MALI OGLASI

PRETRAŽI OGLASE

Tražite posao

VIDEO

 

 

 

 

DOMAGOJ IVANOVIĆ: Projektant novog ruha valpovačkog trga

Korisnička ocjena: 5 / 5

Zvjezdica aktivnaZvjezdica aktivnaZvjezdica aktivnaZvjezdica aktivnaZvjezdica aktivna
 

VALPOVO Protekla će godina u analima Valpova ostati zapamćena po velikim građevinskim zahvatima u cijelom gradu, a sve je kulminiralo sveobuhvatnim radovima na središnjem gradskom trgu.

Radovi su trajali mjesecima i među sugrađanima izazivali svakakve reakcije. Krajem godine, počele su se nazirati konture i nove vizure, pa nas je to potaklo na razgovor sa Domagojem Ivanovićem, direktorom i glavnim projektantom projektantskog ureda Dies d.o.o. iz Valpova koji je odgovoran za projekt  rekonstrukcije glavnog valpovačkog trga.

U vrijeme pandemije, krajem godine kada se mnogi poslovi privode kraju, nije bilo moguće realizirati izravan, osobni kontakt, već je razgovor ostvaren na daljinu.

Kako ste zadovoljni s do sada izvedenim radovima.

Radovi na Trgu kralja Tomislava idu svojim tijekom, a rok za završetak radova je travanj 2022. godine. Naravno da bi, kao što uvijek mogu, mogli ići i puno brže, ali problematika nedostatka građevinskih radnika i općenito većeg broja ozbiljnih građevinskih poduzeća u Hrvatskoj nije nova i nije specifična samo za Valpovo. Situaciju otežavaju i možda suluda pravila javne nabave čija svrha bi trebala biti osiguranje ravnopravnog natjecanja na tržištu, ali u stvarnosti samo generiraju opadanje kvalitete izvedbe i ugrađenih materijala, dodatne neplanirane troškove za investitore i konstantne nesuglasice na gradilištima. Mogao bih o svim nedostacima javne nabave u građevini napraviti cijeli jedan poseban intervju, ali to sada nije primarna tema pa ću se zadržati na dosad izrečenom.

Domagoj Ivanović /37/ radi kao direktor i glavni projektant projektnog ureda Dies d.o.o. iz Valpova. Trenutno mu je formalna adresa zagrebačka, ali u svakodnevici živi i radi na dvije.

-Gdje god se nalazio, uvijek ostajem i Valpovčanin i Ladimirčevanin i to se neće promijeniti. Kroz puno poslova na području Valpovštine, primarna mi je motivacija emocija te želja da učinim nešto dobro za svoj kraj. Naravno, kao i kod svakog arhitekta, tu postoji određena doza osobne ambicije u profesionalnom smislu, ali prvenstveno se trudim da prioritet bude dobrobit ljudi koji će koristiti taj prostor u budućnosti.

Realizacija projekta počela je prezentacijom na trgu, 8. veljače prošle godine i tada je, što se vas tiče sve bilo gotovo. Zanima me s kojim ste se zamislima i idejama vodili projektirajući nov izgled trga, koje su bile početne odrednice, s kakvim ste se problemima suočavali projektirajući.

Rekonstrukcija Trga kralja Tomislava je samo dio veće većeg kompleksnog projekta pod nazivom Priča o kulturnoj ostavštini Matije Petra Katančića u koji su uključene izgradnja novog Memorijalnog centra Matije Petra Katančića, obnova pročelja župne crkve, adaptacija stare gradske vijećnice u informacijsko-edukativni centar i, kao i prije navedeno, površina samog trga. Iako je u projektu Memorijalni centar središnja točka, naravno da je i nama i Gradu kao investitoru glavni naglasak bio stavljen na sam trg koji zauzima najveću površinu cijelog projekta.

Jako sam zahvalan Gradu Valpovu i ponosan na to što je moj ured dobio priliku projektirati glavni valpovački trg, jer je taj prostor meni kao rođenom Valpovčaninu bio jedan od najvažnijih lokaliteta kroz djetinjstvo i odrastanje. Projektiranje takve vrste dolazi u paketu s brojnim rizicima jer je glavni trg većini ljudi svojevrsni produžetak vlastitog dnevnog boravka te mjesto koje svaki građanin bar dijelom smatra svojim, ali toga sam bio svjestan od samog početka. Primarno sam morao ispuniti ciljeve zadane od investitora te sam, naravno, tijekom procesa projektiranja nastojao iste uskladiti kako bi zadovoljio što veći spektar građana.

Glavne smjernice programskog zadatka za projekt rekonstrukcije trga su bile:

  • Uklopiti priču o kulturnoj ostavštini Matije Petra Katančića
  • Podariti trgu suvremeniji izgled odabirom urbane opreme
  • Zadržati ili povećati količinu zelenih površina
  • Rekonstruirati instalacije na trgu te ostaviti prostora za druga javno-pravna tijela da učine isto tijekom zahvata
  • Ograničiti, urediti i unificirati prostor u kojem će se formirati terase za postojeće lokale te osmisliti način kako uklopiti buduće ugostiteljske prostore u koncept trga
  • Uklopiti fontanu u razini partera

Koliko smo i jesmo li uopće uspjeli ispuniti sve zadane zahtjeve, građani će moći sami prosuditi kada se cijeli projekt završi. Napomenuo bih da je samo projektiranje bilo izuzetno zahtjevno prvenstveno zbog vrlo kratkih rokova, relativno malog budžeta kad govorimo o ovakvim vrstama zahvata te ograničenja koje nam je definirao detaljni urbanistički plan centra Valpova i propozicije natječaja na koji se cijeli projekt prijavljivao. Tijekom godina iskustva, u Diesu smo se usavršili u izvlačenju maksimuma s vrlo malo novca u kratkom vremenu. Moram i naglasiti da niti jedan projekt, a pogotovo ne projekti ovakvih dimenzija nisu produkt jednog ureda, već kolaboracija više njih. Tako su na ovom projektu s nama radili kolege iz projektnih ureda Cota i Cota, Nova-luxa, Trinas projekta, Geneza projekta, Flamita, Alhidade i Niveta te suradnici iz rasadnika Fuderer, Conforma i Sprectre XR.

Rješenje je na kraju ispalo logično i jednostavno jer nas je, uz budžet, i sam tlocrtni oblik našeg trga sprječavao da radimo radikalne zahvate koji bi izmijenili sam prostorni i funkcionalni karakter. Raznovrsnost obodnih građevina je tražila oblikovanje koje će dovesti cijeli prostor pod zajednički nazivnik. Iako je trenutni trend u arhitekturi da se na prostore suvremenih trgova ubacuju razni, a ponekad i ekstremni sadržaji, nama je cilj bio umiriti cijelu priču. Tako smo prvenstveno ukinuli sve dosadašnje veće prostorne barijere na parteru, kao što je bila pozornica na samom jugu, a spustili i proširili zelene površine koje su se protezale od crkve prema sjeveru. S kolegama iz Nova-luxa smo uspjeli pronaći rasvjetu koja se uklapala u budžet, a istovremeno zračila finoćom koja je dostojna ovakvog zahvata. Uz standardno kataloški odabranu urbanu opremu, sve smo klupe dizajnirali sami i one se izvode na licu mjesta. Zbog već prijašnjeg projekta rekonstrukcije vodovodne i odvodne mreže je bilo predviđeno uklanjanje pojedinog visokog zelenila čije se korijenje nalazilo direktno iznad instalacija, a uz projekt trga je naručena i studija šumarskog fakulteta koja je pokazala da je većina visokog zelenila u području zahvata u lošem stanju i trebala bi se ukloniti. Naš projekt je predvidio proširenje travnatih zelenih površina te povećan broj visokog zelenila. U svim odabirima urbane opreme, rasvjete, oblika fontane te novih opločnika smo bili u dogovoru s investitorom čiji su predstavnici u tome i aktivno sudjelovali.

Ipak, nikad ne možete zadovoljiti sve ukuse pa su tijekom radova do nas počele dolaziti brojne kritike, što zbog uklanjanja dotrajalog zelenila sa površina, vremena trajanja samih radova i neugodnosti koje su sami radovi prouzrokovali. Negodovali su i pojedini vlasnici ugostiteljskih prostora i lokala na čiji je svakodnevni rad neizbježno utjecao ovaj zahvat. Kritike je teško izbjeći jer svatko ima nekakvu svoju viziju koja može proizaći iz pukog mišljenja ili vlastitog interesa, ali se nadam da će, kad se sve završi, većina građana grada Valpova biti zadovoljna novim ruhom svog trga. Ovakve velike rekonstrukcije neminovno predstavljaju i šok za širu populaciju i treba vremena da se ljudi naviknu na promjene te prihvate da postoje pravila struke i da nijedna odluka nije donesena bez razloga.

Na poslovima projektiranja naslijedili ste oca. Kakav je osjećaj nastaviti tamo gdje je on stao.

Nakon očeve iznenadne smrti, 2012. godine, dogodio se veliki preokret u mom životu. Osim privatnog gubitka, postala je neizvjesna budućnost našeg obiteljskog projektnog ureda koji je ovisio isključivo o intelektualnom kapitalu svog glavnog projektanta. Morao sam brzo odrasti te s manje od  godinu dana staža s majkom krenuti u misiju očuvanja Diesa.  Nije bilo jednostavno, ali mislim da smo s vremenom uspjeli stati na noge i čak se razviti još malo više pa sad, osim valpovačke, ured ima i zagrebačku adresu. Također smo promijenili i koncept funkcioniranja ureda pa u usporedbi s mojim ocem, koji je sve vodio sam kao projektant, ja se uzdam u svoje kolege projektante u uredu, a ponekad kad zagusti, uskaču nam i partnerski uredi. Više glava su uvijek pametnije od jedne i volim vjerovati da za Dies više ne postoji nešto preveliko ili neizvedivo. Naravno, ono što smo zadržali, je da smo još uvijek ostali i obiteljska firma i primarno valpovački ured te je i većina dosadašnjih realizacija i projekata vezana za Valpovštinu.

Od značajnijih projekata na našem području bih svakako istaknuo, uz već spomenute projekte vezane uz kulturnu ostavštinu Matije Petra Katančića, projekt nove valpovačke tržnice ili Agroparka kako mu je službeni naziv; projekt za izgradnju nove zgrade VPC-a, rekonstruirani Ladimirevački vrtić, projekt izgradnje DVD-a i Doma kulture „Fabijan Šovagović“ u Ladimirevcima, projekt nove zgrade DVD Harkanovci, obnove vrtića u Valpovu i Belišću, OŠ M.P.K. u Valpovu, te OŠ Ladimirevci, izgradnju paviljona informacijkog centra u valpovačkom parku i izgradnju novog gradskog stadiona u Belišću. Dodao bih tu i projekt izgradnje valpovačke glazbene škole koji nažalost dosad nije realiziran, ali meni je posebno drag.  

U budućnosti bi se mogli pozabaviti još jednom temom vezanom za Valpovo. Nedavno je pokrenuta inicijativa da se Valpovo brendira kao Zmajski grad i kao mjesto srednjevjekovnog sajma, festivala. Kako doživljavate tu srednjevjekovnu bazu i njen utjecaj na budući razvoj grada.

Iako sam čuo za inicijativu, moram priznati da nisam upoznat s detaljima. S obzirom na to da nismo turistički atraktivna i izvikana destinacija, potrebno je osmisliti priču koja bi iskoristila potencijale našeg prekrasnog parka i dvorca te ukazala na bogatstvo slavonske gastronomske ponude. U svakom slučaju, pozdravljam i podržavam bilo kakvu inicijativu koja bi dodatno oživila naš grad i okolicu. Mogu se sjetiti primjera Ivanić Grada i njihove tzv Bučijade koja je nastala prije desetak godina bez ikakve povijesne osnove i prerasla u manifestaciju koju svake godine pohode tisuće ljudi i koja je donijela značajne prihode lokalnim OPG-ovima i ugostiteljima. Ako su mogli oni, zašto ne bismo mogli i mi.

                                                                                                                                           

 

 

 

 

 

                                                                                             

Dodaj komentar


Sigurnosni kod
Osvježi

Imamo 707 gostiju i nema članova online

PROGNOZA VREMENA

giweather joomla module

DRUŠTVENE MREŽE

FacebookMySpaceTwitterDiggDeliciousStumbleuponGoogle BookmarksRedditNewsvineTechnoratiLinkedinRSS FeedPinterest
Pin It

Brzi i pouzdani!