Američki san Karle Košutić

Korisnička ocjena: 5 / 5

Detalji: Objavljeno: Srijeda, 16 Travanj 2025 09:15; Napisao/la Vladimir Vazdar/ustupljene fotografije; Hitovi: 3127

VALPOVO Mlada Valpovčanka s osječkom adresom uskoro će igrati odbojku u Prvoj američkoj diviziji i studirati na sveučilištu nedaleko Los Angelesa

O Karli Košutić na portalu Valpovšina.info pisali smo nekoliko puta i uglavnom je to bilo u vezi s dobrim rezultatima koje je postizala u osnovnoj školi ili kada je sudjelovala u izvanškolskim aktivnostima vezanim uz glazbu.

Sada, kada je s 18 godina dorasla do maturantice u Prvoj osječkoj gimnaziji, sve oko sebe je iznenadila odlukom da svoju sportsku karijeru odbojkašice nastavi u Sjedinjenim američkim državama i paralelno studira psihologiju na sveučilištu Bakersfield, u Kaliforniji.

Koliko sam uspio saznati, prva je sportašica s područja Valpovštine, a zacijelo i šire koja je došla u situaciju dobiti stipendiju za igranje odbojke i studiranja u Americi.

Od prije dva tjedna, nakon potpisa ugovora o stipendiji, Karla sanja svoj američki san.

Kako je to s odlaskom u Ameriku započelo?

-Na početku prošle sezone, nedugo nakon što sam došla kao pojačanje u Ženski odbojkaški klub Osijek iz Vukovara, u kojem sam profesionalno igrala od svoje šesnaeste godine, u rujnu prošle godine smo u Srbiji igrale prijateljsku, pripremnu utakmicu s nekom lokalnom ekipom, govori mirno, staloženo i koncentrirano u jednom valpovačkom kafiću gdje smo se našli u nedjeljno poslijepodne.

-Susret nije imao nikakav natjecateljski značaj, ali smo se iskazale, naravno i pobijedile, a poslije utakmice mi je pristupio čovjek, predstavio se da je skaut i ponudio igranje i studiranje u Americi. Ostala sam u šoku i nevjerici jer i najskrivenija maštanja o igranju odbojke izvan granica Hrvatske završavala su u nekoj od europskih zemalja.

Taj prvi razgovor i ponudu sam primila s izuzetnim oprezom i sumnjom, ali kada su se kontakti nastavili, bio je to jasan signal da o tom prijedlogu razmislim s punom ozbiljnošću. Naravno, razgovarala sam s roditeljima i dobila punu podršku u samostalnom donošenju odluke.

Tako je bilo i kad sam se opredijelila za profesionalno bavljenje odbojkom uopće. S punim su mi povjerenjem prepustili da sama izaberem svoj put.

Znala sam što me čeka. Naporan dnevni ritam treniranja, učenja i igranja. Ali nisam odustajala i zadovoljna sam onime što sam do sada postigla, ali mi je veliki izazov utvrditi gdje su mi granice i koliko još mogu napredovati, a to mogu samo među najboljima.

Kako si se odlučila za sveučilište Bakersfield?

Ugovor s agencijom sam potpisala u prosincu i tada tek spoznala punu ozbiljnost ponude koju sam dobila. Naime, zaredale su ponude i razgovori sa zainteresiranim sveučilištima i našla sam se u slatkim brigama - kako izabrati najbolju ponudu? S agencijskim timom sam razgovarala s desetak sveučilišta i na kraju su u najužoj konkurenciji ostala sveučilište na Floridi i ovo koje sam na koncu i izabrala u okolici Los Angelesa. Odlučilo je to što mi u Los Angelesu živi stric pa ću ipak imati na koga se osloniti bude li mi zatrebalo.

Naravno, u cijelosti mi odgovara ritam kojim se trenira, igra i uči. Opredijelila sam se za studij psihologije jer sam shvatila da je to najbliže onome što sam zamislila ostvariti kao krajnji cilj obrazovanja. I prije nego mi se ukazala prilika da odbojku igram u vrhunskoj konkurenciji američkih ekipa i u cijelosti se sportski razvijem, imala sam plan odbojci posvetiti sav svoj život i nakon igračke karijere postati trenericom. Očekujem da mi studij psihologije pomogne u ostvarenju tog cilja na najvišoj mogućoj razini.

Iako sam se odbojkom počela baviti od osme godine i u Odbojkaškom klubu u Valpovu stekla prva znanja o tom sportu, nikada nisam zanemarila učenje. Jedno vrijeme sam paralelno sa školom i sportom vrijeme posvećivala i glazbi, ali sam se postupno u cijelosti posvetila odbojci i vrlo rano, već s šesnaest godina se osamostalila, otišla igrati profesionalno odbojku najprije u Vukovar pa eto i u Osijek. Zato mi i nije bio neki poseban problem što ću otići u Ameriku, iako sam svjesna da su to dva apsolutno različita svijete.

Raduje me što imam podršku od roditelja i prijatelja, suigračica s kojima sam podijelila vijesti o ponudama. Sprijateljila sam se i s Evom Eržen, djevojkom iz Slovenije koja će također putovati u kampus, a vrlo brzo smo saznale da se stvara prava međunarodna ekipa, jer pored nas dvije iz ovog dijela Europe u ekipu dolaze djevojka iz Njemačke i dvije Brazilke. Detaljno smo upoznate s načinom na koji se živi i radi u kampusu. Trenira se tri puta dnevno, tri sata su predavanja, a sve je podređeno sportskim aktivnostima.

Na koliko dugo odlaziš?

Ja sam potpisala ugovor na godinu dana, jer je lako ugovor produžiti na novo razdoblje, ako mi se bude svidjelo i bude mi odgovarao način života i studiranja, a stipendija pokriva sve troškove smještaja, prehrane i drugih potreba. Za nas početnike obvezan je boravak u kampusu što podrazumijeva poštivanje strogih pravila ponašanja i izvršavanja obveza i na treninzima i u studiranju.

Gledala sam i kako igraju djevojke s kojima ću uskoro dijeliti svlačionicu pa me fascinirala njihova brzina i fizička pripremljenost. Podijelila sam svoju zabrinutost s timom skauta, ali su me ubrzo smirili jer su pojasnili da odmah po dolasku imamo sustavne pripreme za sezonu i da ću vrlo brzo i ja postati tako fizički pripremljena i utrenirana.

Kako će se sve to odvijati tek treba vidjeti, krećem u kolovozu i spremna sam na sve izazove!