Pozdravni govor gradonačelnika Dinka Burića

Današnja svečanost i cijela ovogodišnja proslava Dana grada Belišća i blagdana svetog Josipa Radnika pripada svim Belišćankama i Belišćanima, a ne samo gradskoj upravi, gradonačelniku, zamjenicima, gradskom vijeću. I onima koji su zadovoljni s onim što se i kako se radi i pokušava voditi Grad, i onim koji s time zadovoljni nisu. Ali svi su oni naši Belišćani, naše Belišćanke. I zato današnje pozdravne riječi želim posvetiti njima, a ne rezultatima, postignućima i propustima nas koji trenutno obnašamo povjerene nam dužnosti u Gradu.

Jer, kao i naši prethodnici, i mi ćemo jednoga dana biti bivši. Jer ni s nama kao niti s bilo kim drugim niti sve počinje niti će sve završiti. I poslije nas doći će neki novi. Pa će nakon nekog vremena i oni biti opet bivši. I tako bez iznimke i bez prestanka. A samo se jedno u naše gradu neće mijenjati, pa ma tko u nekom trenutku bio na čelu našega Belišća!

To je neopisivo topla, radnička, umjetnička, kulturna, sportska, ponosno „baraberska“, belišćanska duša!

Grad koji slavi 130. rođendan može u isto vrijeme biti i mlad, ali i grad s bogatom prošlošću. I da, Belišće jest mlad, ali povijesnim zbivanjima i iznimno bogat grad. I kako je to jednom prilikom rekao jedan naš uvaženi bivši sugrađanin, gospodin Dragan Milec, živjelo je naše Belišće svih ovih godina ustavom sedam država, proživjelo tri rata, promijenilo mnoge i mnoge vlasnike industrijskih poduzeća, mijenjalo je naše Belišće i svoj prostor i graditeljski izgled. Davali su mu i oduzimali općinske i gradske atribute, gubilo je i vraćalo svoja gradske obilježja, prolazilo je i lijepe i teške dane, ali je ta tako draga belišćanska duša uvijek ostajala.

Belišće je bilo, i sada je, i uvijek će biti zajedništvo svih malih i velikih, svih znanih i neznanih, svih istaknutih i samozatajnih, svih pojedinaca i kolektiva. Belišće je ono što pamte stihovi pjesama o njemu, što čuvaju slike i fotografije bivših i sadašnjih vremena, ono što govore tekstovi vrijednih čuvara njegove prošlosti. Kako ne biti ponosan na to da su u naše Belišće dolazili ljudi sa svih strana, iz svih krajeva i nekadašnje velike Austro- Ugarske, pa potom i iz svih krajeva jedne i druge bivše Jugoslavije, kao i iz raznih drugih krajeva Europe i svijeta. Kako ne biti ponosan na bogatstvo činjenice da su našu industriju gradili i razvijali pripadnici više od 20 narodnosnih skupina, da su se molile različite molitve i nosile različite uniforme, da se u Belišću govorilo brojnim različitim jezicima. I zato danas želim govoriti o tim vrijednostima, neprocjenjivim i neprolaznim.Sjećajući se s ponosom i Belistja, i Gutmanna, i Ličana, i Romberga, i Nikolnikova, i Nunoša, i Gibičara, i Tonike, i Ljubeka i Janjića, i Pavice i Fučkara, i Šprke i Behina, i Luleta, Šiška i Brace, i Berečića i Salajića, i Bernarda i franjevaca, i herojskih „vukova sa Drave“.

Kao što mi je drago danas pozdraviti i one o kojima također treba govoriti s poštovanjem, i Klanjščeka i Borića, i Sljepčevića i Krgovića, i Ostojića i Jerbića, i našu Seku i našu Silviju.

Mnogo je još onih koji čine neprocjenjivi kamenčić u mozaiku bogate prošlosti našega Belišća. I zato svima njima, i spomenutima i nenamjerno nespomenutima, ali isto tako vrijednima, svim prošlim i sadašnjim Belišćankama i Belišćanima, svima na kraju želim poručiti: svima vama i vašim obiteljima iskreno čestitam 01. svibnja, Dan grada Belišća, blagdan svetog Josipa Radnika i međunarodni praznik rada!

Neka naša 130-godišnja bogata prošlost svima nama bude svjetlo naše današnjice i putokaz nade naše bolje sutrašnjice! Neka naša povijest bude nerazrušivi temelj našeg zajedništva u sadašnjosti i budućnosti! Jer zajedno vrijedimo mnogo, zajedno smo snažni, zajedno možemo sve!

Zajedno smo Belišće, ponosno, industrijsko, radničko, umjetničko, kulturno i sportsko! Zajedno nam u srcima odzvanjaju stihovi: „Volim te, volim, Belišće moje…“!