ipak važnije od svega u ovoj situaciji!
Junior se vratio u kuhinju s jako ozbiljnom facom. „Nego, imaš ti uopće kvasca za tu pizzu?“- pitao je zabrinuto.
Sunce na Prozorčiću
Želite li i Vi sudjelovati u kreativnoj rubrici PROLJEĆE NIJE ODGOĐENO,? Popunite prijavnicu i na adresu Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite. pošaljite svoju fotografiju, tekst ili video uradak. S cijelim se projektom upoznaj OVDJE.
