MALI OGLASI

PRETRAŽI OGLASE

Tražite posao

VIDEO

 

 

 

 

MIJO BACALO: Zadnji bizovački kovač

Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna
 

BIZOVAC Obućari, šeširdžije, svjećari, lončari, kovači, remenari, kožari..., neki su od starih tradicijskih zanata koji izumiru i čije alate i način rada nove generacije danas upoznaju uglavnom u muzejima, ili preko udžbenika.

I Bizovac je bio jedno od slavonskih sela koje je vrvjelo takvim zanatima, kojih je iz godine u godinu sve manje. Stoga si je veliki zaljubljenik u staru baštinu, običaje i bogato nasljeđe svoga mjesta, bizovački načelnik Srećko Vuković, dao u zadatak istražiti što je moguće više priča iz povijesti svoga mjesta, a među njima i stare zanate, od kojih posebno lijepe uspomene nosi na poznatog bizovačkog kovača Miju Bacala.

Nije bilo konja kojeg ne bih mogao potkovati

- Nedaleko od bizovačkog Vatrogasnog doma, u glavnoj ulici, blizu moje roditeljske kuće stajala je mala kovačka radionica s drvenim vratima i prozorčićem na pročelju. Uvijek se rado sjećam njezina vlasnika, dobrog čovjeka po imenu Mijo Bacalo. Ispunjen dječjom radoznalošću kada bi s ocem i bratom dolazio tamo, ušavši u kovačnicu imalo se i što vidjeti: veliki nakovanj, mnoštvo kovačkog alata i mijeh za raspirivanje vatre. U toj za mene tada čudesnoj kućici izrađivao je Mijo sve i svašta: šarke za vrata, petice na kojima se vrata okreću, otkivao je sjekire i rajcere, kovao motičice, popravljao kotače s konjskih zaprežnih kola… - prisjeća se bizovački načelnik, ne propuštajući naglasiti kako je netremice gledao kako je u svojoj izlizanoj tamnosmeđoj kožnoj pregači Mijo potkivao konje povezane za čvrstu drvenu gredu, a miris spaljenih kopita širio se daleko niz ulicu.

Prebirući po svojim uspomenama, Vuković priča i da je, dok je radio svoj posao, majstor Mijo uvijek bio u društvu nekoliko ljudi. Svi su oni uz razgovor i malo dobre šljivovice znatiželjno promatrali kako on svoj posao zakivanja potkova na kopito obavlja vrlo spretno. Kažu i da u vrijeme kada je u Bizovcu bilo više od 150 pari konja nije bilo konja kojega Mijo nije mogao potkovati.

- Dugo se u susjedstvu pričalo da je Mijo bio najtužniji kada je na bizovačkom vašaru morao prodati svoju kobilu Micu, jer s njom je obrađivao svoju bašču iza skromne kuće te pet jutara oranice na obližnjim njivama, u Palovcima i Buzimcima - otkriva Vuković.

Mijo Bacalo kovački zanat izučio je u Podravskoj Slatini u kovačnici majstora Marka Drače. Iz rodne Čađavice Mijo Bacalo u Bizovac je došao 25. srpnja 1923. godine, i zaposlio se kod uglednog bizovačkog kovača Ivana Gerlaha. Pet godina kasnije, 6. ožujka 1928., otvorio je svoju samostalnu kovačku radnju koju nije zatvorio ni 1971., kada je uplovio u mirovinu. Nastavio je raditi, ali samo onoliko koliko je ljudima iz sela i okolice to bilo potrebno. Gotovo do posljednih dana života nije skidao dugačku kožnu pregaču i nije iz ruku ispuštao teški kovački čekić.

U vatrogascima komandir i predsjednik

-Neka čudna sudbina Miju je dovela u naše selo. Prvi je put došao kada je, odlutavši od kuće iz Čađavice, došao do Bizovca u potrazi za poslom. Prenoćio je pod krovom kolara Čadeka. Toliko mu se ovdje svidjelo da se u Bizovac vratio i s Agicom Sršić zasnovao obitelj. Podigli su kćeri Slavicu i Anicu te sina Slavka, prepričava Vuković.

Uz kovački posao Mijo je uvijek našao vremena i za vatrogasce, kojima je pune dvadeset i dvije godine bio komandir, a neko vrijeme i predsjednik. Čika Mijin unuk, hrvatski branitelj Vlado Bacalo, poznatiji po nadimku Bac, živi u Dugom Selu, a i dalje ponekad u prolazu navrati u Bizovac - selo u kojem je i za koje je tolika desetljeća živio njegov djed.

Lidija Aničić/Slavko Pejaković

 

Dodaj komentar


Sigurnosni kod
Osvježi

Imamo 798 gostiju i nema članova online

PROGNOZA VREMENA

giweather joomla module

DRUŠTVENE MREŽE

FacebookMySpaceTwitterDiggDeliciousStumbleuponGoogle BookmarksRedditNewsvineTechnoratiLinkedinRSS FeedPinterest
Pin It

 

KINO PROGRAM

     LISTOPAD

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Galerije fotografija

Ledom okovana rijeka (Dubravko Maričić)

Valpovački dvorac u zimskoj noći

Bajkovita Istra   (Maja Kraljik)

Boje jeseni u Valpovu