Četiri nezaboravna dana na Velebitu

Detalji: Objavljeno: Utorak, 09 Lipanj 2015 17:41; Napisao/la Vladimir Vazdar; Hitovi: 1830

BELIŠĆE Osamnaest planinara HPD "Belišća" proveli četiri nezaboravna dana na sjevernom Velebitu od 4. do 7. lipnja.

O ovoj planini - najdužem planinskom masivu u Hrvatskoj dužine 145 km (ne i najvišem) no zasigurno jednim od najljepših mjesta lijepe naše teško je naći riječi, pjesme ili fotografije koje bi mogle opisati ovu ljepotu. Ovaj sjeverni dio Velebita - Nacionalni park Sjeverni Velebit poznato je područje po očuvanoj prirodnoj raznolikosti i doživljaju iskonske divljine. Pokazalo se da je plan izleta dobro osmišljen za grupu različite fizičke spremnosti i da smo svi ispunili svoja očekivanja, a oni koji su prvi puta posjetili ovo područje zadivljeni su viđenim i doživljenim.

P r v i d a n

Iz Valpova i Belišća krećemo u 22 sata i stižemo na područje Zavižana u ranim jutarnjim satima. Kratko zadržavanje u planinarskom domu Zavižan ispod vrha Vučjak. U 7,30 krećemo kroz Velebitski botanički vrt prema vrhu Balinovac. U ovom vrtu se nalalzi oko 500 različitih biljaka. Raskoš boja procvjetalog cvijeća i drugih biljaka ostavlja nas bez daha. Nailazimo na proljetnice koje su kod nas već zaboravljene (ljubičice, jaglaci, narcise i dr.) Dan sunčan, ali svjež vjetar prati nas prema vrhu, a pri vrhu njegova jačina zaustavlja četiri člana pohoda. Gore na 1602 m prekrasan pogled na more i ostale zavižanske vrhove. Slijedi pažljivi spust, pa prolazak kroz prelijepe travnate predjele prema Velikom Zavižanu na 1676 m - kroz makiju i kamenje- vjetar malo oslabio i veliko zadovoljstvo, jer smo svi došli na vrh.Uživanje u pogledu - fotografiranje - odmor i silazak. Nakon odmora ručak iz ranca i nastavak predivnim travnatim, šumskim predjelima (šuma obične bukve - stabla iskrivljena pod teretom snijega i vidljivi tragovi gorskih oluja). Krećemo u pravcu Zavižanskog Pivčevca 1676 m. Uspon dosta zahtjevan, vjetar jak, ali 12 članova se podiže na vrh - ostali odmaraju i uživaju u pogledu. Silazak i nastavak puta kroz lijepu šumu, travnate proplanke, na jednom raskrižju jedan dio grupe odlazi u pravcu doma, a 6 članova kreće prema najvišem vrhu sjevernog Velebita Mali Rajinac 1699 m. Prolazimo kroz pitomu šumu, travnate male livade pune procvalih narcisa i drugog cvijeća, zatim kamenog dijela puta i na sam kaneni dio vrha. Vjetar uklonio oblake i utihnuo, a prizor koji smo doživjeli odnio je svaki trag fizičkog umora. Vraćamo se istim putem i nedaleko od mjesta gdje smo se razdvojili nailazimo na površinu snijega, a okolo razasuti procvali šafrani. Oko 20 sati sastajemo se s ostatkom grupe, te slijedi večera, ugodno druženje i noćenje u domu na Zavižanu.

D r u g i d a n

Drugi dan krećemo makadam cestom vozilima do polazne točke prema Lubenovačkim vratima.

Tu čekamo naše jake hodače- vozače, koji su vratili vozila te ponovno dopješačili pređene kilometre do nas. S teškim rancima s hranom, opremom i vodom za 2 dana idemo prema Planinarskoj kući Alan 1305 m u blizini prijevoja V. Alan. Krećemo se dijelom bukove šume, nailazimo na dio crnogorične, na mjestima gdje je vidljivo što može nevrijeme učiniti ovoj prekrasnoj planini. Ogromna stabla iščupana iz korijena leže na sve strane sablasno ogoljenih grana. Dolazimo do Velikog Lubenovca - najljepše mjesto u Nacionalnom parku. To je kraška udolina na samom rubu Strogog rezervata Hajdučki i Rožanski kukovi. Predivna livada s ostacima suhozida (kao svjedoka povijesti) i nekoliko novosagrađenih kamenih kućica. Dolina je okružena očuvanom crnogoričnom šumom. U ovoj ljepoti punoj mirisa uživamo i odmaramo se. U stvarnost nas vraćaju teški ranci i nastavljamo put Lubenovačkom cestom do Alana. Stižemo u predvečerje - večera - raspored u već dogovoreni smještaj - druženje i počinak.

T r e ć i d a n

Ujutro nakon kave i doručka planirana tura Premužićeva staza 16 km - usputni vrhovi i Zavižan do vozila. Krećemo na Premužićevu stazu - pješački planinski put koji prolazi vršnim dijelovima sjevernog i srednjeg Velebita duga 57 km, od Zavižana do Dabarske kose. Ovo remek djelo ostavio nam je naš Slavonac Ante Premužić šumarski inženjer, kao projektant, a građena je od 1930. do 1933. god tehnikom suhozida. Ova staza omogućila je pristup najdivljijem dijelu Velebita, a s nje se pružaju prelijepi pogledi, te lakši usponi na obližnje vrhove. Prvi nakon sat i pol hoda Seravski vrh - travnat i pitom 1663 m na koji odlazi 13 članova. Silazak na P. stazu - nastavak puta, a pored staze male ponikve, kao mali cvjetni vrtovi puni cvijeća u svim bojama, a iznad ogromne gromade kamena s ožiljcima vremenskih nepogoda iz prošlosti. Duž cijele staze edukativne ploče o posebnostima pojedinih mjesta. Ova staza je neprocjenjivo blago dostupno svakom , da uz prosječnu fizičku kondiciju zaviri u ljepote iskonske divljine i bude ponosan na zemlju u kojoj živi. Ovdje smo sretali planinare i izletnike kako iz naše Hrvatske, tako i iz Europe, pa čak upoznali jednu profesoricu koja je na studijskom putovanju iz Washingtona. Bili smo ponosni kada je izjavila, da je u Hrvatskoj i ovdje očarana prirodnim ljepotama. Nakon Seravskog vrha dolazimo do markacije za Krajačev kuk - jedan od Rožanskih kukova 1659 m. Nosi ima Ivana Krajača 1930. g predsjednika HPD i ministra u vladi Kraljevine Jugoslavije, koji je uspio ishoditi sredstva za izgradnju Premužićeve staze. Obzirom na zahtjevnost pohoda na ovaj vrh odlazi 5 članova. Pogled odozgo čaroban. Ostali su nastavili stazom. Na usputnu Crikvenu kameni gromadni vrh 164l m odlazi 2 člana. Svi se ponovno nalazimo na Rosijevom skloništu na Rožanskim kukovima. Ovdje odmor, ručak susreti s drugim planinarima i nastavak puta. Opet naši najjači planinari-vozači ubrzavši hod odlaze po vozila kako bi nas dočekali na izlasku s Premužićeve staze i uštedjeli nam kilometre makadama. Nastavljamo put stazom, a već uhodana ekipa od 4 člana odlazi na Gromovaču 1676 m. Kroz makiju, kamen raznim tehnikama, pa i puzanjem stižemo gore i uživamo u pogledu, ali ne baš i u silasku. Nakon silaska zadovoljni - motorolom uspostavljamo kontakt s ostalima i stižemo ih na šesnaestom kilometru staze oko 17 sati. Vozilima nastavljamo prema južnom dijelu Nacionalnog parka - prostrana livada s izvorom pitke vode Štirovača. Pored lugarske kućice klupe i stolovi, a sve okruženo crnogoričnom šumom. Ovdje se osvježavamo - pripremamo večeru i raspoloženje doseže vrhunac uz vesele pjesme i smijeh. Ostajemo do večernjih sati. Na povratku u Alan - lagana vožnja uskim putem uz svjetlo i iznenađenje na putu uplašeni zec pretrčava cestu. U trenutku iznenađenja, a mali razočaranja samo zec, sekundu iza zdepast - ali brz na nekoliko metara istrčava i presijeca nam put mladi medvjed. Još jednom smo postajemo svjesni svakog iznenađenja na ovom području. Oko 22 sata - ponovno u Alanu. Odmor i počinak.

Č e t v r t i d a n

Prema planu ustajanje u 6 sati, a u 7 grupa od 7 članova odlazi u pravcu Velikog Kozjaka, dok se ostalih 11 drugim vozilo spušta u Jablanac na more. Nekoliko kilometara do polazne točke prema ovom jednom od najljepših vrhova sjevernog Velebita - visine 1629 m. Vrh je veliki okomiti kameni greben, koji se diže iz nepreglednog šumskog bogatstva. Sasvih strana je okružen dolinama, s pogledom na more i otoke Pag, Rab, Goli otok, Prvić i Krk, te na ličko zaleđe. Podno vrha susrećemo naše poznanike požeške planinare. Na vrhu se divimo pogledu i svjesni da je ovo posljednji pozdrav Velebitu s ove visine za ovu godinu. Spuštamo se prema vozilu i oko 13 sati pridružujemo se našoj grupi u Jablancu. Boravak uz more, osvježenje i kupanje u čistom moru odnosi svaki trag umora.

Usput na povratku ručak - degustacija i kupnja sira u Josipdolu - sladoled u Virovitici i sretan povratak uz pjesmu i šale oko 22,30 sati.